FEMICID NIJE POSTAO KRIVIČNO DJELO
Femicid nije ušao u zakonodavstvo BiH, kao krivično djelo. U Republici Srpskoj to je spriječio Milorad Dodik, podržavši desničarske organizacije (među kojima su bile Srbsko sabranje “Baštionik”, Srbski narodni pokret – Izbor je naš, te Ravnogorski pokret otadžbine srpske – okrug Krajina), koje su se usprotivile tom zakonu, koji je, u formi nacrta, prethodno, u NSRS prihvaćen jednoglasno(!). U Federaciji BiH to, u ime svoje stranke, sprječava HDZ-ov ministar pravde Vedran Škobić, vrijeđajući aktivistice ženskih udruženja, nazivajući njihove zahtjeve neozbiljnim i licemjerno kao argument ističući svoje zalaganje za – ravnopravnost! (Kao, ako se u zakon kao posebno djelo uvede Femicid, onda dajemo prednost ženama a ne štitimo muškarce, a “zakon mora biti ujednačen za sve”). I pritom tvrdeći da „postojeći zakonski okvir pruža izuzetno dobro zaštitu žena kada je u pitanju femicid.” Toliko dobru da ih je 12 ubijeno samo u 2024. godini, a preko 80 u posljednjih 10. No, ti “banalni detalji” ministra – iz stranke koja kao i Dodikova “njeguje tradicionalne vrijednosti”, odnosno klerikalni desničarski nasilni patrijarhalni muški šovinizam – ne interesuju.
ZA KATASTROFU U DONJOJ JABLANICI NIKO NIJE ODGOVARAO
Postoje razne vrste odgovornosti. Među njima i krivična, moralna i politička. Sve tri prisutne su u slučaju katastrofe u Donjoj Jablanici. Ali još uvijek niko ko bi se mogao povezati sa užasom koji se desio u tom mjestu i sa nemarom, nesposobnošću, socijalnom neosjetljivošću i odsustvom adekvatne reakcije vlasti na tu katastrofu, nije niti uhapšen, niti je podnio ostavku. Vlada je vlastitu odgovornost “oprala” smjenom uprave Željeznica, bezobrazno prebacujući na njih svu odgovornost, a kao rješenje problema prekida željezničkog saobraćaja, nakon dva mjeseca nijemog i nezainteresovanog gledanja kako bh. firme gomiluja milionske gubitke, prihvatila sadaku(!) turske firme, koja se sažalila nad narodom sa tako nesposobnom vlašću. I onda nam je to Premijer prezentirao kao uspjeh, odnosno pozitivnu stvar, ignorišući činjenicu da je to, ne samo pokazatelj nesposobnosti njegove vlade, nego i sramota. Zbog koje je, uz najavu početka radova turskog donatora (i zahvalnost mu na tom činu), javnosti trebao podnijeti ostavku. O vlasti HNK i njenim inspekcijskim organima, a onda tužilaštvu i sudu, te o stranačkim političko-nacionalističkim pijačarskim igrama oko podjele novca za nastradale, da ne govorimo. Kao ni o činjenici da su brigu o nastradalim, konkretnim djelima, umjesto vlada (kojima je to posao), pokazale humanitarne organizacije i građani.
NIJE REGULISAN MEHANIZAM ZA OTKLANJANJE SUKOBA INTERESA U FBIH NITI JE USPOSTAVLJENO NJEGOVO ADEKVATNO TRETIRANJE U RS
Najžešći otpori koje političari u BiH pružaju domaćim nevladinim organizacijama i predstavnicima međunarodnih organizacija koje pokušavaju da dovedu do ujednačavanja zakona i standarda ponašanja u BiH sa onim u Evropskoj uniji, tiču se javnih nabavki, zapošljavanja i sukoba interesa. A u korijenu sva tri ova problema je korupcija kojom se dolazi do vlasti i moći. Čak i kad su, zbog intenziteta pritiska, prisiljeni da donose zakone koji regulišu ovu oblast, oni na svaki mogući način pokušavaju odgoditi i u međuvremenu izmjenama maksimalno obesmisliti to zakonsko rješenje. Tako, u ovoj godini usvojeni Zakon o sukobu interesa na državnom nivou, ima u sebi brojne značajne manjkavosti, a i donesen je u potpunoj suprotnosti sa propisima, mimo međunarodnih standarda i bez “bazične transparentnosti procesa, kroz van-institucuonalne aranžmane, što je imanentno autoritarnim režimima.”, kako je to ocijenio TI BiH. U Republici Srpskoj, s druge strane, sukob interesa je, posljednjim izmjenama Zakona, praktično legalizovan, a trenutna praksa Komisije za sprečavanje sukoba interesa, ukazuje na selektivno tumačenje zakona i stvara pravnu nesigurnost. U Federacija BiH, dotle, Vlada je iz parlamentarne procedure (još u proljeće 2023.) povukla Nacrt zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH i otad ga ignoriše, ostavljajući pravnu prazninu kojom je omogućeno funkcionerima da neometano budu u sukobu interesa jer u ovom entitetu ne postoji tijelo koje bi ih zbog toga moglo sankcionisati. Čime se pravdaju očigledni slučajevi sukoba interesa, kojima je cilj činjenjem usluga pojedincima, tj. korupcijom, održati stabilnost vladajuće koalicije i aktuelnu vladu. Pritom su slučajevi ponekad do te mjere bezobrazni da na njih reaguju i strane ambasade.
NI U FEDERACIJI BIH NI U REPUBLICI SRPSKOJ NIJE OBEZBIJEĐANA EFIKASNA ZAŠTITA ŠUMA OD SISTEMSKE PLJAČKE I KORUPCIJE
Opozicija u Republici Srpskoj procjenjuje da se pljačka koja je izvršena pomoću kadrova vladajuće koalicije instaliranih u JPŠ “Šume Srpske” mjeri milijardama KM. Vlast je godinama sprječavala da se u Narodnoj skupštini govori čak i o revizorskom izvještaju o ovom preduzeću, a onda je, kad su počela hapšenja i dizanja optužnica, predsjednik vladajuće stranke, pokušavajući kontrolisati štetu i “oprati ruke” od čitavog slučaja, najednom “otkrio” da “postoje jasne indicije da se u “Šumama Republike Srpske” stvorila organizovana banda koja pljačka narodno bogatstvo”. (Ozbiljno?) Pljačka se, čitavo vrijeme, paralelno, odvija i u Federaciji, samo je tu decentralizovana, pošto su šume u “podjeljenoj nadležnosti” kantona i entiteta. No, za razliku od Republike Srpske, Federacija BiH i jedan njen kanton (HNK) nemaju ni zakone koji regulišu ovu oblast. I to već 15 godina! Pri čemu je svima jasno da je razlog nedonošenja tih zakona u tome što se pljačka vrši sa odobrenjem ili pod kontrolom vladajućih stranaka i da se radi o kriminalnim hobotnicama koje zahvataju različite institucije sistema i podrazumijevaju uključenost stranačkih vrhova.
NISMO SE NI POMAKLI U EUROATLANSKIM INTEGRACIJAMA. NITI DOČEPALI PARA KOJE NAM IZ EVROPE NUDE.
Znate onu basnu o škorpionu i žabi? Za zaboravne: priča je to o škorpionu koji pita žabu da ga prenese preko rijeke. Žaba se ispočetka boji da će je škorpion ubosti, ali škorpion je uvjeri argumentom kako će se, ako je ubode i usmrti, i on utopiti. Žaba zato pristine. Ali je škorpion ipak na sredini rijeke ubode i tako oboje osudi na smrt. A kada ga žaba u samrtnom hropcu upita zašto je to učinio, škorpion odgovara: “Ja sam škorpion, to mi je u prirodi.” Ova basna objašnjava, zapravo, zašto ovdašnji političari ne mogu da ispune ni potpuno bezvezne uslove koje od njih zahtjeva EU, iako ih miris ponuđenih milijardi, iz Plana rasta za Zapadni Balkan neodoljivo privlači. Pritom je jasno da njih ne interesuje udvostručenje ekonomskog rasta u narednih 10 godina, što je cilj ili želja EU za ovdašnje državice, niti ih interesuje put BiH u EU. I znaju da tih par zakona koje bi prihvatili da donesu, na svom putu do evropskih para (što je jedino što ih interesuje) ne znače ništa (jer ne poštuju ni postojeće). Ali, jednostavno… ne mogu pobjeći od svoje prirode.
STRANKAMA NIJE ODUZETA KONTROLA NAD IMENOVANJIMA I ZAPOŠLJAVANJEM
Jedan od oblika sistemske korupcije, koja strankama daje značajnu moć i uticaj i kojim se kupuju glasovi na izborima je kontrola nad zapošljavanjem. A ključni korak koji to omogućava je imenovanje podobnih a ne sposobnih na čelo javnih institucija i preduzeća. Preko kojih se onda izvlači novac, zapošljavaju stranački kadrovi ili na neki drugi način vrši uticaj u interesu stranke (Svojevremeno je Dodik preuzeo kontrolu nad RAK-om, pa su prestale stalne kazne medijima u RS zbog govora mržnje). Koliko je to značajno, govori svojevremena skandalozna izjava Dragana Čovića: “Uprava za indirektno oporezivanje će biti hrvatska i niskim je nećemo djeliti”. Na žalost, iako protuzakonito, tretiranje “fotelja” u javnim ustanovama i preduzećima kao izbornog plijena i pijačarsko krčmljenje tog pijena između “stranaka pobjednica” (koje onda tome još daju i nacionalne odrednice), održava se do danas. I metastaziralo je do stepena na kome javnost, svakodnevno izložena novim skandalima, udarcima i poniženjima, više uopšte ne reaguje, stranački kontrolisano pravosuđe, takođe, a u kriminalno i koruptivno ismijavanje zakona su se uključili i oni koji su ga dojuče najoštrije osuđivali. Posljednja žrtva je Ured za reviziju institucija u FBiH, institucija kojoj Zakon i međunarodni standardi nezavisnost od stranačkog uticaja tretiraju kao preduslov za profesionalno obavljanje svog posla i ispunjenje projektovanog društvenog cilja (u prevodu – ili si nezavisan ili ne trebaš ni da postojiš). No, ovdašnji političari (uključujući dojučerašnje opozicionare) nezavisne institucije i kontrolore rada vlasti ne vole. I zato ih uništavaju, oduzimaju im smisao postojanja, ali ih ne gase (ne znaju kako bi stranci reagovali), nego pretvaraju u sinekure za kumove kćerke i stranačke kadrove bez adekvatnog obrazovanja.
STAMPEDO MLADOG I RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA NIJE ZAUSTAVLJEN
Ljudi odlaze iz BiH. Mladi, radnosposobni. Čak ih ni kriza u EU ne zaustavlja. Po jednom nedavnom istraživanju javnog mnijenja čak 58% mladih razmišlja o odlasku. I posljedice će biti katastrofalne. No, ono što je možda najtragičnije je da odlaze, kako mnogi naglašavaju, najviše zbog političke nestabilnosti i bezperspektivnosti. Zbog ovdašnjih političara, dakle. Koji, zbog položaja koji zauzimaju, jedini mogu učiniti nešto da zaustave ovaj egzodus. No, oni za to, osim što, najvjerovatnije, nemaju sposobnosti, nemaju ni interesa. Njihov jedini interes je održavanje na vlasti, u cilju zaštite ličnih privilegija i nagomilanog bogatstva i izbjegavanja odgovornosti za kriminal i korupciju. A oni koji odlaze nisu dio njihovog klijentilističkog lanca. To su oni koji se “nisu snašli”. Što znači da su prije tuđi nego njihovi glasači. Pa im je u interesu da što prije odu, s nadom da im takvim, zgađenim ovdašnjom politikom, neće pasti na pamet da glasaju iz inozemstva.
NIJE DOŠLO DO REFORME PRAVOSUĐA I LUSTRACIJE
„Pravosuđe u BiH se nalazi u stanju potpune institucionalne zarobljenosti, što za posljedicu ima nekažnjivost političke korupcije, a nerijetko i instrumentalizaciju pravosuđa radi ostvarivanja partikularnih interesa upravo vladajuće oligarhije. Nažalost, i pored činjenice da se reforme na jačanju vladavine prava i jačanju integriteta u samom pravosuđu visoko prioritiziraju u procesu evropskih integracija, njihovi dosadašnji efekti bi se teško mogli drugačije okarakterisati osim kao farsa“, izjavio je, na konferenciji upriličenoj povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, 09.12.2024., Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Upravnog odbora Transparency International BiH. Dodajmo tome i skandaloznu sporost i tužilaštva i sudova, za koju je metafora Slučaj Delimustafić. Podsjetimo, nakon hapšenja nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RBiH, u novembru 2016. prošlo je skoro godinu dana do podizanje optužnice, a onda nevjerovatnih 6 i po godina, da bi, nakon preko 50 odgađanja, u aprilu 2024. suđenje tek počelo.
POVJERENJE U INSTITUCIJE NIJE SE POPRAVILO. NAPROTIV.
Koalicija za slobodne i poštene izbore „Pod lupom“ u novembru 2024. javnosti je predstavila rezultate ispitivanja javnog mnijenja o kvaliteti života građana u BiH i povjerenju građana u rad vlasti u BiH. Pomalo šokantno, bar na prvu, djelovao je podatak da najveći postotak građana ne vjeruje nikome (njih 26%). Porodica je, po ovom istraživanju, jedina koja uživa značajniji stepen povjerenja (24,7% anketiranih). Od ostalih, državne institucije (sa svega 7,4%) i policija (4,2%) imaju nešto veći stepen povjerenja ali i dalje krajnje nizak. “što pokazuje da postoji jaz između građana i vlasti”, zaključili su iz Koalicije. Pojasnivši da je povjerenje građana u institucije duboko je narušeno zbog sveprisutne korupcije i loše političke situacije. I da 26% anketiranih građana smatra da vlasti rade samo za vlastiti interes a 22% da – ne rade ništa!
GODINA JE PROŠLA BEZ OZBILJNIH, MASOVNIH, PROTESTA
U novogodišnjoj noći vidjeli smo desetine hiljada ljudi na glavnim trgovima ili ulicama gradova. I čuli smo kako ljudi na njima izražavaju želje da nam u novoj godini bude bolje. Problem je samo što se do tog boljeg ne dolazi lijepim željama na masovnim zabavama, nego građanskim aktivizmom i ozbiljnim zahtjevima, na masovnim protestima pred institucijama vlasti. Onako kako nam to pokazuju “djeca” u susjedstvu. A kako smo to mi propustili “milion” puta, raznim povodima, od kojih su neki navedeni u ovom tekstu.
