Građanski aktivizam

Deponija u Gradskoj vijećnici Mostara – Umjesto izvinjenja nastavak prijetnji građanima okupljenim oko udruženja “Jer nas se tiče”

Za razliku od opozicionih političara, vijećnika Gradskog vijeća Mostara, koji su prihvatili politiku ucjena, prijetnji i pijačarskih dogovora, kakve od vladajućih nacionalista gledamo već desetljećima, aktivisti udruženja ''Jer nas se tiče'', odmah su prepoznali vulgarno nemoralnu suštinu ''ponude'' i rezolutno je odbili. 

Sjednica Gradskog vijeća Grada Mostara održana juče, 31.8., pokazala je da se građani okupljeni oko udruženja “Jer nas se tiče” i zahtjeva za zatvaranje, odnosno izmiještanje deponije na Uborku, nemaju, bukvalno ni na koga osloniti u ovdašnjoj gradskoj vlasti. 

Zahtjev za povlačenje sramne tužbe Grada i njegovih komunalnih preduzeća, kojim se traži odšteta od skoro 700.000 KM od ovog udruženja, zbog tobožnje štete nanesene Gradu i ovim komunalnim preduzećima, blokadom deponije tokom protesta, je odbijen od strane gradskih vijećnika i uz podršku Gradonačelnika. A jednoglasno(!) je prihvaćen zaključak kojim se tužba, ovaj put i zvanično, pretvara u sredstvo nasilja i pritiska. Svojevrsnu bejzbol palicu kojom će se, po ideji njenog kreatora, neposlušni aktivisti “privesti pameti”.

Usvojen je, naime, zaključak kojim se gradonačelniku daje ovlast da sa Udruženjem sklopi izvansudsku nagodbu. Pri čemu će Grad povući tužbu ukoliko Udruženje pristane da ni na koji način ne ometa “Plan prilagodbe deponije” koji je donijelo Federalno ministarstvo okoliša i turizma. A koji je udruženje “Jer nas se tiče” već označilo kao neprihvatljivo.

Umjesto bezuslovnog povlačenja tužbe i izvinjenja ovom udruženju i svima koji su učestvovali u protestima protiv deponije koja radi bez neophodnih dozvola i pritom predstavlja ekološku bombu, koja prijeti zdravlju ne samo stanovništvu okolnih mjesta, i izraza poštovanja za pokazanu građansku odgovornost i hrabrost ovih ljudi, političari su, na sjednici Gradskog vijeća, pokazali svoje najgore lice. 

Ignorišući suštinu problema i vlastitu, odgovornost vlasti, za njegov nastanak i eskalaciju, bez trunke morala, kajanja, stida, i u krajnjoj liniji logike, građane i njihovo udruženje su predstavili kao glavne krivce za sve. Koji su eto, nerazumni, pa ne vjeruju politici koja ih je prevarila svaki put kad joj se za to pružila prilika. I obećanjima o čijoj vjerodostojnosti najbolje govori slatkorječivi novi gradonačelnik. “Postoji mogućnost da se mi razumijemo da se ovo nikad gore ne riješi. Međutim, vi morate imati malo povjerenja u mene.”

Ma nemoj mi reći. Povjerenje se zasluži, a ne traži blanko. Pogotovo kad si političar. I to iz jedne od stranaka koje ovaj grad uništavaju već desetljećima. I pogotovo kad ti prva mjera koju si preduzeo nije povlačenje tužbe, osuda nasilničke politike svog prethodnika (i stranačkog kolege!) i izvinjenje i izrazi poštovanja prema građanima. Nego licemjerno i kalkulantsko čekanje da “druga strana” pokaže “dobre namjere”, što je samo otvorilo sumnju u tvoje loše.

Manirom dodikovskih prijetnji penzionerima, radnicima, građanima Banjaluke, nevladinom sektoru, nezavisnim medijima, svima koji se usude pokazati i naznake kritičkog mišljenja, vlast u Mostaru se (jednoglasno!) složila oko prijedloga da Gradonačelnik Tužbu koristi da na ovaj ili onaj način – milom ili silom – zatuče to Udruženje. Odnosno, ukine njegovo postojanje, ili bukvalno ili obesmišljavanjem, svođenjem na poslušnika i “saradnika” vladajuće politike u Mostaru.

Dakle, Udruženju je data mogućnost – ili ćete se povući i prihvatiti “plan” po kome ćemo mi iz vlasti kao raditi na rješavanju ovog problema, al da se ne zna ni kad ni kako bi to moglo završiti i, kako to reče i Gradonačelnik, da li će se uopšte ikada završiti i biti riješeno (a kako će biti riješeno kad se prestalo i tražiti mjesto za izmještanje deponije i sva energija troši na “prilagodbu”, odnosno nastavak rada postojeće) ili će tužba ostati a s njom i prijetnja, s obzirom da se zna ko kontroliše ovdašnje pravosuđe, po egzistenciju aktivista ovog udruženja. 

Zanimljivo je da su, za razliku od navodno opozicionih političara, vijećnika Gradskog vijeća Mostara, koji su (svjesno ili ne shvatajući šta rade – ostaje da se vidi u nastavku), prihvatili politiku ucjena, prijetnji i pijačarskih dogovora, kakve od vladajućih nacionalista gledamo već desetljećima, aktivisti udruženja “Jer nas se tiče”, odmah prepoznali vulgarno nemoralnu suštinu “ponude” i rezolutno je odbili. 

“Ovakva ucjena, nije prihvatljiva. Naime, Planom prilagodbe je propisan rok za izvršenje od 5 ili više godina. Poučeni prethodnim negativnim iskustvima i razočarenjima, bez konkretnog roka za izvršenje, ne možemo pristati na ovakve sporazume.”, napisali su na svojoj Facebook stranici. Dodavši:

“Godinama smo se borili mirno i vjerovali obećanjima koja su naše vlasti davale, ali su izgubili naše povjerenje. Predizborna obećanja mnogih vijećnika danas su se pokazala neiskrenim, čime su nam pokazali da im ne možemo vjerovati. Spremni smo na saradnju i rješavanje ovog problema, ali ne možemo dopustiti da opet, po ko zna koji put, naše ukazano povjerenje bude zloupotrebljeno!

Nećemo dopustiti da se vlasti, na štetu zdravlja svih nas, nastave ponašati kao sve ove godine tokom kojih nisu mislili na dobrobit stanovnika ovog grada, nego samo na vlastitu. Naše pravo je da se borimo i ne dopustimo da se naša okolina i zdravlje uništavaju, te nećemo pristati da nam se to pravo oduzme, bez obzira na ucjene!”

I kao jasan odgovor na prijetnju i ucjenu sadržanu u usvojenom zaključku Gradskog vijeća, “Jer nas se tiče” je najavio – mirne proteste na Uborku! I podnošenje tužbe protiv “Plana prilagodbe”, na kojem vlast insistira.

Pozicionirajući se kao beskompromisna moralna vertikala, u amoralnom političkom okruženju, koje ih je pokušalo svesti na svoju mjeru.