Građanski aktivizam

Diplome više hiljada zaposlenih u javnom sektoru u BiH u opasnosti da budu osporene

Foto: I.M.N.
Pod upitnikom su diplome stečene u periodu od 15.08.2011. godine do 2013. godine od  visokoškolskih ustanova koje su nakon tog perioda uspjele obezbijediti akreditaciju. I sve diplome do sada neakreditovanih univerziteta i visokih škola u BiH.

Diplome više hiljada zaposlenih u javnom sektoru u BiH, stečene na neakreditovanim visokoškolskim ustanovama od 15.08.2013. godine su, prema slovu zakona, u opasnosti da budu osporene, ukoliko bi ih oni koji su ih stekli na akreditovanim, u konkurisanju za zaposlenje, osporili na sudovima. Takođe, i diplome svih do sada neakreditovanih visokoškolskih ustanova, koje akreditaciju nisu obezbijedile iz bilo kojeg razloga.

Ovo proizilazi iz odredbi Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, ali i tumačenja koje godinama daju zaduženi za ovu oblast. Konkretno, do sada su se na tu temu sa takvim stavovima oglšavali Ministarstvo civilnih poslova, odnosno Vijeće ministar BiH, kao i nadležna Agencija za razvoj visokog obrazovanja u i osiguranje kvaliteta BiH i Centar za priznavanje diploma (CIP).

U više sudskih predmeta, sudovi u BiH su i presudili na taj način, pozivajući se na tumačenja nadležnih. A unazad dvije godine na to su svojom kampanjom ukazivali i iz neformalne grupe studenata i drugih zainteresovanih za uređeno visoko obrazovanje u BiH „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“.

Za portal Antikorupcija.info sa pravne strane tumačenje je dao i brčanski advokat Igor Đurić, koji u svojoj analizi stanja podsjeća da je Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini usvojen još 2007. godine, nakon čega je uslijedila i njegova izmjena i dopuna  2009. godine, ali su, po njemu, mnoge stvari ostale neriješene kao što je član 61. Zakona.

„Naime, Zakon se između ostalog bavi pitanjima kao što su licenca i akreditacija, pa licenca predstavlja dozvolu za početak i obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, dok je akreditacija proces kojim se na osnovu spoljašnje revizije i ocjene kvaliteta potvrđuje da je visokoškolska ustanova u svom radu ispunila utvrđene standarde i kriterijume. Dakle, razlika između licenciranja i akreditacije je u činjenici da je licenciranje dozvola za početak rada i obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, a akreditacija je potvrda kvaliteta rada visokoškolske ustanove. Članom 54. Okvirnog zakona je decidno je propisano da nadležni državni organi, te drugi organi i organizacije u BiH će, u svrhu zaposlenja ili javne funkcije, priznavati samo one akademske stepene i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove“ – kaže Đurić.

On je pojasnio da je, potpuno nedefinisanim, Članom 61. zakona, propisano da stupanjem na snagu, postojeće visokoškolske ustanove dobijaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije, da se u privremenoj akreditaciji određuje rok u kojem će se obaviti akreditacija, te da će ona biti obavljena u periodu od najviše dvije godine od dana stupanja na snagu zakona, što znači do 2009. godine. Naknadno je Zakonom o izmjeni i dopuni ovog zakona rok od dvije godine je zamijenjen rokom od četiri godine, što znači da je krajnji rok za akreditaciju bio 2011. godina, preciznije 15.08.2011. godine.

Kako proces akreditacije u BiH nije započeo na pravi način, uslijedilo je kašnjenje u akreditaciji visokoškolskih ustanova, pa su prve akreditacije dodijeljene tek za period od 2013. godine, te je u RS Univerzitet u Istočnom Sarajevu dobio akreditaciju na period od pet godina od 01.04.2013. godine do 01.04.2018. godine, Univerzitet u Banjoj Luci za period od 15.08.2013. godine do 15.08.2018. godine, Univerzitet za poslovne studije Banja Luka za period od 27.02.2013. do 27.02.2018. godine itd. Kasnije su im produžene akreditacije na novi period od pet godina.

„Ukoliko uzmemo u obzir navedeno, dolazimo do zaključka da sve diplome izdate od visokoškolskih ustanova u BiH, u periodu od 15.08.2011. godine pa do dobijanja novih akreditacija, se ne mogu priznati prilikom zapošljavanja u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini“ – izričit je u svom tumačenju ovaj advokat.

U prilog svojih tvrdnji on navodi i Odgovor HEA BiH na pitanje poslanice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Azre Hadžiahmetović, koja je još 2011. godine postavila pitanje vezano za izvršenje člana 54. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH. Početkom naredne godine u zvaničnoj formi odgovor joj je dostavljen od strane Vijeće ministara BiH.

„Kako je zakonski rok za prvu akreditaciju istekao 15. avgusta 2011. godine, te pošto do danas nije izvršena akreditacija ni jedne visokoškolske ustanove u BiH, nadležni državni organi ne bi trebali priznavati visokoškolske diplome stečene nakon 15.08.2011. godine, bilo u svrhu zaposlenja ili javne funkcije“ – odgovor je dostavljen tadašnjoj poslanici PD PS BiH.

„Naravno da se i dalje vrši zapošljavanje lica koja su diplome stekli u navedenom periodu, ali ukoliko se desi da zainteresovani protivkandidat podnese žalbu na konkurs ili pak pokrene upravni spor pred nadležnim sudom vrlo vjerovatno je da će uslijediti poništenje konkursa i nova procedura. Međutim, obzirom da za kašnjenje u procesu akreditacije nisu odgovorni studenti nego isključivo visokoškolske ustanove i druge nadležne institucije potrebno je pronaći način da se navedeni problem eliminiše, a samim tim i nepravda prema diplomiranim studentima“ – pravno je tumačenje po ovom pitanju brčanskog advokata.

Iz neformalne grupe građana „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“ su iskazali zadovoljstvo što su u dosadašnjem toku kampanje uspjeli da pokrenu ovo pitanje sa mrtve tačke i što se na ovu temu sve više vodi polemika i što dobijaju širu podršku za svoje aktivnosti.

„Drago nam je što se ovom temom, osim nas studenata u RS, bave i studenti i drugi zainteresovani u Brčko Distriktu, „Karton revolucija“ u Tuzli, a nadamo se aktivnosti proširiti i na prostor cijele BiH. Činjenica da još uvijek ima veliki broj visokoškolskih ustanova koji nisu obezbijedile akreditacije a izdaju diplome je za brigu ne samo nas studenata, već bi se tim problemom na pravi način napokon trebali pozabaviti mnogi u nizu nadležnih u oba entiteta, Distriktu, kao i na nivou BiH“ – izjava je člana Grupe Gorana Ristića.

Građani u akciji