Građanski aktivizam

Dragana Bauk: „Što nas više guraju na marginu, mi ćemo biti sve glasniji!“

Treća po redu bh. Povorka ponosa će se održati u Sarajevu 14. avgusta od 12 časova, pod sloganom „Otpor sa margine“. Sloganom i povorkom LGBTIQ osobe, ali i njihovi prijatelji žele da poruče da nikada neće odustati od svojih sloboda i da će biti sve glasniji, dok ne dobiju svoja, ustavom zagarantovana prava.

Prva bh. Povorka ponosa je organizovana 2019. godine, a 2020. je, usljed pandemije korona virusa odgođena, ali je održan niz alternativnih akcija. Tako je u Sarajevu održan „Ponos na četiri točka“, te razni performansi i ulične akcije u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini.

Ove godine, Povorka se organizuje kako bi se javnosti skrenula pažnja o svim ograničenjima sa kojima se LGBTIQ osobe svakodnevno susreću. Ograničenja uzorokovana pandemijom virusa korona, LGBTIQ osobe je otjerala na marginu. Homofobija, bifobija, interfobija i transfobija, uskraćivanje prava i institucionalna diskriminacija, samo su neki od problema sa kojima se svakodnevno susreću.

Sa Draganom Bauk, članicom Organizacionog odbora ovogodišnje bh. Povorke ponosa, razgovarali smo o položaju LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini, LGBTIQ aktivizmu, planovima za ovogodišnju Povorku ponosa, te aktivnostima koje su sprovodili.

Ponovili smo već mnogo puta, ali nikada nije dovoljno, pogotovo ne u društvu kakvo je bosanskohercegovačko. Kakav je značaj Povorke ponosa za LGBTIQ osobe? Šta naše društvo, u cjelini, dobija održavanjem Povorke?

Prije svega, bitno je napomenuti da je Povorka ponosa politički protest za ravnopravnost LGBTIQ osoba. Ravnopravnost LGBTIQ+ osoba sa ostatkom društva u kome živimo, takoreći ne postoji, zato je od velikog značaja svako istupanje u javni prostor, jer tako naši problemi i potrebe postaju vidljiviji drugima – a oni su dio naše svakodnevice, uključujući diskriminaciju i nasilje.

Važno je napomenuti koliko je LGBTIQ osobe pandemija vratila u četiri zida, uskratila mogućnost izlaska u javni prostor i na sigurna mjesta, smjestila ih na sami rub margine. LGBTIQ osobe su tu i postoje, dio su društva u svakom segmentu, to su studenti, radnici, oni koji spašavaju živote u toku pandemije i oni kojima je isti ugrožen, zbog seksualne orijentacije i rodnih identiteta ili polnih karakteristika.

Naše društvo postaje otvorenije, empatičnije i sretnije kroz ostvarenje ravnopravnosti svih građana, a Povorka ponosa se upravo bori za to – da svi i sve budemo manje marginalizovani, a više uključeni u društvo. Pored toga što je Povorka ponosa protest za ravnopravnost, ona je i glas zajednice. Ove godine smo još glasniji i pružamo otpor sa margine!

Da li je naše društvo, generalno, spremnije da konačno prihvati LGBTIQ osobe kao ravnopravne članove društva i da prestane sa diskriminacijom?

Kada govorimo o ljudskim pravima, o ljudima, ne možemo govoriti o (ne)spremnosti društva da prihvati ili ne prihvati nekoga ko živi i postoji u tom društvu. Svako neprihvatanje druge osobe ili grupe direktno znači diskriminacija, neravnopravnost, i u konačnici dovodi do fašizma. Prva Povorka ponosa je pokazala da u BiH ima puno više osoba koje prihvataju različitosti i koje su jasno i glasno sa nama poručile da je vrijeme za ljubav i podršku, a ne isključenje, diskriminaciju i nasilje.

Organizacioni odbor Povorke ponosa je pokrenuo i medijsku kampanju pod nazivom Iza zidova margine, koja za cilj ima povećanje vidljivosti LGBTIQ osoba u javnom prostoru. Koliko ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima kampanje?

Prezadovoljni smo. Mnogi nam se javljaju sa porukama podrške, a mnoga poznata lica širom BiH podržala su kampanju. „Iza zidova margine“ je prvobitno osmišljena kao medijska kampanja, a u međuvremenu smo se odlučili da kampanji damo novo ruho i od nje stvorimo izložbu koja će se moći posjetiti u narednom periodu. Sretni smo što je više od pedeset osoba iz LGBTIQ zajednice podijelilo sa nama iskustvo bivanja u pandemiji. Mogli ste primijetiti da je dosta njih pod inicijalima, iako, kao Povorka ponosa podržavamo autovanje i trudimo se da mu doprinesemo, ta činjenica govori o tome da još moramo raditi na produbljivanju razumijevanja i empatije u društvu, kako bi LGBTIQ osobe bile ohrabrene da se autuju. Tome, upravo, u mnogome doprinosi Povorka ponosa.

Nedavno je obilježena i godišnjica „Stonewallske pobune“, te godišnjica prve Povorke ponosa. Koliko su povorke uticale i mijenjale LGBTIQ aktivizam?

Mnogo. Istorija je pokazala da povorke ponosa imaju najveću aktivističku moć da doprinesu bržoj inkluziji i razbijanju predrasuda. Povorke ponosa su kroz istoriju doprinijelę donošenju ili dopunama zakona, smanjenju nasilja, prisilili su institucije da javno i jasno stanu u zaštitu LGBTIQ osoba, a porodice LGBTIQ osoba, u zemljama gdje se povorke održavaju decenijama, mnogo lakše prihvataju svoju LGBTIQ djecu.

A kako je postojanje bh. Povorke ponosa uticalo na LGBTIQ aktivizam u Bosni i Hercegovini? Da li smatrate da napredujemo na ovom polju?

Smatramo da LGBTIQ aktivizam u Bosni i Hercegovini svakako napreduje. Postojanje bh. Povorke ponosa je velika prekretnica koja predstavlja krunu svih prijašnjih aktivnosti LGBTIQ+ aktivista. Drago nam je da je bh. Povorka ponosa jedna od rijetkih povorki u regionu na kojoj se nije desio napad. Mislimo da je to najbolji pokazatelj da napredujemo, iako položaj LGBTIQ+ osoba i dalje nije na zavidnom nivou. Napredujemo, ali ne odustajemo od borbe sve dok svi ne budemo slobodni. Važno je napomenuti da slobodni prostori koji su kreirani kroz Povorku nisu pokazatelji svakodnevnog uživanja u slobodnim prostorima. Mi se još uvijek borimo sa neravnopravnim pristupom institucija i privatnih/javnih prostora. Kada se organizuju LGBTIQ događaji od organizatora/ica se traži da imaju dodatne mjere osiguranja, inače im se neće dati postor. To mnogo govori o tome da još uvijek nismo oslobođeni od nejednakog tretmana, ali i straha od nasilja.https://www.youtube.com/embed/YKs39cCn9W8?start=12&feature=oembed

Ovogodišnja Povorka će se održati 14. avgusta u Sarajevu, pod sloganom „Otpor sa margine“. Šta želite da poručite?

Ovogodišnjim izlaskom na ulice skrećemo pažnju na sve ono na šta smo skretali i tokom prve Povorke, ali i prošle godine kada smo najavljivali Povorku, pa je nažalost zbog pogoršane epidemiološke situacije morali odgoditi. Nismo se mnogo pomakli od prve Povorke. Iako je zajednica dobila mnogo energije i volje za borbom, naša prava su i dalje u osnovi ugrožena i Povorka ponosa postaje krucijalna potreba i nužda. Zato ćemo mi izaći na ulice i jasno i glasno poručiti: Da nikada nećemo odustati od naših života i što nas više guraju na marginu, mi ćemo biti sve glasniji i glasniji!