Regija i svijet

Hrvatska: Sindikati umjereno zadovoljni izmjenama Zakona o radu

Prema grubom izračunu, sindikalno je organiziran tek svaki četvrti hrvatski zaposleni.

Predložene izmjene Zakona o radu su za vladajuće korak u pravom smjeru. Opozicija, pak, smatra da nije napravljen dovoljan pomak od nesigurnih uvjeta rada, dok su sindikati relativno zadovoljni određenim rješenjima, iako neki predloženi pomaci, prema njihovoj ocjeni, nisu dovoljni.

Izvršna tajnica za radno i socijalno pravo u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske Sunčica Brnardić za Radio Slobodna Europa (RSE) ističe kako je jedna od stvari kojima su sindikati relativno zadovoljni u prijedlogu izmjena Zakona o radu – defleksibilizacija ugovora o radu na određeno vrijeme.

Kako je Hrvatska među lošijima u Europskoj uniji po broju ugovora na određeno vrijeme, novim zakonskim rješenjem želi se tome stati na kraj.

Prema prijedlogu, takav ugovor bi se mogao sklopiti najduže na tri godine, odnosno s istim radnikom najviše tri uzastopna ugovora.

“Sa naše strane je najbitnije istaknuti da do sada nije bilo potrebno davati razlog za zasnivanje ugovora na određeno vrijeme, a sada je po prvi puta uokviren razlozima, i uspjeli smo te razloge za zasnivanje ugovora na određeno vrijeme ipak malo preciznije definirati u odnosu na ono kako su oni bili postavljeni 2014. godine”, kaže sindikalistica.

Sada će – ako Sabor usvoji predložene izmjene Zakona o radu – prvi ugovor o radu na određeno vrijeme moći biti sklopljen “samo kada za to unaprijed postoji objektivan razlog”, a prijedlog izmjena navodi kako je to “zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja”.

Prema podacima iz obrazloženja prijedloga izmjena Zakona o radu, prema međunarodno usporedivim službenim podacima Eurostata, Hrvatska je 2019. godine imala 15,2 posto privremenih ugovora, što je značajno više od prosjeka EU 27 koji je iznosio 13,5 posto.

Podaci objavljeni za 2020. i 2021. godinu nešto su povoljniji za Hrvatsku što se tiče ukupnog udjela ovakvih ugovora.

Međutim, što se tiče kratkotrajnih ugovora koji traju do tri mjeseca, Republika Hrvatska se nalazi na vrhu ljestvice europskih država po udjelu takvih ugovora o radu koji se prema Eurostatovim definicijama smatraju prekarnim ugovorima o radu.

Naime, dok je prosjek EU 27 tek 1,7 posto ugovora iznimno kratkoga trajanja, Republika Hrvatska je i nadalje vodeća europska država s udjelom od čak 4,2 posto takvih ugovora.

Sunčica Brnardić pozdravlja još neke pomake, ali smatra da nisu dovoljni.

“Recimo, što se tiče rada na izdvojenom mjestu rada, tu još smatramo da bi trebalo raditi na tome da svaka osoba za svaki dan kada radi od kuće ima pravo na troškove, te da takav rad ne može ni na koji način biti jednostrano određen od poslovaca, za što trenutno postoji mogućnost u zakonu”, ističe ona.

Tu su i problemi, navodi Brnardić, s uređenjem platformskog rada, u koji uvodimo agregatore ili posrednike, odnosno legaliziramo njihov rad.

“To onemogućuje tužbe radnika prema platformama ili dugoročno uspostavljanje radnog odnosa što su kvalitetni trendovi koje vidimo u EU”, dodaje ona.

Galić: Ograničiti fleksibilizaciju

Platformski rad je rad putem digitalnih platformi, poput Ubera (taksi-prijevoz), Bolta i Glovoa (dostava hrane).

Novinarka fact-checking portala faktograf.hr, dobra poznavateljica sindikalne scene i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske u mandatu 2007.-2011. Gabrijela Galić kaže za RSE kako se kod ovih izmjena radi o usklađivanju sa dvjema direktivama EU s kojima je hrvatsko zakonodavstvo trebalo biti usklađeno još u kolovozu ove godine – o balansu između privatnog i poslovnog života te o transparentnim i predvidivim radnim okolnostima.

Galić: Naši prošli Zakoni o radu su bili kao neki supstitut nepostojećih kolektivnih ugovora (foto: svibnja 2021.)
Galić: Naši prošli Zakoni o radu su bili kao neki supstitut nepostojećih kolektivnih ugovora (foto: svibnja 2021.)

Prema njenoj ocjeni, sindikalna strana trebala je još snažnije ograničiti fleksibilizaciju rada, jer bi zbog manjka radne snage položaj sindikata u Hrvatskoj trebao biti jači nego ikada ranije.

“Tim više, jer znamo da je pokrivenost kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj izuzetno niska, da je pokrivenost sindikalnim organiziranjem izuzetno niska, i da su zapravo ti naši Zakoni o radu u prošlosti bili – možda je preteško reći, ali – neki supstitut nepostojećih kolektivnih ugovora, jer se zakonom pokušava urediti tržište rada, ono tržište koje nije moguće urediti u pregovaranju”, kaže Gabrijela Galić.

Što kažu građani?

Iako je rasprava o izmjenama Zakona o radu proteklih dana bila pomalo gurnuta u kut, građani imaju svoje mišljenje.

“Trebao bi radnik biti više zaštićen i imati neka prava, kako je nekada bilo, dok su postojali sindikati koji su štitili ljude. U današnje vrijeme gazde, privatnici više su zaštićeni nego osobe koje kod njih rade”, kaže za RSE prodavačica iz Zagreba, Anka Perić.

Dijana Tomas nije za rješenje da se radi na određeno vrijeme.
Dijana Tomas nije za rješenje da se radi na određeno vrijeme.

“Ja nisam za to da se radi na određeno vrijeme. Ako da, onda ne više od godinu dana. Onda se vidi kakav je radnik, pa ga se može zaposliti za stalno, i onda mladi ljudi mogu dignuti kredit”, riječi su službenice iz Zagreba, Dijane Tomas.

A što veli politika?

U saborskoj raspravi vladajući su nahvalili predložene izmjene.

“Želimo stvoriti kvalitetan okvir za suvremeno tržište rada, izmjene ZOR-a (Zakon o radu) održavaju duh vremena i odgovaraju na ključne izazove s kojima se suočavaju radnici i poslodavci”, poručio je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić predstavljajući 20. listopada zakonski prijedlog zastupnicima u Saboru.

On je pobrojao predložene izmjene – uz ostalo, uvodi se novi način obavljanja stalnih sezonskih poslova, koji uključuju i rad na neodređeno vrijeme te mogućnost zakonitog rada izvan sezone, propisuje se dodatna zaštita pojedinih kategorija radnika – primarno roditelja djece do osam godina života u slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena i prekovremenog rada.

Piletić je kazao i da se uvodi dodatni rad za drugog poslodavca “i to bez suglasnosti matičnog poslodavca i uz veći broj dopuštenih sati takvoga rada (osam sati tjedno ili duže, ali najviše 16 sati tjedno)”.

Također, “uvodi se pravo na neplaćeni dopust od pet dana godišnje za pružanje osobne skrbi članu obitelji ili kućanstva te pravo na odsutnost s posla jedan dan zbog hitnih obiteljskih razloga, a predlaže se i da članovi sindikata potpisnika kolektivnog ugovora njime urede za sebe određena povoljnija materijalna prava”, kazao je resorni ministar.

Oporbene stranke uputile su niz oštrih kritika.

Predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) Peđa Grbin kazao je kako će zakon omogućiti dodatno izrabljivanje radnika, umjesto da ga spriječi.

Grbin: Hoće li zaposleni do smrti biti izrabljivani (foto: srpnja 2016.)
Grbin: Hoće li zaposleni do smrti biti izrabljivani (foto: srpnja 2016.)

“Dodatni rad nije stvar želje nego nužnost. Pola zaposlenih prima manje od 6.300 kuna (oko 835 eura). Od toga ne mogu živjeti pa zato traže dodatni posao. Sada se govori kako će ih se izrabljivati do smrti umjesto da osiguramo da osnovna plaća bude veća”, upozorio je Grbin.

Jelena Miloš iz zeleno-lijevog oporbenog “Možemo” stavila je nužnost boljeg položaja radnika u Hrvatskoj u kontekst odlaska radne snage u druge države EU na bolje plaćene poslove.

“Zadnji je čas da se Hrvatska odmakne od modela nesigurnih oblika rada, zbog kojeg ljudi odlaze u inozemstvo – ugovori na određeno moraju biti iznimka i sklapati se iz točno određenih razloga, moramo bolje zaštititi agencijske i platformske radnice i radnice, kao i trudnice koje rade na određeno”, poručila je Miloš.

Koliko je zaposlenih ‘pokriveno’ sindikatima i kolektivnim ugovorima?

Prema prebrojavanju iz 2018. godine broj članova u tri sindikalne središnjice – Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS) i Matici hrvatskih sindikata – je 252.140, a kad se pribroji one koji nisu u središnjicama, obično se govori o brojci od ispod 400.000 sindikalno organiziranih radnika Hrvatskoj.

Prema podacima Državnog zavoda za zapošljavanje, od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj u rujnu 2022. godine, koji iznosi 1.632.731, njih 1.603.418 radi u pravnim osobama, obrtu i slobodnim profesijama.

Prema grubom izračunu, to bi značilo da je sindikalno organiziran tek svaki četvrti hrvatski zaposleni.

Prema podacima iz obrazloženja prijedloga izmjena Zakona o radu, navodi se kako je u prosincu 2021. analizirano stanje pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj, koje je pokazalo da je ona pala posljednjih godina i sada je na 46,5 posto.

Republika Hrvatska se s takvim udjelom svrstala u donji dio ljestvice EU država prema broju radnika na koje se primjenjuju kolektivni ugovori.

Prijedlog izmjena Zakona o radu upućen je nakon saborske rasprave u doradu, nakon čega slijedi drugo čitanje u Saboru.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije