Regija i svijet

Hrvatska: U BiH je zbrisala impresivna lista kriminalaca. Kako Plenković ikoga može uvjeriti da ih Hrvatska ne štiti?

Kakav je dijabolik postalo to dvojno državljanstvo na temelju koga se može brisnuti od zakona i zatvora, zamračiti pokradeni imetak, kupovati krsne listove i diplome koje će ti ovdje priznati, sisati od Hrvatske sva financijska prava i pokazivati srednji prst svakome tko kaže da to ruglo treba razvrgnuti i ukinuti.

Neki su snimljeni prema istinitim događajima. Neki su dokumentarci. Neki su izmišljene priče, ali taj dio u svima je isti. Presuda, lisice, ćelija. U Hrvatskoj je druga galaksija. Sad je pobjegao i Zoran Mamić, samo posljednji u gomili kriminalaca optuženih i osuđenih za cijelu biblioteku kaznenih djela.

Mogu osnovati stranku

Te je ekipe toliko da u Bosni i Hercegovini mogu osnovati političku stranku, izabrati za vođu Miroslava KutluZdravka Mamića za predsjednika stranačkog odbora za pravosuđe, a Branimira Glavaša za počasnog povijesnog predsjednika. Jerbo smo mi smislili originalna pravila.

U zatvor odmah sa suda vode samo osuđenike na kazne veće od pet godina. Ostali idu doma na pileću juhu. Putuju. Piju kave na stolu do mene. Osiguravaju imovinu i račune. I slobodno šetaju naokolo dok ih se ne ”pozove” na odsluženje kazne. U međuvremenu klisnu preko granice. Zlo ti je od toga, ali stvar se ponavlja u nedogled.

Osuđenik mora u Dubai

Zato me baš zanima kako će Andrej Plenković i svi ovi prije njega objasniti ikome tko nema intelektualnih teškoća da ova država ne štiti kriminalce. Jer naše vlasti održavaju ovo bolesno stanje godinama praveći budalama sve građane koji poštuju zakone i plaćaju poreze da se taj sumanuti sustav hrani i održi.

Pri čemu su se organi reda i zakona proslavili po tome da su u svim poznatim i nepoznatim ekscesima bježanije pred zatvorskim kaznama propustili izreći ili provesti mjere opreza koje im na papiru stoje na raspolaganju da bi se nestajanje bjegunaca spriječilo.

Tako je bilo i sa Zoranom Mamićem koji je – ma zamislite kakva interesantna slučajnost – dobio četiri godine i osam mjeseci, četiri mjeseca manje od pet godina za koje se automatski ide u bajbok. Danima smo pratili kako pravomoćno osuđeni lik slobodno prelazi granicu. Jer mu fali brat, nije ga dugo vidio. Jer zbog nečega mora skočiti u Dubai. Vjerojatno da prebaci lovu gdje će mu već ubuduće trebati.

Džoker državljanstva BiH

I sve mu je to omogućila hrvatska država. A džoker državljanstva BiH već ima. Banana država, jedna i druga. Kupus od države. Slučajna država. Zovi karikaturu kako hoćeš.

Jer možemo se mi ovdje tješiti da imamo sustav, institucije, Dubravku Šuicu u Europskoj komisiji i redovitu kolonu u Eurostatovim tablicama. Možemo jer nam je neugodno što smo ovakvi. Jer se sramimo pred vlastitom djecom koje smo odgajali da vole svoju zemlju. Jer su mnogi pošteni ljudi u ratu poginuli i ostali obogaljeni da se ovdje izgradi normalni poredak u kome će kriminalci završavati u zatvoru, a ne u Širokom Brijegu s našim parama i svojim novim tvrtkama. Jer smo patrioti i jer nas je briga.

Pa se znojimo ispod pazuha i mumljamo, hajde, treba još neke stvari popraviti. Bit će bolje. Mora se ukazivati. Nije se još uvidjelo. Sad će to oni kad su postali svjesni. Ali to je čista opsjena.

Zbog ”jednog slučaja”?

Jer pobjegao je još 2004. Jozo Ćurković (gospodarski kriminal) pa ništa. Onda 2010. godine Kutle (gospodarski) pa ništa. Glavaš (ratni zločin). I ništa. Pobjegli su Josip Gucić i Ivan Radošević (pretvorba). Ništa. Dražen Golemović (korupcija), Blažo Petrović i Miljenko Žaja-Krojf (zločinačka organizacija).

Silvana Burla (gospodarski). Srđan Djaković (bankarske malverzacije). I ništa. Zoran Pavlović (šverc droge). Ništa. Miro Čalušić (lihvarenje), dr. Ognjen Šimić (korupcija i mito), Vlatko Radić (brutalnost), Ante Madunić (prijevare sa stanovima). Ništa. I onda oba Mamića. I još nebrojeni drugi.

Globus je lani pitao Ministarstvo pravosuđa za kompletan popis osoba koje su se skućile u BiH nakon što su ovdje optužene ili osuđene. Nemaju evidenciju. Ni to. A s ovim su bjeguncima isparili novci, propale su firme i ljudi su s djecom ostali na ulici, pokradena je tušta i tma ljudskog rada, otpisali su se porezi, preprodale su se nekretnine. I onda jučer neka napuhana pomoćnica ministra pred kamerama iznova drobi da se zbog ”jednog slučaja” ne mogu mijenjati propisi. To, kao, ne bi bilo civilizirano.

A zar je ovo civilizirano?

A civilizirano je da Kutlini predmeti serijski odlaze u zastaru dok on u Hercegovini špila poduzetnika. I da mu, po odluci zagrebačkog suda, hrvatski porezni obveznici još moraju platiti skoro 100 tisuća kuna troškova za branitelje. I da Hrvatska recipročno primi Zlatana Miju Jelića, koji u BiH ima pravomoćnu optužnicu za ratni zločin na području Mostara, i Antu Jelavića osuđenog u BiH za kriminal na 10 godina – da se lijepo nastane u Zagrebu.

Ne zna čovjek što bi rekao. I kakav je dijabolik postalo to dvojno državljanstvo na temelju koga se može brisnuti od zakona i zatvora, zamračiti pokradeni imetak, kupovati krsne listove i diplome koje će ti ovdje priznati, sisati od Hrvatske sva financijska prava i pokazivati srednji prst svakome tko kaže da to ruglo treba razvrgnuti i ukinuti.

Ali nemaš što ni reći kad si već rekao. Banana. Smijurija. Samo što te, druškane, nitko ne zarezuje. Neka Mamića tamo da barem ovdje ne laju. A tebe će još ovi na vlasti proglasiti izdajicom hrvatskog korpusa i mrziteljem svega hrvatskoga. Prije nego održe znanstveni simpozij o europskim direktivama i pravnoj državi.

Oznake

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije