Komentari i analize

Imaju li “konstitutivni” narodi “legitimno pravo” na nezagađen vazduh?

Foto: A. Salihbegović, DW
BBC je svojevremeno objavio da je BiH po kvalitetu vazduha druga najzagađenija zemlja na svijetu, odmah nakon Sjeverne Koreje. A po podacima Svjetske zdravstvene organizacije BiH je u vrhu po broju umrlih od posljedica izazvanih zagađenim vazduhom. No, kako ga nije moguće podijeliti na srpski, hrvatski i bošnjački (ili je ta podjela planirana nakon podjele zemlje i vode, koja je prioritet?), te se još uvijek ne zna ko “legitimno” udiše vazduh na određenom području, a ko ne (i još važnije – još nisu skontali kako da to udisanje naplaćuju), ovdašnjim “legitimnim” vođama “konstitutivnih” naroda, ovaj problem nije interesantan.

Po podacima Eko akcije, posljednjih 7 dana nezdrav vazduh zabilježen je u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Lukavcu, Goraždu, Ilijašu, Kaknju, Vogošći, Maglaju i Visokom. A nezdrav za osjetljive grupe još u Banjaluci, Tuzli, Jajcu, Hadžićima i Tešnju. (Uzgred, u nizu mjesta u kojima su instalirane mjerne stanice, monitori su u kvaru. Ili “u kvaru” – ko će ga znati.)

A problemi, u ovom kontekstu, tek se očekuju. Jer zima, kao krizni period u kontekstu zagađenja vazduha, tek treba da počne, vlast od prethodne nije uradila ništa da zaštiti građane, niti su oni, rezultatima izbora, pokazali da im je to uopšte važno, a ove godine, stanje bi se moglo i dodatno pogoršati, u svjetlu energetske i socijalne krize, čije posljedice je teško predvidjeti. Osim što znamo da će biti ozbiljne.

Uglavnom, iz godine u godinu, vlast se “sjeti” zagađenja vazduha tek kad građani počnu da se guše. I to masovno. I kad bh. gradovi izbijaju na prva mjesta liste najzagađenijih u Evropi i svijetu, a opasnost po zdravlje dostigne taj stepen da se stanovništvu preporučuje nošenje zaštitnih maski sa filterima, a boravak vani samo u slučaju nužde (recimo plaćanja poreza ili učešća na mitingu podrške vladajućoj stranci).

BBC je svojevremeno objavio da je BiH po kvalitetu vazduha druga najzagađenija zemlja na svijetu, odmah nakon Sjeverne Koreje. A po podacima Svjetske zdravstvene organizacije BiH je u vrhu po broju umrlih od posljedica izazvanih zagađenim vazduhom.

No, kako ga nije moguće podijeliti na srpski, hrvatski i bošnjački (ili je ta podjela planirana nakon podjele zemlje i vode, koja je prioritet?), te se još uvijek ne zna ko “legitimno” udiše vazduh na određenom području, a ko ne (i još važnije – još nisu skontali kako da to udisanje naplaćuju), ovdašnjim “legitimnim” vođama “konstitutivnih” naroda, ovaj problem nije interesantan.

Ali je “interesantan” građanima. (Mada, očito, ne toliko da bi zbog njega protestovali i nekog od odgovornih zabrinuli). I interesantan je revizorima.

Naredni mjesec biće pune tri godine od kako je Ured za reviziju institucija u FBiH proveo reviziju učinka “Aktivnosti nadležnih institucija u FBiH na smanjenju zagađenosti vazduha”, s ciljem da se ispita efikasnost nadležnih institucija u FBiH u ovom kontekstu.

Rezultati revizije su bili, očekivano, katastrofalni. (Mislim, znamo kakva nam je vlast – s konstitutivnog koca i korupcijskog konopca). Revizori su samo jasno adresirali odgovornost i naveli konkretne razloge zbog kojih smo u situaciji za koju nam je svima jasno da u njoj ne bi smo smjeli biti.

Revizija je, tada, pokazala (a u međuvremenu se manje-više ništa nije promijenilo) da nadležne institucije nisu bile efikasne u provođenju aktivnosti na smanjenju zagađenosti vazduha (a u čemu jesu?). Da regulatorni okvir koji uređuje ovu oblast uopšte nije uskladen sa EU zakonodavstvom iz oblasti zaštite okoliša. Da su postojeći propisi nedorečeni. Da nadležne institucije nisu osigurale čak ni sveobuhvatno praćenje kvaliteta vazduha, pouzdane podatke o emisijama pojedinih zagađivača, a o efikasnom planiranju i realizaciji mjera za smanjenje zagađenosti, te odgovarajućem inspekcijskom nadzoru nad zagađivačima, da ne govorimo.

Pritom, iako je vazduh u odredenim dijelovima FBiH izrazito zagađen, građani nemaju dovoljno jasne i lako dostupne informacije o njegovom kvalitetu, niti upute o tome kako mogu zaštiti zdravlje od štetnog uticaja polutanata. (Osim onih da ne izlaze iz kuće – a Vlada će im, valjda, dronovima slati namirnice i plaćat sve račune, otplaćivat kredite i čuvat radna mjesta? Kao što je to radila i za vrijeme Pandemije.)

I, konačno, revizijom je utvrđeno da Federalno ministarstvo okoliša i turizma nije obavještavalo Vladu Federacije BiH o stanju kvaliteta vazduha u Federaciji, iako je, prema Zakonu o zaštiti vazduha, dužno upozoriti na područja na kojima se pojavljuju nivoi zagađenosti veći od tolerantne vrijednosti, obavijestiti o rezultatima mjerenja na tim područjima, te o mjerama i rokovima za postizanje nivoa zagađenosti manjeg od tolerantnih vrijednosti. (Što je dobar osnov za tužbu, protiv ovog ministarstva i njegove ministrice. Za početak.).

Na osnovu rezultata provedene revizije zaključeno je da „postoji značajan prostor za unapređenje aktivnosti nadležnih institucija na smanjenju zagađenosti zraka u FBiH“. Što je, zapravo, eufemizam, za stanje u kome ne postoje ni elementarni uslovi za zaštitu stanovništva i dugogodišnje odsustvo bilo kakve ozbiljne reakcije vlasti, ovim povodom.

„Neophodno je istaći da je zdrav okoliš preduslov za kvalitetan život i očuvanje zdravlja Ijudi. Pravo na zdravu okolinu jedno je od osnovnih ljudskih prava. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi zagađenost zraka kao najveći ekološki rizik po zdravlje u Evropi. Stoga je važno koordinisanim djelovanjem nadležnih institucija provesti preporuke kojima će se unaprijediti aktivnosti na smanjenju zagađenosti zraka u Federaciji BiH“, istakao je povodom objavljivanja ovog izvještaja (skupa s preporukama u njemu) generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH Dževad Nekić.

U martu ove godine, Ured za reviziju vratio se ovoj temi, da provjeri realizaciju, u decembru 2019. datih, preporuka.

No (pogađate?), mogao je samo konstatovati da do poboljšanja stanja, bar u onom segment koji zavisi od naše vlasti, nije došlo. Niti može, kad vlast ovom problemu prilazi krajnje neozbiljno, površno i kampanjski, od jedne situacije opasne po život građana, do druge. Ne postupajući ni po revizorskim ni po preporukama stručnjaka za ovu oblast. Nego, u krizi gledajući u nebo, čekaju spas od kiše i vjetra. Igrajući se, povremeno, “par – nepar” sa živim ljudima (i njihovim vozilima), kao vrhunac svog (glumačkog) angažmana (u predstavi za javnost “Slomismo se od posla i pokušaja da riješimo problem”)? I tako svaki put. Dok mrtve, koji su posljedica njihove nesposobnosti i nerada, broji samo Svjetska zdravstvena organizacija.

No, ne umanjujući činjenicu da je problem zagađenosti rezultat dugogodišnjeg niza loših odluka i sistemske korupcije, te nerada na otklanjanju i posljedica i uzroka, ključni problem, koji čitavu situaciju čini “zamrznutom”, odnosno nerješivom, je, zapravo, u nedostatku svijesti građana, koji na izborima ne glasaju prema odnosu političara prema temama od kojih im zavisi kvalitet života i procjeni njihove sposobnosti da takve probleme rješavaju, nego uvijek iznova dopuštaju da se s njima manipuliše na najprizemniji način. Da ih se tretira kao zbunjene. Ili da ih se korumpira njihovim vlastitim novcem. Odnosno njegovim ostacima.

Građani u akciji