“Generalno, polaganje računa za ponašanje teško da je dio odgovora. Umjesto toga, čini se da je igra ubiti sve na nivou procedure, izbjegavajući što je više moguće da se uđe u ono o čemu se zapravo radi”, naveo je on u autorskom tekstu objašnjavajući da odluke protiv glavne državne tužiteljice i predsjednika Suda BiH pokazuju da u odlukama komisija u VSTV-u ne postoji nikakva usklađenost u sankcionisanju.
“Općenito uočavam ne tako oštre kazne i u slučajevima kada se radi o ne toliko visoko pozicioniranim nosiocima pravosudnih funkcija, pa postoji oklijevanje u izricanju oštrih kazni”, kaže on u razgovoru za BIRN BiH i pojašnjava da sudije i tužioci imaju tendenciju da štite jedni druge.
On je u tekstu naveo kako smatra da su tri odluke VSTV-a i Ureda disciplinskog tužioca (UDT) koje se odnose na Ranka Debevca, glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić i člana Vijeća Mahmuta Švraku “daleko od primjene principa koji uči da visoki nivo nezavisnosti i visoka odgovornost trebaju ići zajedno s visokim kaznama kada se prekrše pravila integriteta”.
“U predmetima protiv predsjednika Suda BiH i protiv člana VSTV-a, komisije pokazuju da nisu voljne (ili sposobne?) biti stroge kada je to potrebno”, zaključio je.
On smatra da se pozicije disciplinskih komisija u predmetima protiv Tadić i Debevca mijenjaju u odnosu na druge nosioce pravosudnih funkcija.
“‘Ja nikad ne znam kako mi možeš naškoditi ili koristiti u budućnosti, pa nećemo onda kvariti naš odnos.’ To je nešto što sam općenito uočio u bosanskohercegovačkom društvu, da što se neko nalazi na višoj funkciji, toliko će drugi biti oprezniji u ophođenju s njim, i to je nešto što može biti i slučaj s disciplinskim odlukama”, kaže on.
Pozadina u slučajevima “Tadić” i “Debevec” jeste slab učinak obje institucije, što su, kako kaže Van der Weide, isticali i drugi, poput Misije OSCE-a i sutkinje Joanne Korner. Ali on kaže da javnost više zanimaju priče o “politici i etničkoj pripadnosti” nego o lošem radu “obje strane, koje odbijaju da razgovaraju jedna s drugom”.
“Nije tajna da postoji lični animozitet između Tadić i Debevca”, kaže Van der Weide.
Kritike disciplinskih postupaka protiv Tadić i Debevca
Gordana Tadić i Ranko Debevec. Foto: BIRN BiH
On je prisustvovao disciplinskim ročištima protiv Tadić i Debevca i analizirao dokaze u ovim nepravosnažno okončanim postupcima. Prvostepenim odlukama Tadić je razriješena dužnosti zbog nekorištenja sistema automatskog upravljanja predmetima i nepoštivanja sigurnosnih protokola, a Debevec je kažnjen javnom opomenom zbog neprijavljivanja imovine u Španiji, sastajanja s direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), kome se u tom trenutku sudilo.
Debevec je disciplinski kažnjen za disciplinske prekršaje “ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije i namjerno davanje lažne, obmanjive i nedovoljne informacije u vezi s bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća”.
On je oslobođen odgovornosti za slanje neprimjerenih poruka državnoj tužiteljici koja je protiv njega provodila istragu.
U svom tekstu Van der Weide je kritikovao odluke članova disciplinskih komisija, ali i ponašanje sudije i tužiteljice.
Kritikujući zahtjeve Tadić za izuzeće članova Drugostepene disciplinske komisije, on ih je nazvao nečuvenim, interpretirajući zahtjev Tadić tako da “bošnjački sudija ne može neovisno odlučivati jer mediji špekuliraju da je njeno (ona je Hrvatica) uklanjanje politički potez bošnjačke zavjere, tako da je on pod pritiskom odlučivati u skladu sa svojom etničkom pripadnošću”.
“Znači li to da sve bošnjačke sudije treba ukloniti ili je možda vrijeme da ova glavna tužiteljica nađe drugu poziciju?”, pita on.
Van der Weide je značajan dio teksta posvetio analizi disciplinskog postupka protiv Debevca, posebno se osvrćući na tačku po kojoj je predsjednik Suda BiH oslobođen – slanje poruka u kome komentariše istragu koju je protiv njega provodila državna tužiteljica.
Za njega je bilo čudno da je tužiteljica kao svjedokinja navela da se nije osjećala zastrašena njegovim porukama i da ga je komisija oslobodila ove tačke tužbe.
Analizirajući tačku optužbe protiv Debevca u vezi sa njegovom imovinom u Španiji, nizozemski sudija kritikovao je odluku disciplinske komisije da zatvori za javnost ovaj dio postupka zbog navodne zaštite privatnosti Debevca.
“Opet dokaz o udaljenosti bosanskog pravosuđa od transparentnosti, koje joj je očajnički potrebno”, naveo je on kritikujući činjenicu da Debevec nije dao nikakve potkrepljujuće dokaze o svom životu u Španiji i kako “promjena vlasništva jednostavno nikada nije upisana u službeni registar u Španiji”.
On je kritikovao i odluke Ureda disciplinskog tužioca u ovom predmetu navodeći da je disciplinski tužilac odlučio da ne optuži Debevca jer nije javno objavio činjenice o svom španskom državljanstvu, kao niti za boravak u Španiji sa uposlenicom Suda, pravdajući to svojim privatnim životom te kako se nisu dogodila nikakva krivična djela. Nizozemski sudija smatra kako ovakva ponašanja krše pravila ponašanja i dostojanstvo koje zahtijeva pozicija predsjednika Državnog suda.
Odlukom da se Debevec kazni javnim upozorenjem, najslabijom mjerom u disciplinskim postupcima, smatra Van der Weide, šalje se loša poruka da se skrivanje imovine ne sankcioniše.
“Blagim kaznama se potvrđuje da iako nije u redu postupanje sudije ili tužioca, ono se ipak toleriše, što stvara ozbiljne posljedice”, smatra ovaj sudija.
Kako dodaje, moguće je da su ponekad disciplinske prijave više lične nego profesionalne prirode i da se njima vode bitke unutar pravosuđa. Korištenje disciplinskih postupaka kao alata za upravljanje, sudija Van der Weide ocjenjuje kao lošu praksu te dodaje kako u ozbiljnijim slučajevima disciplinskih prekršaja izrečene sankcije su dosta blage.
On kaže da “disciplinski sistem cvjeta”, pojašnjavajući zbog čega je to loša stvar s obzirom da se sudije i tužioci “disciplinuju sve vrijeme”, a prijave UDT-u konstantno pristižu.
“Čim je neko nezadovoljan bilo čime, prvi refleks je podnošenje disciplinske prijave, a zatim započinje istraga i često se pretvara u predmete pred komisijom Vijeća. (…) To je hobi koji je široko rasprostranjen”, ističe Van der Weide.
Disciplinski postupci su nešto za čim treba posegnuti nakon što se više ništa drugo ne može uraditi, mišljenja je Van der Weide.
“Glavni tužioci i predsjednici [sudova] trebali bi mnogo bliže upravljati kolegama u svojim institucijama prateći njihov rad i aktivno pružajući podršku kada je to potrebno. Pristojnim upravljanjem spriječit će se mnogo toga što može poći po zlu”, kaže on.
Govoreći o pozivanju na privatnost u disciplinskim predmetima, savjetnik u VSTV-u kaže kako izlaganje javnosti jeste u opisu posla sudija i tužilaca, zato što javnost želi da im se opravda ukazano povjerenje.
“U slučajevima Debevca i Tadić znam da ima dosta oklijevanja i poziva na privatnost, ali kad ste pod vatrom i pod sumnjom, recimo da niste u skladu s pravilima pristojnosti i integriteta, trebali biste biti još otvoreniji, još otvorenije pokazati da nema ništa loše ili barem pokazati šta se dešava, a da zatim nadležni organi daju mišljenje o vama, ali i javnost putem medija. Igraju se skrivača i time podstiču nepovjerenje i način na koji se na njih gleda. Ako sakrijete svoju priču, svi će pomisliti da postoji nešto što treba sakriti, a to je opći stav, ne samo njihov već je široko rasprostranjen”, smatra on.
VSTV bi generalno trebalo da poboljša transparentnost, mišljenja je Van der Weide.
Loše rukovođenje sudovima i tužilaštvima
Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV). Foto: BIRN BiH
On također primjećuje kako iza OSCE-a, koji je međunarodni partner koji je određen kao monitor rada suda i disciplinskih postupaka, “nisu bili prisutni ili da nisu bili prisutni često, ili ne više nego što su bili”, što predstavlja “nedostatak koji bi se mogao staviti na tanjir međunarodne zajednice”.
Kako objašnjava, Evropska unija (EU) nema posao nadgledanja, ali kada se predsjednik Državnog suda disciplinski kažnjava, smatra Van der Wiede, “svi bi trebali skočiti” i pokušati naći mjesto na ročištu da čuju šta se dešava.
“Interes medija i međunarodne zajednice prilično je iznenađujuće nizak”, smatra on.
Govoreći o transparentnosti, on kaže da nivo otvorenosti sjednica Vijeća ponekad utiče na ponašanje članova VSTV-a.
“Cijela ova stvar s transparentnošću sa sjednica Vijeća sprečava Vijeće da s vremena na vrijeme uđe u stvarne rasprave jer znaju da ih ‘Veliki brat’ gleda i svaka će riječ biti stavljena na vagu, vagana i objavljena u medijima”, ukazuje on.
Tokom svog rada sudija Van der Weide uočio je da tužilaštva i sudovi u BiH imaju dobronamjerne i obrazovane profesionalce koji rade najbolje što mogu, ali da se mora prihvatiti činjenica da je fokus medija usmjeren na loš rad.
“Što više idemo prema gore, to je slika sve siromašnija. Općenito mogu slobodno reći da sudovi i tužilaštva nisu dobro vođeni”, ističe on te dodaje kako je uočio da su loši rezultati uglavnom posljedica lošeg upravljanja predmetima i lošeg vodstva prema nosiocima pravosudnih funkcija.
Stvaran problem predstavlja politizacija, pogotovo na entitetskom i državnom nivou, naglašava Van der Weide, koji smatra da političari upravljaju mnogim ljudima na visokim položajima i brinu se o časnom predstavljanju “tražeći od ljudi da rade nečasne stvari”. Vrlo često odluke na ovim nivoima donose se na osnovu “balansa moći između etničkih i političkih boja”.
Bosanskohercegovačkom pravosuđu, prema njegovom mišljenju, kako bi izronilo iz stanja u kojem se nalazi, potrebni su ljudi s postratnom historijom, a ne generacije koje su odrastale “u starim jugoslovenskim vremenima”.
U svakom pravosuđu, kako ističe on, treba vremena da se pronađu ljudi koji su zaista kompetentni za vodstvo budući da vođenje organizacije nije za svakoga.
“Ako nađete nekoga, trebali biste biti jako sretni i imenovati ga odmah, a ne svrstati kao ‘broj jedan’ zbog poželjne [političke] boje bez obzira na to što mislite o njihovim mogućnostima”, kaže Van der Weide.
On pojašnjava kako je prilikom sjednica VSTV-a viđao sudije u svojim 70-im godinama koji su dolazili da izlažu programe rada, te smatra “da ovu zemlju ne bi tebali voditi ljudi tih godina”.
Kees Van der Weide. Foto: Ron Magielse
Najvažnija stvar koju VSTV može uraditi za pravosuđe jeste “da se emancipuje iz tradicionalnih odnosa koji su bili dominantni”, smatra Van der Weide te pojašnjava kako pravosuđe predstavlja jedan od stubova svake zemlje.
Također navodi da se svaki problem s kojim se zemlja suoči servira pravosuđu.
“Svako veliko pitanje odmah se predstavlja problemom pravosuđa i služi u Sarajevu na pladnju VSTV-u. To je prljava igra, zapravo staviti pravosuđe do krajnje odgovornosti jer mislim da bi se trebalo obratiti onima koji su zaista odgovorni ili odgovorniji. Oni ne bi trebali skretati pažnju sa sebe tako što će se upirati prstom u pravosuđe. Ali onda se i pravosuđe osjeća dužnim da se povinuje i uđe u igru s političarima”, kaže Van der Weide.
Prva stvar koju, prema njegovom mišljenju, VSTV treba uraditi, jeste kloniti se politike.
“To je zapravo tijelo koje bi moglo pokazati da je moguće donošenje drugih odluka, a drugo donošenje odluka znači daleko od podjele zemlje”, kaže on.
Osvrćući se na rad na predmetima zločina, on smatra opravdanom percepciju da se predmeti ratnih zločina ne rješavaju onako kako bi trebalo, ali kaže da se uzroci ponekad nalaze i van BiH.
“Imamo optužene koji se kriju u susjednim zemljama, koje neće da sarađuju s BiH u precesuiranju. Ne možete optužiti bosanskohercegovačko pravosuđe za to. To je izvan njihovih mogućnosti”, kaže Van der Weide, pojašnjavajući da se često radi o političkom pitanju, odnosno o nedostatku volje susjednih zemalja.
Govoreći o izmjenama Zakona o VSTV-u, on objašnjava kako je trenutna situacija takva da će izmjena biti predstavljena Parlamentu BiH i ne zna šta će se dogoditi.
“Ako dobro slušam ljude s kojima blisko surađujem, trebali bismo biti spremni za odbijanje Parlamenta jer su određene stranke izrazile da nisu voljne prihvatiti ove amandmane koji će nas vratiti na početnu tačku donošenja zakona koji treba biti modernizovan”, navodi Van der Weide te dodaje kako strahuje da će se, kada se zakon izmijeni, naći neki drugi razlog zbog kojeg će se odbijati jer nije u skladu s principima koje određene osobe imaju na umu.
Iako je podnošenje imovinskih kartona nosilaca pravosudnih funkcija veliki zahtjev, Van der Weide smatra da je itekako potrebno s obzirom na stanje u BiH “kako bi se ljudi odvratili od korupcije”.
On zaključuje da je od velikog značaja da se VSTV stalno suočava sa stvarima koje se moraju poboljšati, te da ima veliko povjerenje u predsjednika VSTV-a.
“Jedino što mogu učiniti jeste dati mišljenje o tome šta vidim – šta se radi, a šta ne. I to je jako važno jer i ja osjećam da se to cijeni kao podrška, a ne kao kritika, pa sam zahvalan na tome”, kaže Van der Weide.
