Građanski aktivizam

Kako ohrabriti zviždače da progovore o svemu što su vidjeli?

Zakoni o zaštiti „zviždača“ se moraju unaprijediti, a tamo gdje ih nema hitno donijeti.

Sve relevantne međunarodne i domaće organizacije slažu se u ocjenama da je korupcija problem broj jedan u Bosni i Hercegovini.

Korupcija izjeda kompletno društvo i njene posljedice pojedinačno osjećaju svi građani BiH, ocjenjuju često međunarodnii zvaničnici.

Situacija sve gora

Na nedavnom skupu, u povodu Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, 9. decembra, ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH Michael Murphy istkao je da postoji negativan uticaj u gotovo svim segmentima društva „sveprisutne korupcije u ovoj zemlji“.

– Nebrojeni su načini na koje korupcija utječe na svakodnevni život ljudi u Bosni i Hercegovini, a pokazatelji njenog prisustva nisu dobri. To se vidi u lošim ocjenama Bosne i Hercegovine na skoro svim važnim, uglednim međunarodnim indeksima mjerenja korupcije. A situacija se pogoršava. Ponajviše zbog toga što mnogi čija je zadaća da se bore protiv korupcije – od političkih lidera, preko zaduženih za provedbu zakona, dužnosnika tužilaštava i sudova – ne uspijevaju riješiti taj problem, od njega imaju koristi ili su aktivni sudionici – upozorio je ambasador Murphy.

Politički klijentelizam

Ili, na primjer, u izvještaju Evropske komisije (EK) za BiH za 2021. godinu. U njemu se navodi kako u BiH nije postignut napredak u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.

– Potrebne su hitne mjere kako bi se usvojili zakoni o javnim nabavkama i sukobu interesa. Tokom pandemije, negativni efekti široko rasprostranjene korupcije i znakovi političkog klijentelizma nastavili su se snažno pokazivati. To je direktno uticalo na dobrobit građana. Selektivno i netransparentno procesuiranje i pokretanje pravosudnih postupaka u slučajevima korupcije izazivaju zabrinutost. Postoje sistemski nedostaci u operativnoj saradnji između agencija za provođenje zakona i iznimno ograničena razmjena obavještajnih podataka. Policija je podložna političkom uplitanju. Finansijske istrage i zapljena imovine uglavnom su neučinkovite – samo je dio izvještaja EK-a o stanju u BiH, kada je riječ o borbi protiv korupcije.

Značaj insidera

U organizaciji Transparency International (TI) BiH  podsjećaju kako je, prema definiciji, korupcija štetna radnja koja se dešava sakrivena od očiju javnosti ili institucija nadležnih za provođenje zakona.

Zato je, naglašava Damjan Ožegović, viši istraživač, saradnik za pravne poslove u TI BiH svaka informacija koja dolazi „iznutra“, od lica koja su učestvovala ili svjedočila koruptivnim radnjama, od izuzetnog značaja.

Ožegović: Najbolja saznanja o korupciji mogu imati upravo osobe koje su svjedočile korupciji

Riječ je, naravno, o takozvanim ‘zviždačima’ (eng. whistleblowers), osobama zaposlenima u nekoj organizaciji ili instituciji koja otkriva informacije o aktivnostima unutar te organizacije koje su nelegalne.

– Posebno je potrebno ohrabriti sva ta lica koja ili svjedoče ili su učesnici ili trpe štetne radnje zbog korupcije da izađu, da progovore o saznanjima koje imaju. Tako se čuva javni interes. Naravno to znači da i ta lica, uz pomoć Zakona o zaštiti zviždača, mogu dobiti internu ili eksternu zaštitu – napominje Ožegović.

On ističe kako najbolja saznanja o korupciji mogu imati upravo osobe koje su svjedočile korupciji. Do tih informacija je teško doći, pa su iskustva zviždača prijeko potrebna. Zato ih je potrebno osnažiti da izađu i progovore o onome što su svjedočili.

I neregulirano i ne provodi se

Kako je oblast zaštite prijavljivača korupcije, koje se smatra ključnima u razotkrivanju koruptivnih radnji, regulirana u BiH?

Ožegović ističe da  zakoni o zaštiti zviždača trenutno postoje samo na nivou Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. U Federaciji BiH taj zakon još nije donesen. U prevodu, prijavljivači korupcije u institucijama na nivou FBIH nemaju apsolutno nikakvu zakonsku zaštitu.

– Upravo zato zakonska rješenja prepoznaju mogućnost internog i eksternog prijavljivanja korupcije  pretpostavljenima, odnosno unutar institucija u kojima su zaposleni. Moguće je i eksterno prijavljivanje. To znači tužilaštvima, policiji, agencijama koje su nadležne za provođenje zakona, sudovima, Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). Pa čak i medijima i organizacijama civilnog društva, koje se bave borbom protiv korupcije –  objašnjava Ožegović.

Dobio status, pa otpušten

Zakonodavac je prepoznao da lica koja su svjedočila korupciji možda mogu imati određeni strah i u tom smislu im je osigurao zaštitu. To znači da bi mogli slobodnije uzbuniti javnost, javno progovoriti preko medija ili nevladinih organizacija.

Međutim, problem je u tome što je broj zviždača, lica koji su istupili imenom i prezimenom i zatražili zaštitu koju im zakon dopušta veoma mali, napominje Ožegović.

– Evo, na primjer, u Republici Srpskoj, su bila samo dva takva primjera otkad je Zakon usvojen – kazao je on u razgovoru za Interview.ba.

Štaviše, on dodaje da je na nivou BiH, Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH nešto lošiji od Zakona na nivou RS.

– Tako smo imali negativan primjer, gdje je lice koje je prijavilo korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje dobilo status zaštićenog lica, dobilo dakle status ‘zviždača‘. Međutim, budući da zakon ne prepoznaje sudsku zaštitu, već tu zaštitu određuje APIK oni su njemu dali status zaštićenog lica. Međutim, nisu otklonili štetne radnje. Taj zaposlenik je istrpio četiri disciplinska postupka. Na kraju je čak i otpušten. Tada se obratio nama. Mi mu pružamo pravnu pomoć, obezbjedili smo mu advokatsku pomoć . Trenutno sa njim pokušavamo da poništimo ta rješenja na sudu – rekao je Ožegović za Interview.ba.

Ugrožavanje prava

Upravo je tu jedan od ključnih problema ugrožavanja prava građana u BiH. Pravosudni sistem je spor i o tome svjedoče i u Udruženju „Vaša prava BiH“.

Ahmet Salčin,  pomoćnik direktora za pravna pitanja i opće poslove ovog Udruženja podsjeća da pružaju besplatnu pravnu pomoć ugroženim kategorijama stanovništva – raseljenim osobama, povratnicima, izbjeglicama, osobama koje traže azil u BiH, supsidijarnu zaštitu, apatridima, te građanima koji nisu u mogućnosti na bilo koji način osigurati pravnu pomoć.

Salčin: Procesi su dugotrajni

Od ove godine, Udruženje provodi projekat USAID-a, koji se tiče izgradnje efikasnog i održivog bh. nacionalnog odgovora za borbu protiv trgovine ljudima. Cilj je razviti funkcionalne mehanizme za identifikaciju i zaštitu žrtava trgovine ljudima u BiH. Radi se i projekat Kanadskog fonda za lokalnu inicijativu (CFLI), u sklopu kojeg se Udruženju mogu obratiti, pored žrtava trgovine ljudima i sve osobe koje su pretrpjele nasilje u porodici ili koje su potencijalne žrtve nasilja u porodici.

– Kroz probleme naših korisnika, vidimo tačno. Zato možemo jasno i precizno odrediti koji su problemi, te u tom cilju idemo zagovaračkim aktivnostima ka promjeni pravnog okvira, vezano za ovu materiju – kazao je Salčin.

Sporost sistema

Iz svakodnevnog iskustva, o tome koji su najveći problemi u zaštiti prava pojedinaca u BiH, Salčin ističe:

– Mislim da je to u prvom redu sporost i neefikasnost sistema u Bosni i Hercegovini. Svi naši korisnici, evo i ja lično, idem na sud, zastupam stranke i u upravnim tijelima. Procesi su dugotrajni. I to je možda jedan segment, koji na neki način obeshrabruje ljude.

Ali, dodaje on, oni koji su uporni, koji žele ostvariti pravo, uz upornost, dosljednost i borbu, shvate jednom da je to bio ispravan put. Da je to način da ostvare pristup svojim pravima, onome što su tražili pred nadležnim institucijama.

Hitno izmijeniti zakone

Diskriminiranje prijavljivača korupcije, te sporost postupaka, ističu stručnjaci, pokazuju da se zakoni iz te oblasti moraju unaprijediti.

– Samo unaprijeđenim zakonima i samo pozitivnim primjerima se građani mogu ohrabriti da progovore o korupciji. A to trenutno nažalost nije slučaj u BiH – kaže Damjan Ožegović iz TI.

On ističe da je država oidgovorna da zaštiti sve trenutne prijavljivače korupcije i da ohrabri sve buduće pozitivnim primjerima.

– Korist od prijavljivanja korupcije imaju država i društvoZviždač od toga nema koristi. Zato država mora ohrabriti ta lica. Država im mora pružiti adekvatnu zaštitu. Moraju se ohrabriti svi budući prijavljivači – naglasio je Ožegović.

On ističe da država treba osigurati efikasne mehanizme zaštite svim tim licima, a trenutno zakonodavstvo je zaista zrelo za kompletnu reformu.

Oznake

Građani u akciji