Kad se američki mediji počnu baviti situacijom u Bosni i Hercegovini, ili smo u velikom belaju, ili oni imaju potrebu ukazati na neko krupno pitanje koje ovoj zemlji priječi put ka poslijeratnom oporavku već desetljećima. I, osvanuli smo na stranicama i portalima New York Timesa. U naizgled šturoj agencijskoj vijesti prepričava se slučaj nabavke respiratora iz Kine, uz navođenje činjenica, stavova osumnjičenih za sumnjive poslove. Zaključak vijesti je ubitačan: “Ovi navodi nisu iznenađujući kada je Bosna i Hrcegovina u pitanju, jer je ona veoma loše rangirana na godišnjoj globalnoj listi korupcije Transparency Internationala. Grupa posmatrača prošle godine je Bosnu i Hercegovinu postavila na 101. mjesto od 180 zemalja”, navodi se u tekstu koji je objavio New York Times.
Prema rezultatima indeksa percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini, koju je Transparency International predstavio za prošlu godinu, Bosna i Hercegovina je dobila ocjenu 36 na skali do 100, pri čemu 0 predstavlja najviši, a 100 najniži nivo korupcije. To ju je svrstalo u grupu zemalja koje globalno u kontinuitetu nazadaju. Stotinuiprvu poziciju dijeli s Kosovom, a od zemalja regije jedna slabije je rangirana Sjeverna Makedonija.
Od 2012. godine ovo je najlošiji rezultat Bosne i Hercegovine, jer je tada, s ocjenom 38, bila na 89. mjestu. U analizi se navodi da su ovako velikom padu najviše doprinijele nepravilnosti u provođenju izbora, zakona iz oblasti finansiranja političkih stranaka i predizborna kampanja, na šta je Transparency International Bosne i Hercegovine, kako je navedeno, ukazivao u okviru monitoringa izborne kampanje. Posebno je akcentirano da se tu radi o najtežim oblicima političke korupcije, koji građanima ometa ostvarivanje osnovnih ljudskih prava. Na visoku rasprostranjenost korupcije u Bosni i Hercegovini ukazuju godinama i ambasadori OSCE-a i nekih zapadnih sila.
Strategija je samo ‘bajati’ papir
U protekloj godini OSCE je pratio 300 slučajeva na svim nivoima sudstva i konstatirao da su kantonalna tužiteljstva u Sarajevu i Tuzli pokrenula najviše predmeta korupcije visokog i srednjeg nivoa. U ostalih osam kantona takvi su slučajevi sporadični ili ih uopće nema. Nakon svojih godišnjih izvještaja, iz ove misije obavezno daju i preporuke, ali od prošlogodišnjih u sedam je zabilježen tek mali pomak, a u šest nikakav. Jedna od preporuka je osnaživanje sudija i tužitelja u njihovom poslu.
Američki ambasador u Bosni i Hercegovini Eric Nelson izjavio je da Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine treba imenovati sudije i tužitelje na osnovu njihovih profesionalnih kompetencija, a nikako uz politički upliv. Kad raspakiramo ovu diplomatski izjavu, jasno je da se ukazuje na to da je pravosuđe pod političkim uticajem. I još jedna ilustracija, Evropska unija, pokrenula je tri važna projekta, ukupno vrijedna 3,5 miliona eura, a obuhvataju sve segmente borbe protiv korupcije, od prevencije do kaznenih odredbi. Samo na uvozu neupotrebljivih respiratora spiskano je 10,5 miliona konvertabilnih maraka (oko 5,3 miliona eura) prikupljenih od poreskih obveznika u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Koliko bi korupcije bilo prevenirano da je novac uložen u tu namjenu…
Tu piše da nema političke volje, ne ispunjavaju se međunarodne preuzete obaveze, nedovoljna je kompetentnost, samostalnost i angažiranost subjekata provođenja Strategije, nema finansijskih i drugih resursa, kompliciran je politički sistem, nema sistematičnosti i koordinacije, nema podrške javnosti i nerealna su očekivanja brzih efekata. Pa hajde se ti, u ovakvom ambijentu, bori protiv korupcije. U istom tom dokumentu, osim općih mjesta, taksativno su navedene obaveze, zadaci, projicirani rezultat i rokovi. Izvještaja o izvršenju nema. Ali, praksa govori da je skroman. Čemu, kad se vlast u Bosni i Hercegovini borbom ionako neće baviti osim na nivou principa.
Ko se još sjeća ‘Pazarića’, ‘Asima'…
Kao da je pomenuti odjeljak Strategije pisan prema događajima koji prate slučaj “Respiratori”. Nema političke volje vlasti da se suoči s osnovano sumnjivim radnjama. Dok traje istraga, sa političkog nivoa se kupovina neupotrebljive opreme pokušava pravdati patriotizmom i drugim trivijalnostima. Kompetentnost osoba uključenih u nabavku sofisticirane medicinske opreme je itekako upitna. Izbjegnuta je procedura javnih nabavki, koja bi zahtijevala sistematičnost i koordinaciju u pristupu. Potrošen je javni novac. Dosadašnje istažne aktivnosti idu od vlasnika poljoprivrednog dobra Srebrena malina, preko šefa Federalne uprave Civilne zaštite, do šefa kabineta federalnog premijera. Vlada i premijer Fadil Novalić se nisu ogradili od njegovog učešća u ovom poslu, pa se sumnja proteže i na njih.
Zanimljivo je da se u mnogo manje značajnim predmetima tužilaštvo opredjeljivalo za preventivno privođenje osumnjičenih. Nema privođenja, pa to otvara prostor za sumnju da je prozvanima ostavljeno vrijeme za uklanjenje kompromitirajućih materijala. U javnosti se o tome otvoreno govori. Jedino što u pobrojanim preprekama za borbu protiv korupcije ne stoji je da izostaje podrška javnosti. Javnost, naprotiv, očekuje oštru, pravovremenu i djelotvornu reakciju. Pri tome, što baš i nije svojstveno domaćoj javnosti, ovoga puta se ne traži samo odgovornost, nego i mjere za poništavanje ugovora ili umanjivanje nastale štete.
Ostavki, za sada nema, a morat će ih biti, dragovoljnih ili iznuđenih. Direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak suspendiran je na vlastiti zahtjev, ali tokom suspenzije primat će punu platu, jer tako kaže zakon. Tu dolazimo do suštinskog problema Bosne i Hercegovine – lošeg općeg zakonodavnog okvira, konstiruiranog ne zbog javnog interesa, nego radi zaštite vladajuće kaste. Afera “Respiratori” samo je jedna u nizu koje potresaju Bosnu i Hercegovinu. “Pazarić”, “Asim”, “Aluminij Mostar”, “Alumina Zvornik”… pa onda tokom pandemije kupovina poljske bolnice u bh. entitetu Republika Srpska, kupovina druge medicinske i zaštitne opreme putem direktne pogodbe, izbjegavanjem javnih nabavki… čvrst su dokaz da je korupcija način življenja koji će Bosnu i Hercegovinu opustošiti brže nego svih znani i neznani virusi.
Uništit će nas višak emocija
Korpucija se u svim svojim pojavnim oblicima u Bosni i Hercegovini proteže od građana do najviših nivoa vlasti. Sistem je tako skrojio pravila da vrtlog korupcije pojedinca zahvati odlaskom trudnice na porođaj, pa preko vrtića, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, upisa na fakultet, zapošljavanja, izbora, liječenja do penzioniranja. “Sitnom” korupcijom se može baviti svako, “visokom” samo oni s odabranim stranačkim iskaznicama.
I jedna vrlo važna stvar: sve afere u Bosni i Hercegovine nestaju iz javnog diskursa prema mnogo puta ponavljanom scenariju. Kad ispliva neki mutan posao vlasti, oni se oslone na naš višak emocija. Krene kampanja o ugroženosti, obnavljanje straha od drugog i drugačijeg, o podjelama na patriote i izdajnike, pravovjerne i nevjernike, antifašiste i fašiste, fukaru i odabrane. Onda dođe nova afera, pa ponovo isti scenarij. I tako ukrug.
Vladajuće stranke, bez razlike, izjedaju nas korupcijom. Mi se međusobno izjedamo politiki i ideološki. Tri stranke koje vladaju zemljom često, svaka iz svojih razloga, promoviraju da je snaga u jedinstvu. Naravno, misle na etničko okupljanje Bošnjaka, Srba i Hrvata, svakih u svom “nacionalnom toru”. Prava i istinska snaga bit će u jedinstvu, ali svih građana i naroda, vjernika i ateista, poslodavaca i radnika, protiv promotora i konstruktora korupcije kao sistema življenja u ovoj zemlji.
