Građanski aktivizam Intervjui

Kusturica: Jerlagić, Bičakčić, Teletović, Selman i muž Jelke Milićević ubijaju naše rijeke

O bitkama koje aktivisti biju protiv lobija, politike, interesnih grupa i o tome zašto su rijeke naše zlato. Kako je borba za vodu dobila ženski predznak. O prijetnjama, ucjenama, o međunarodnoj podršci i odbrani ljudskog dostojanstva.

Lejla Kusturica, aktivistica je i direktorica Fondacije “Atelje za za društvene promjene – ACT“, koja je dio Koalicije za zaštitu rijeka u Bosni i Hercegovini. Lejla je čuvarica rijeka. Za sebe kaže da je optimista i snažno vjeruje da će Koalicija pobijediti.

Ko je Koalicija za zaštitu rijeka? Jeste li vi borci za dostojanstvo generacija, ljudi koji su shvatili gdje i s kim živimo?

Kusturica: Za ljude i organizacije okupljene u Koaliciji za zaštitu rijeka volim da kažem da su to ljudi koje smo čekali, to su zdravi među nama, ljudi koji su prepoznali mjesta napada na ljudsko dostojanstvo. Mi smo svi u ovoj Bosni umorni, strašno umorni. A kako i ne bi bili poslije svega što se dešava u ovoj kontaminiranoj sredini informacija, narativa?! I ne mogu da zamjerim ljudima koji kažu da više ne mogu, ne može im pod kožu. A ovi ljudi iz Koalicije našli su hrabrost, snagu da kažu: E, ne može. Riječ je o uniji tridesetak organizacija iz cijele BiH, koje se bave mahom okolišnim pitanjima. Ali ono što nas u ovoj Koaliciji okuplja je borba za rijeke, vodu, kao jedan resurs koji bi u BiH trebao biti tretiran kao zlato. Mi smo 6. zemlja u svijetu po bogatstvu svježom vodom.

Sprega kapitala i politike

Interview: Nama se, jer smo imali sreću, voda podrazumijeva. Imamo luksuz od kako znamo da sebe da nam je pitka voda pri ruci. Samo otvorimo česmu i tu je. I mislimo kako će tako do vijeka. Kako ste ipak shvatili da su naše rijeke ugrožene?

Kusturica: Kad su investitori, ovaj biznis, ova pravna struktura za mogućnost građenja, kad se sve to dešavalo prije 10 ili 15 godina, ljudi su tada u nekim mjesnim zajednicama davali svoju saglasnost za gradnju malih hidrocentrala…

Interview: Zato što su im obećavali radna mjesta, bolji okoliš, kule i gradove…

Kusturica: Nekoliko je tu bilo obećanja – da će rijeka biti čistija i ljepša, lokalna zajednica će imati korist, bit će otvorena radna mjesta. Sve će, ukratko, tako je obećavano, bolje. Ljudi povjerovali, dali potpise. Par godina kasnije kada su napravljene neke male hidrocentrale, ljudi koji žive u blizini shvatili su da je sve gore. Nema rijeke, ostaju suha korita, šuma se povlači, biolozi utvrđuju da su zaustavljena mresišta riba, nema protoka vode za endemske vrste, nema se gdje stoka napojiti, mora se uspostaviti navodnjavanje za voćnjake. Stanovništvo zaista nije imalo nikakve koristi. Ti iznosi, koji se plaćaju to je mizerija spram količine novca koji se ubire kroz malu hidrocentralu.

Interview: Ko su vlasnici malih hidrocentrala u BiH?

Kusturica: Eko akcija, naša partnerska organizacija, koja čitavu deceniju bori ovu bitku, napravila je na voda.ekoakcija.org mapu svih malih hidrocentrala sa svim dokumentima, vlasnicima, dozvole, presude, projekti, studije… Ima tu domaćih privatnika, koji su mahom jako dobro konektovani s politikom, često i političari. Na primjer, bivši lider Stranke za BiH Amer Jerlagić, koji je vlasnik male hidrocentrale na rijeci Kozici kod Busovače, pa Salko Selman, bivši premijer Srednje bosanskog kantona, Mirza Teletović, košarkaš, koji je u Jablanici obećavao fabrike i stotine radnih mjesta, pa bivši premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić. Ja bih ih nazvala domaći izdajnici, u saradnji sa stranim kapitalom, za koji nikada nije bilo nikome čudno da eksploatišu jedan prirodni resurs, ubijaju naše rijeke. Naravno, ne možemo mi samo kriviti investitore, jer je politika napravila pravni okvir u kojem je to moguće. Dođete, uzmete rijeku, pa onda otkupljujete struju koja je tri, četiri puta veća od tržišne. To je sprega kapitala i političkih struktura, unutar kojeg su građani prevareni.

Interview: Vlada Federacije je u novembru, a Zastupnički dom prije toga obećali da će sve to zakonski urediti i uokviriti. No, ništa od toga, čini mi se.

Kusturica: U junu prošle godine pod pritiskom aktivističke zajednice Zastupnički dom Federacije BiH usvojio Deklaraciju i izglasao zaključak o zabrani gradnje malih hidrocentrala. Taj zaključak je bio svojevrsna naredba Vladi FBiH da spremi zakone. I mi smo u međuvremenu imali globalnu kampanju, sjeli s premijerom Novalićem i s nadležnim ministarstvima. Razgovarali smo i dato je obećanje da će se zaključak provesti. Sa velikim zakašnjenjem, Vlada FBiH je u aprilu pustila ka Parlamentu zakon o električnoj energiji, kojim se zabranjuje gradnja budućih, planiranih, nekoncesioniranih malih hidroelektrana. Vlada je smatrala da ga treba razmatrati po hitnoj proceduri. Zadnjih desetak godina godišnje se gradilo 12 do 15 malih hidrocentrala, to je nebrojeno mnogo kilometara koliko su betonirane naše rijeke.

Interview: I šta je bilo sa tim zakonom. Zapelo u Parlamentu.

Kusturica: Zastupnički dom je odbio da o zakonu raspravlja po hitnoj proceduri zahvaljujući SDP-u, HDZ-u i Demokratskoj fronti. Oni su imali neke argumente, iako su posebno SDP i DF glasali za taj zakon. Sad je prijedlog pretvoren u nacrt, usvojen je, ali čeka Dom naroda. Čekamo da konačno zakon predsjedavajući Tomislav Martinović stavi na dnevni red, pa da se, nadamo se, usvoji. Tek tada slijedi javna rasprava i drugo čitanje do konačnog usvajanja. Ako se razvuče, kako to inače bude… Zakon o okolišu u FBiH je bio na čekanju osam godina. Mi procjenjujemo da bi usvajanjem ovog zakona bila spriječena izgradnja od 50 do 70 projekata. Male hidrocentrale su, uvijek to naglašavam, trostruki problem – one koje su izgrađene, one koje su dobile koncesiju, a nisu se počele graditi i one planirane, gdje koncesije nisu zaključene. A ovaj zakon samo ovu zadnju kategoriju eliminiše. I dalje imamo problem izgrađenih, gdje inspekcije ništa ne rade. Varaju. Imamo sad tri zapisnika. Stavljaju dasku ispred mjerača vodostaja. Da bi se voda odbijala o dasku i dizala vodostaj. Lažiraju koliko ima vode u rijeci, preusmjeravaju korita. Krše zakone svakodnevno. A na stranu što se ekološki prihvatljiv protok određuje prema studijama od prije 70 godina.

Interview: Jasno je da je politika bitno utjecala na izgradnju, odluke o davanju dozvola, te da je zaštita rijeka postala političko – interesni problem. Je li zbog toga vaša bitka teža?

Kusturica: Borba je preteška, ali snaga ovog pokreta je odlučnost. Ljudi zaista imaju osjećaj da se bore za opstanak. Za aktiviste koji žive pored rijeka i nas koji marimo za Bosnu u koju vjerujemo, dostojanstvenu, solidarnu, pravednu, za nas je ovo borba za pravu stranu života.

Interview: No, živimo u preteškim vremenima. Nema gotovo niti jednog segmenta koji uspješno djeluje, sistem je urušen – pravosudni, zdravstveni, ekonomski, obrazovni… A vi se bavite rijekama. Čujete li takve kritike?

Kusturica: Nema takvih kritika. Možda je tako bilo nekada. Ali zahvaljujući organizacijama ACT, Eko akcija, Centar za životnu sredinu…svim pokretima, uključujući hrabre žene iz Kruščice, Doljanka, Jablanica, Bunski kanali, Kasindolska rijeka, Bjelava, Travnik… Širom zemlje ljudi se bude upravo zbog ovog problema. Lokalne zajednice koje nisu povezane, ali kad prepoznaju problem, postaju povezane. Rijeke su dio identiteta bosanskohercegovačkog čovjeka. Možda oni koji se nisu rodili pored rijeke shvataju vodu zdravo za gotovo. Ali, sve više studija pokazuje zašto je važno brinuti o vodama. Svjetska banka kaže da će do 2025. godine dvije trećine Planete imati otežan pristup svježoj vodi. Vodom se već trguje na berzama. Mislim da dolazi do buđenja svijesti, uz činjenicu da kad počne borba običnog čovjeka, onda i onaj ko je naučio da trpi kaže: Pa, stani… Mi dnevno dobijamo stotine poruka iz BiH i regiona. Pitaju nas šta treba. Pogotovo oko Bunskih kanala, u posljednje vrijeme. Kažu, da je cijeli apsurd upravo na Bunskim kanalima pokazan. Kome je palo na pamet da tu išta betonira?

Interview: Stvarno, kome je palo na pamet?

Kusturica: To je suprug Jelke Milićević, potpredsjednice Vlade FBiH.

Interview: S druge strane, vidljiva je kampanja i tih investitorskih lobija protiv aktivista, građana, onih koji žive na rijekama i od rijeka.

Kusturica: Na možemo ne spomenuti Edhema Bičakčića, koji sada vodi kampanje protiv aktivista. Ali, ono što je lijepo je da mi imamo jedni druge, da smo jako povezani, brinemo jedni o drugima. U cijelom svijetu postoje različite interesne skupine, ne slažem se sa njihovim zagovaranjem, ali mogu razumjeti da se vode isključivo novcem. Činjenica je da naša zemlja počiva na korupciji, a ti ljudi imaju novac i moć. Oni dolaze do onih koji odlučuju. Odluke se prave mimo naših interesa. Vode se kampanje protiv nas, ali su slabe jer počivaju na  lažima. No, nikad dovoljno opreza. Nosi nas volja, želja, hrabrost i odluka da od ovog nećemo odustati. Osobno, mene nije strah, ali me strah za aktiviste koji žive uz obale rijeka, u malim sredinama, u kojima se stvari dešavaju direktnije. Bilježimo prijetnje, ucjene, kuća naše hrabre žene u Kruščici je nekoliko puta kamenovana. Mirza Teletović je pokretao sudske sporove protiv naših aktivista. Pa izgubio. Mi smo protiv njega pokrenuli sudske procese. Čekaju u ladici više od tri godine.

Interview: Činjenica je, moram to, naglasiti, da su ovaj pokret iznijele žene. Kako se to zapravo dogodilo?

Kusturica: Ima različitih tumačenja, neki će reći rijeka je ženskog roda, neki tumače da žena ima predispozicije da štiti život, a rijeka je život. Ja bih rekla da smo bili zaboravili koliko su naše žene hrabre. U nama teče ženska hrabrost i solidarnost. Ovo je bio prelomni trenutak kad su i žene rekle: “E, stvarno ne može! Napadate nam porodice, opstanak. U nama ima hrabrosti i snage da se udružujemo“. Te žene su beskrajna inspiracija. Poslije svega što se izdešavalo, rata, devastacije, gubitaka, razdora, one i dalje imaju mudrost, blagost, ali jačinu i snagu. One su nam inspiracija i motiv. Ja stalno govorim da ova borba ima i ženski predznak, ali ljepota ove zajednice su i muškarci koji stoje rame uz rame uz nas. Borba je zajednička i predivno je što se prepoznaje ženski doprinos.

Interview: Može se onda govoriti i o zajedničkoj borbi i doprinosu u cijeloj Bosni i Hercegovini. Da je rijeka ujedinila zemlju?

Kusturica: Apsolutno! Ujedinila je ljude preko kantona, preko entiteta, a sada ujedinjuje i regiju. U Sarajevu će 3. jula naša fondacija ACT će biti domaćin skupa, kojim će se ozvaničiti nastanak regionalne koalicije BiH, Srbije, Hrvatske, Kosova… Ovaj pokret nas ujedinjuje i preko granica država.

Interview: I još dalje. Čuveni Leonardo Di Caprio je uz koaliciju. Njegova briga i podrška imala je baš sjajan rezultat. Šta zapravo ta međunarodna podrška znači?

Kusturica: Globalna kampanja počela je prošle godine, a uključivala je 25 svjetskih organizacija, koje imaju članstvo od preko 30 miliona. Dobili smo podršku mi u BiH i u cijeloj regionu za našu borbu za rijeke. Informacije i priče o našim ženama, o našem biodiverzitetu, bile su podijeljene na društvenim mrežama. Di Capriova organizacija je jedna od njih, on na svojim društvenim mrežama ima oko 100 miliona pratitelja. Zamislite, stotinu miliona ljudi na Planeti je moglo vidjeti naše rijeke, tražiti gdje je BiH. Ne možemo biti više sretni od toga. A da ne govorimo o pritisku koji je nastao nakon toga, na politiku i javnost. Podrška se ogleda i u razmjeni znanja, biologa, ekologa, eksperata, konsultanata… Nama to sve sada stoji na raspolaganju kao resurs koji nam pomaže da na što efikasniji način bijemo tu bitku, zaštitimo BiH i region, jer smo važni za cijelu planetu.

Interview: Šta biste rekli, koje su rijeke najugroženije u BiH?

Kusturica: Nije moguće napraviti takvu listu. Rijeke su povezane i podzemnim vodama. Bilo kakva intervencija na jednu rijeku utiče na cijeli jedan riječni krvotok, sistem. Na udaru su trenutno rijeka Ugar kod Travnika, gdje se počelo graditi za vrijeme korone, dok smo bili zatvoreni, rijeka Bjelava kod Foče, Kruščica. Sve dok se male hidrocentrale ne izbrišu iz prostornih planova, ne raskinu koncesioni ugovori, niti jedna rijeka nije sigurna.

Interview: Mislite li da će se to dogoditi?

Kusturica: Ja sam optimistična i gledajući ove ljude koji se bore duboko sam uvjerena da će tako biti. Političari i investitori moraju shvatiti da je ovo pitanje zbog kojeg su ljudi spremni staviti život na kocku. Imamo mi puno problema, nema nas na ulici. Ali, oko čega su se ljudi pobunili, blokirali mostove više od godinu dana? Kad smo vidjeli da se ljudi samoorganizuju, život stavljaju na branike neke odbrane, skaču pod bagere? Ova borba se mora shvatiti ozbiljno!

Dok drmamo političku stvarnost

Interview: To znači borbu na dugoročne staze. Poput pokreta, političkih organizacija, zelenih u Europi ili novijih u Hrvatskoj, koji već imaju svog gradonačelnika u Zagrebu. Razmišljate li ovdje o upuštanju u politiku?

Kusturica:  Često nas to pitaju u posljednje vrijeme. No, u ovom trenutku nema takvih naznaka. Mi u ovoj borbi moramo surađivati sa raznim političkim strankama, protiv nekih političkih programa se i borimo. Vrlo smo oprezni da ne budemo slučajno stavljeni u kontekst neke određene partije. Mi samo sarađujemo sa političarima koje smo, na kraju krajeva, sami birali. Naša borba u ovom trenutku traži pobjede i rezultate više nego politička borba nekih partija. Ne mogu naravno govoriti u ime cijele zajednice, o tome se treba vijećati. Lično, dok god uspjevamo da drmamo političku stvarnost i utičemo na donošenje odluka, a da ostajemo zdravi, čisti, moralni, nepotkupljivi, nije važno u kojem obliku djelujemo. Za pokret “Možemo” trebalo je deset godina da nastane nešto ozbiljno. Ta pitanja ćemo ostaviti za budućnost, da nas stvarnost odredi i odluči. U ovom trenutku ovaj pokret ima svoje mjesto u društvu i politici baš u ovom obliku kakav jeste!