Slijedi “neboderizacija Banjaluke”. Budu li ostvarene namjere investitora i Gradske uprave grad na Vrbasu će dobiti potpuno novu panoramu. U toku su javne rasprave o regulacionim planovima i, iako su sredinom prošle godine bile masove i prilično bučne, sada se čini da je energija opala, da je kritična oštrica tuplja i da su investitori nadomak pobjede nad građanima.
Banjalučki apsurd – rupa koja poprima neslućene visine i kojoj žalbe i negodovanje dijela javnosti ne mogu ništa. “Vavilonska kula” kako kritičari nazivaju buduću “Palatu”, stambeno-poslovni kompleks neće izgubiti ni kvadrat.
“Za privatni i investitorski kapital ne trpe se nikakva pomjeranja. Dakle to je zacrtano stanje, onako kako je uprava potpuno ucijenjena i pritisnuta da uradi.”, rekao je Ognjen Šukalo docent na AGF Banjaluka.
Jedino što će javnost iz svega dobiti jeste parking garaža u podrumu zdanja sa oko 600 mjesta i park između objekata na privatnoj parceli. Ili kako bi rekli oni koji su plan crtali – ono što je na terenu zatečeno u plan je ucrtano.
“Simbioza uklapanja zatečenog stanja na terenu sa nekim novim strukturama koje su između ostalog date i trenutno važećim regulacionim planom.”, pojasnio je Milan Radulj iz Centra za projektovanje i konsalting.
Jedino što su građani kroz žalbe uspjeli, je da planirani objekat za Republiku Srpsku pravoslavnu crkvu izmjeste iz porte Hrama Hrista Spasitelja u prostor budućeg parka.
“Čija kvadratura onako. Kad je bio u krugu hrama bio je oko 400 kvadrata, sad vidim da mu raste spratnost i grabariti i površina mislim da je došao negdje do 600 ovako ugrubo.”, naveo je Bojan Ćosić.
O istom rješenju raspravljalo se i sredinom prošle godine na prilično masovnim, ali i žustrim raspravama. Energija je sada očigledno pala, pa na diskusiji nije bio prisutan niko od banjalučkih odbornika, ali je zato o budućem izgledu Banjaluke žustro diskutovao narodni poslanik iz Trebinja, Nebojša Vukanović.
“Vi danas ne možete proći Banjalukom u špicu oko 16 časova. Treba vam pola sata da prođete kroz Banjaluku od Ferhadije pa tamo da prođete skupštinu, nenormalne su gužve i vi sad planirate na ovakve gužve koje su postojeće – biće gore od Tokija i Menhetna.”, istakao je Vukanović.
Da će betonizacija grada stati, kao i pogodovanje investitorima na štetu javnog interesa građani i aktivisti su se nadali nakon što je Ustavni sud Republike Srpske oborio Regulacioni plan iz 2018. godine, jer je donesen bez poštovanja svih procedura, ali i zahtjeva javnosti.
“To je mogla biti jedna slamka spasa za gradsku upravu koja to nije iskoristila. Zapravo je nastavila sa starim dogovorima i guranjem starih dogovora koji zapravo nemaju nisu nigdje upisani. Oni nisu prostorna dokumentacija, oni su samo mafijaški dilovi na kraju krajeva.”, pojašnjava Dragan Kavbić iz Centra za životnu sredinu.
Na mjestu današnjeg tzv. Krašovog parkinga treba nići centralno spomen-obilježje borcima VRS tik uz zgradu Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, nekadašnje zgrade Željezničke stanice iz Austro-ugarske sagrađene u posljednjoj deceniji. 19. vijeka. Centralno spomen-obilježje po svoj prilici nići će uprkos žalbama iz Muzeja savremene umjetnosti da bi takvo zdanje poptuno zatvorilo istorijsko zdanje Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske.
Jer njihove žalbe niko nije želio da čuje, kao ni one koji centar grada smatraju neprikladnim za spomenik kojem bi mjesto trebalo biti van urbane sredine, po receptu po kojem su građeni spomenici nakon Drugog svjetskog rata koji i danas izazivaju divljenje. Uz još jedan regulacioni plan u najužem centru Banjaluke planira se gradnja čak pet nebodera neki su visoki i 15, 18 i 25 spratova. Svima koji negoduju zbog “neboderizacije grada”, gradonačelnik Draško Stanivuković poručuje:
“Njihovi unuci, praunuci, bar ono što će biti urađeno u vrijeme mog mandata biće ponosni. Slikaće se njihovi unuci, praunuci pored svih objekata jer će biti velelepni, znameniti. Biće budući simboli našeg grada.”, poručuje Stanivuković.
Grada koji će dobiti potpuno novu panoramu ostvare li se ideje investitora, a čiji građani će od svega imati lošiji kvalitet života, veće gužve i arhitektonski nesklad – slute kritičari.
