Pozivamo sve građane i građanke, sve žene, djevojke, majke, kćerke, sestre, drugarice i koleginice, muškarce i momke da nam se pridruže 8. marta na Osmomartovskom maršu “Nismo jeftina radna snaga!”, koji počinje u 12.15 sati ispred Narodnog pozorišta Republike Srpske, te se završava na Trgu Krajine.
Dehumanizujući uslovi rada u BiH su u proteklom periodu doživjeli svoju eskalaciju, kada su radnici i radnice štrajkovima i protestima pozvali poslodavce, nadležne organe i sindikate da rade ono zbog čega postoje – da se izbore za sigurna radna okruženja i poštivanje zakona. Ženska radna prava su kategorija koja se još uvijek postavlja u drugi plan, a o uslovima rada se tek ponekad progovori (o diskriminaciji na radnom mjestu, seksualnom uznemiravanju/nasilju na radu, ekonomskoj nejednakosti, nejednakim platama i uslovima rada, reproduktivnim prava i rad i sl…).
Agencija za ravnopravnost polova BiH je iznijela podatke da žene na kućne poslove potroše između 10 i 30 dodatnih sati sedmično ili 4 sata dnevno.
U BiH je samo 33,5 % žena ekonomski aktivno u plaćenom formalnom prijavljenom radu. Najlošije plaćena radna mjesta u BiH su :
– Čistačice (pomoćni i niskokvalifikovani poslovi) 647KM
– Krojačice (u tekstilnoj, kožnoj i odjevnoj industriji) 692KM
– Spremačice (u turizmu i hotelijerstvu) 797KM
– Obućarke (u tekstilnoj, kožnoj i odjevnoj industriji) 756KM
Istraživanje Paylab-a pokazalo je da je svega 6% od svih zaposlenih žena među najbolje plaćenim zaposlenicima u odnosu na 13% muškaraca. Prema podacima zavoda i službi zapošljavanja u BiH ( od 30.11.2022) prijavljeno je 354.700 nezaposlenih lica. Od ukupnog broja lica koja traže zaposlenje njih 206.099 ili 58,11% su žene. Udio nezaposlenih žena manji je kod visokokvalifikovanih žena i iznosi 21%, a udio nezaposlenih kvalifikovanih (KV) radnica je 48 % u BiH
Implementacija Gender akcionog plana (GAP), Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena Ujedinjenih nacija (UN CEDAW) preporuke i Zakona o ravnopravnosti polova u BiH uključujući direktive (o jednakoj plati, tretmanu, unapređenju, samozapošljavanju, diskriminaciji itd.) iz Regulative EU su “mrtvo slovo na papiru” koje se u radnom pravu i ne primjenjuju.
Ovogodišnjim maršem želimo da ukažemo da se treba poštovati Zakon o radu, Zakon o zabrani diskriminacije, te Zakon o ravnopravnosti polova kojim se garantuje sigurno i nesmetano djelovanje žena u radnom okruženju. Kad žena stane, cijeli svijet će stati!
Borba za prava radnika ne smije da isključuje daleko nezahvalniji položaj žena u bh. društvu. Da bismo ženama pružili siguran prostor, neophodno je da javni prostor postane prostor svih nas!
Nadamo se što većem odazivu kako bismo zajedno uticali na podizanje svijesti o ženskim radnim pravima, kako naše kćerke, majke, sestre i drugarice ne bi bile jeftina radna snaga!
