Građanski aktivizam Komentari i analize

Porazno: 67% žena potvrdilo da je rodno zasnovano nasilje prisutno na balkanskim univerzitetima

Foto: S. Pašalić
Nasilje, prisila, manipulacija, diskriminacija, marginalizacija, ponižavanje i omalovažavanje normalizira se do te mjere da ga više ni ne primjećujemo dok ne eskalira. Prema rezultatima istraživanja najviše zastupljeni oblici nasilja su verbalno i psihološko nasilje.

Rodno zasnovano nasilje, čini se, kao da je dio balkanske tradicije. Prisutno je u svim porama društva, ali se o njemu ne govori dovoljno. Zbog toga je o njemu potrebno govoriti kroz obrazovni sistem, koji i sam treba da se izbori sa rodno zasnovanim nasiljem. Po prvi put prikupljeni su podaci o rodno zasnovanom nasilju na fakultetu.

“Izazovi integriranja rodne ravnopravnosti u univerzitetskoj zajednici: Protiv rodno zasnovanog nasilja” je publikacija koja je obljavljena u sklopu projekta UNIGEM koji je 2021. pokrenula TPO Fondacija iz Sarajeva. Ukupno 19 univerziteta iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore učestvovalo je u istraživanju što je veliki iskorak i za visoko obrazovanje i za regionalnu saradnju jer se kroz umrežavanje, razmjenu ekspertize i iskustava orodnjava visoko obrazovanje kroz brojne primjere i modele dobre prakse.

Urednica publikacije Zilka Spahić Šiljak za BUKU objašnjava da su ispitane grupe nastavnog i administrativnog osoblja kao i studentske populacije navele da je rodno zasnovano nasilje u velikoj mjeri prisutno na univerzitetima na Balkanu.

“Preko 67% žena i 50% muškaraca je potvrdilo da imaju saznanja da se rodno zasnovano nasilje događa na njihovim univerzitetima. Profesorice i studentice su dakle, više upoznate, jer su i više izložene nasilju. Također žene općenito imaju više znanja rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju nego muškarci i više su zainteresirane da se radi na orodnjavanju visokog obrazovanja, nastavnih planova i programa i promjene organizacijske kulture. To je i za očekivati, jer su žene više nego muškarci izložene različitim vidovima nasilja”, kaže Spahić Šiljak.

Jasminka Hasić profesorica na SSST-u i jedna od koordinatorica projekta kaže da iako je rodna ravnopravnost napravila ogromne pomake počevši od sredine prošloga vijeka, ostalo nam je još puno posla da se sve barijere otklone.

“Jedna od sredina gdje su ove barijere posebno tvrdokorne, ali i štetne, je i visoko obrazovanje. Prva stvar koja se mora desiti je da se sredina senzibilizira na ovu vrstu problema, da ga zna pravovremeno prepoznati i da reaguje na isti. Određeni pomaci su napravljeni i iz studija koje su rađene u posljednje vrijeme, vidimo da sve više studentica/studenata, ali i administrativnog i akademskog osoblja, pravilno identificira ove probleme i da se ova problematika iznosi pa i u javnom prostoru”,  kaže Hasić.

Dodaje da jedan od pozitivnih pomaka uvođenje Rodnog akcionog plana na univerzitetima a koji treba da, na osnovu prikupljenih činjenica i podataka, definiše aktivnosti personalizirane za svaku instituciju a koje trebaju da adresiraju probleme rodne ravnopravnosti na univerzitetu.

Jedna od urednica publikacije i profesorica na Univerzitetu u Tuzli  Jasmina Husanović, za BUKU kaže da je na međunarodnom nivou rodno zasnovano nasilje prepoznato kao problem i u polju javnog zdravlja i u polju ljudskih prava.

„Odnosno kao problem koji strukturalno povezuje štetne rodne norme, patrijarhat i seksizam sa siromaštvom, nezaposlenošću i raznim oblicima konflikta u politici, društvu, ekonomiji i kulturi.  U tom smislu ono ima razne oblike i podrazumijeva fizičko, verbalno, psihičko, seksualno i socio-ekonomsko nasilje na individualnom nivou, u interpersonalnim odnosima, u porodici, intimnim odnosima, u javnim institucijama, organizacijama, državi u cjelini. Pošto se rodno zasnovano nasilje dešava na nivou društva u cjelini, ono šteti svima jer se nasilje, prisila, manipulacija, diskriminacija, marginalizacija, ponižavanje i omalovažavanje normalizira do te mjere da ga više ni ne primjetimo dok ne eskalira“, kaže Husanović.

Kako se manifestuje rodno zasnovano nasilje?

Hasić pojašnjava da, iako je primjećen pad eksplicitnog rodno zasnovanog nasilja u vidu komentara i diskriminacije, ono je i dalje široko rašireno, pogotovo na javnim univerzitetima gdje je adresiranje ovih problema visoko birokratizirano, a nedostatak relevantnih tijela i efikasnih procedura onemogućava njegovo pravovremeno suzbijanje.

“U više navrata je raportirano akademsko osoblje koje više godina vrši ekslicipno nasilje u okviru nastavnog procesa, a ono se ne adresira. Pored eksplicitnog nasilja, postoji i ukorijenjena nesvjesna pristrasnost koju mi svi u nama nosimo, i na osnovu koje po automatizmu dodjeljujemo određene uloge i kvalitete ljudima samo na osnovu njihovog roda, a bez objektivne analize i evaluacije njihovih kvaliteta i vještina”, kaže Hasić.

Urednica publikacije Spahić Šiljak pojašnjava da se rodno zasnovano nasilje manifestuje u različitim oblicima od seksističkih komenatra i šala do neželjenih dodira i seksualnog iskorištavanja i silovanja. Prema rezultatima istraživanja najviše zastupljeni oblici nasilja su verbalno i psihološko nasilje.

“Problem je što je u kulturi naroda na ovim prostorima seksistički humor normailiziran u svakodnevnoj komunikaciji da se uopće i ne doživljava kao nasilje, a i žene su internalizirale ovakvu vrstu nasilja, pa zbog toga najčešće ne reagiraju, a kada to i učine onda se doživljavaju kao one koje kvare zabavu i sve preozbiljno shvaćaju. Žene su više iskusile stereotipne uvredljive komentare kao što su „ženska glava, babuskara, jezikara, klimakterična baba, histerična, sterilna, u odnosu na komentare koji se upućuju muškarcima, poput “ženskaroša, proračunatog, karijeriste, papučara“ i slično. Ovakvim komentarima se relativizira i individualizira nasilje, pa se onda ne vidi strukturalna dimenzija nasilja i odgovornost institucija. Ovakva vrsta humora i uvredljivih komentatra najviše je prisutna u BiH i Srbiji. Pored uvredljivih komentara, prisutne su seksualne iznude, pritisci, mobing i isključivanje”, kaže Spahić Šiljak.

Husanović dodaje da rodno zasnovano nasilje utiče na živote nastavnika, studenata i neakademskog osoblja, da procedure i protokoli protiv rodno zasnovanog nasilja ili ne postoje ili nisu poznate osoblju, kao i da se kultura straha, šutnje i „ublažavanja“ prožima univerzitetima. Iskustva rodno zasnovanog nasilja čine žene iz svih univerzitetskih sredina svjesnijim o problemu diskriminacije i nasilja, posebno prema manjinskim skupinama kao što su etničke i vjerske manjine, LGBTIAQ+ zajednica i osobe s invaliditetima.

Rodno zasnovano nasilje na univerzitetima ima mnogo lica i oblika – od vulgarnih do seksualno sugestivnih komentara do sofisticiranog i benevolentnog seksizma; da je ovo nasilje rezultat internaliziranog seksizma i prihvaćanja rodnih stereotipa u socijalizaciji i kulturi; da se prisutnost i utjecaj rodno uvjetovanog nasilja na univerzitetima minimizira i da one koje ga dožive to ne prijavljuju kao tešku povredu njihovih prava i sloboda; da se počinitelji rodno zasnovanog nasilja ne procesuiraju i da nastavljaju raditi na univerzitetima te da stoga osobe nemaju povjerenja u institucije da bi slučajeve ovakvog nasilja prijavile, pojašnjava Husanović.

Posljedice rodno zasnovanog nasilja razorne i doživotne

Iako ih osobe koje trpe rodno zasnovano nasilje često zanemaruju, posljedice su velike i one se manifestuju prije svega na zdravlje, a onda i na ekonomsku i društvenu dobrobit žena i muškaraca.

“Poražavajuće je bilo otkriti kroz intervjue da je veliki broj žena u dobi od 30-50 godina iskusio različite vrste rodno zasnovanog nasilja u kombinaciji sa mobingom i da su oboljele od teških bolesti te da ih je to natjeralo da razmisle što su im prioriteti. Zbog toga se povlače i nastoje sačuvati svoje zdravlje i mir pa se onda stiče dojam da nasilja nema baš mnogo jer se o njemu ne govori. Također rodno zasnovano nasilje utječe na karijeru posebno mlađih žena koje napuštaju mjesta asistentica i čak napuštaju fakultete pa i želju i odlaze daleko od tokičnog okruženja u kojem ih kolege i mentori zlostavljaju, a kolegice šute i ne reagiraju jer se boje za svoja radna mjesta ili pak čuvaju političku poziciju stranke čije su članice, jer je visoko obrazovanje politizirano i radna mjesta se dobivaju po političkoj ili rodbinskoj liniji. Kada spojite nepotizam i seksističku kulturu i kulturu nezamjeranja imate savršenu kombinaciju zavjere šutnje o rodno zasnovanom nasilju”, kaže urednica publikacije.

Posljedice rodno zasnovanog nasilja, kaže Husanović, su razorne i doživotne.

„Ne samo za one koji ga doživljavaju (a to je npr. oko 35% žena globalno) nego i cjelokupnu zajednicu zbog te normalizacije nasilja, nesigurnosti, siromaštva i diskriminacije, kao i posljedičnog mrvljenja povjerenja i solidarnosti između nas koji činimo društvo“, upozorava Husanović.

Uzroci nasilja

Poražavajuća statistika se mora mijenjati, a da bi se napravili planovi za poboljšanje moraju se detektovati uzroci rodno zasnovanog nasilja. Spahić Šiljak smatra da je to skup kulturoloških, političkih, socijalnih i ekonomskih razloga.

Najviše prisutni uzroci koji su spomenuti u ovom istraživanju su kulturološki, jer se i dalje promiču tradicionalne stereotipne rodne uloge, podjele poslova i muški autoriteti moći. Maniri toksične muškosti se često doživljavaju kao “prava muškost”, a to je dominantan, prodoran muškarac koji zna šta hoće i to uzima i bespomoćna lijepa i krhka žena koju navodno treba štititi. Međutim, umjesto zaštite i podrške žene završe u lancu nasilja koje se opravdava različitim kulturološkim pa i religijskim normama o tome da žena treba da je poslušna a ako nije onda je nasilje prihvatljiva forma uspostave kontrole i hijerarhijskog poretka odnosa. Pored toga, uzroke valja tražiti u društvenim strukturama moći, ekonomskoj zavisnosti žene i internaliziranoj besmpomoćnosti u autostereotipima”, zaključuje Spahić Šiljak.

Husanović smatra da je najvažnije da pomenute oblike nasilja prepoznajemo, jedni drugima pružamo podršku i skupa se borimo i protiv njegovih uzroka i posljedica.

„To je monumentalan zadatak, ovakva jedna borba protiv sveopće dehumanizacije čije je jedno lice rodno zasnovano nasilje. Ne smiju nam društvene norme, uključujući i rodne, biti nasilne na načine koji su pogubni za individualno i javno zdravlje toliko da su nam brutalizirali život do krajnje mjere.  Živimo u državi u kojoj djeca nisu sigurna ni u školi od seksualnog nasilja, a femicid se banalizira jer smo prihvatili i takvo ekstremno nasilje kao normu.  U takvoj situaciji nismo u stanju ni vidjeti ni prepoznati „blaže“ oblike rodne diskriminacije poput benevolentnog seksizma.  Obrazovne institucije moraju biti predvodnice borbe protiv rodno zasnovanog nasilja, mada su i same – kao i sve društvene institucije – pogođene ovim problemom.“

Hasić cijeni da su društvene norme uzroci rodno zasnovanog nasilja.

“Mi živimo u patrijahalnom društvu i od samo rođenja usvajamo matrice ponašanja koje su prihvaćene. Da bismo iskočili iz ovih matrica, potrebno je jako puno rada na senzibiliziranju društva, ali i individualnog rada svih na sebi”, poentira Hasić.

Evropska komisija je od 1.1.2022. univerzitetima uslovila pristup sredstvima za nauku sa postojanjem Rodnog akcionog plana tako da je ovo pitanje posebno aktuelizirano u posljednje vrijeme. Takođe, Evropska komisija očekuje i integraciju rodnih pitanja u nastavni process, ali i u istraživanja. Protiv rodno zasnovanog nasilja, na sreću, moramo se boriti želimo li nastaviti put ka Evropskoj uniji.

Građani u akciji