Prema urbanoj legendi, u jednom baskijskom selu nalazila se bomba koju je more izbacilo na obalu, ali koja nikada nije eksplodirala. Bomba se ukopala u sred centralnog trga ovog gradića. Uplašeni i iznenađeni mještani nisu se usuđivali da je pomjere, a kamoli da je deaktiviraju. Tu je ostala godinama tokom Frankove vladavine kao znak upozorenja.
Predstavljala je smrt, moć režima i kaznu za one koji joj se ne povinuju.
Jednog proljetnog jutra, Julenu je dosadio ovaj detalj koji je narušavao izgled trga. Potražio je alat i zatražio pomoć, ali nije je dobio. Odlučio je da sam razmontira i ukloni bombu. Radio je sam nekoliko sati, dok su ga sugrađani posmatrali izdaleka. Oko podneva su mu ipak prišli u pomoć njegovi prijatelji, jer ako iko treba da pogine, onda neka umru svi zajedno. Do poslijepodneva cijeli grad je bio na Trgu, puni očekivanja svi su pomagali koliko su mogli.
Do večeri su deaktivirali bombu, podigli je na prikolicu i odlučili da je odvezu u obližnji grad gdje se nalazila regionalna uprava. Ali ono što je interesantno jeste da su unutar bombe, u onom dijelu koji putuje sa dna bombe do njenog vrha kada je ona bačena i u kojem se nalazi detonator, tu, zajedno sa žicama i metalnim dijelovima, pronašli su ceduljicu na kojoj je rukom bilo napisano svega nekoliko riječi. Pomislili su da bi im to moglo otkriti gdje je bomba proizvedena, od čega se sastoji ili neka uputstva za upotrebu, ali u svakom slučaju probudilo je znatiželju ljudi.
Jezik očigledno nije bio baskijski, niti španski, niti engleski. Bilo je jasno da se radi o njemačkom jeziku. U selu je samo jedna osoba mogla pročitati poruku: Mirentxu, koji je kao dijete proveo nekoliko godina u Hamburgu. Mirentxu je naravno bio prisutan na trgu. Bilo mu je potrebno nekoliko sekundi da posloži riječi i gramtiku u glavi i prekine napetost koja je vladala među njegovim sugrađanima, koji su ga posmatrali u tišini: “Zdravo. Ovo je od njemačkog radnika koji ne ubija radnike.”
Narednih nekoliko sati ljudi su ostali na trgu, razgovarajući o poruci i njenom značenju.
Na kraju, prije ponoći, jednoglasno su odlučili da bomba ostane u gradu i da je vrate na mjesto na kojem je i bila. Od tog trenutka bomba je postala simbol otpora, označila je kraj životu u strahu i vratila moć ljudima koji su postali svjesni svoje pripadnosti radničkoj klasi. To je bio poklon njemačkog radnika, koji je u sred nacističkog diktatorskog režima rizikovao svoj život, dajući do znanja da ni strah ni režim ne mogu da ga natjeraju da ubija kolege radnike.
Priča o njemačkim radnicima koji su rizikovali svoje živote sabotirajući bombe tokom Španskog građanskog rata, ostavljajući poruke ohrabrenja republikancima.
