Komentari i analize

Smijenjena ministrica koja je službeni automobil koristila privatno. Naravno, ne u BiH.

Bez odgovornosti, po političkoj teoriji, društvo ne može ići naprijed. Ne može se razvijati. Pa čak ni postojati.

Sjećate li se svojevremenog skandala sa korištenjem službenog automobila Predsjedništva države od strane supruge tadašnjeg člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića?

Skandala koji je prošao bez ikakvih posljedica, iako se radilo o eklatantnom kršenju propisa i zloupotrebi položaja, koju je tadašnji član Predsjedništva pravdao brigom za svoju suprugu. Samo javnosti nije objasnio zašto se za suprugu ne brine svojim privatnim parama, nego sredstvima poreskih obveznika, odnosno građana BiH. I kršeći propise.

A kako to izgleda u državama koje “malo više” drže do poštovanja zakona i imaju “malo manje” tolerancije prema zloupotrebama položaja od strane političara, pokazuje frišak slučaj iz Estonije.

Estonska predsjednica Kersti Kaljulaid imenovala je u srijedu novog ministra obrazovanja, nakon što je njegova prethodnica, Mailis Reps, dala ostavku zbog skandala koji uključuje korištenje vladina automobila u privatne svrhe, objavile su agencija.

Skandal je nastao kada je list Ohtuleht objavio da je Reps, inače samohrana majka, više puta koristila automobil ministarstva koji je vozio službeni vozač za prevoz u školu svojih šestero djece, a da pritom najčešće nije ni bila u vozilu.

Slučaj je to koji izaziva mnogo više razumjevanja i saosjećanja od skandala bračnog para Izetbegović. No, i slučaj, kao i brojni drugi – sjetimo se npr. najmlađe švedske ministrice, naših korijena, koja je podnijela ostavku zbog vožnje sa količinom alkohola u krvi na granici(!) dozvoljene – koji pokazuje kolika je zastrašujuća razlika između naših i političara u zemljama koje shvataju pojam odgovornosti. Od moralne, preko političke, do krivične.

Pri tome, naravno da u našoj zemlji postoji ogromna količina zloupotreba i kriminala, koji je nemjerljivo ozbiljniji od pomenutog slučaja vozanja supruge muževim službenim vozilom. Ali to niti može biti ikakvo opravdanje, niti je bitno za poentu priče. A poenta je u hroničnom odsustvu odgovornosti u BiH, na mjestu na kome bi iste trebalo biti najviše – unutar vlasti i političkog miljea.

A bez odgovornosti, po političkoj teoriji, društvo ne može ići naprijed. Ne može se razvijati. Pa čak ni postojati.

Građani u akciji