Komentari i analize

Uništavanje posljednjih džepova otpora potpunoj partijskoj kontroli života u BiH – slučaj Ureda za reviziju institucija u FBiH

U ovom trenutku je nejasno radi li se o frapantnom neznanju Ministra da Ured za reviziju nije ni pod njegovom ni pod ingerencijom Vlade (i da mu ne može naređivati ništa!) ili se radi o svojevrsnom „pilot projektu“, koji bi trebao rezultirati ispunjavanjem sna prethodne vlade Federacije, o uspostavljenju kontrole nad Uredom za reviziju, određivanjem mu tematskog okvira kojim može da se bavi i vršenjem cenzure nad izvještajima koje Ured objavljuje.

Dva nevezana događaja ovih dana ukazuju na činjenicu da promjenom vlasti u Federaciji BiH nije došlo ni do kakve suštinske promjene u pogledu odnosa prema ključnim vrijednostima, odnosno načinu vladanja i odnosu prema društvu i pravnoj državi.

Nova vlast bahata je, krši zakone i atakuje na nezavisnost institucija, kao i njeni prethodnici.

Novoimenovani Federalni ministar rada i socijalne politike (Adnan Delić iz Naroda i pravde) tako je Uredu za reviziju institucija u FBiH uputio zahtjev da za njegove potrebe (vjerovatno obračuna sa trenutnim rukovodećim kadrovima, odnosno u svrhu izgovora za instaliranje novih) provede finansijsku reviziju u devet Federalnih institucija po njegovom izboru.

U ovom trenutku je nejasno radi li se o frapantnom neznanju Ministra da Ured za reviziju nije ni pod njegovom ni pod ingerencijom Vlade (i da mu ne može naređivati ništa!) ili se radi o svojevrsnom „pilot projektu“, koji bi trebao rezultirati ispunjavanjem sna prethodne vlade Federacije, o uspostavljenju kontrole nad Uredom za reviziju, određivanjem mu tematskog okvira kojim može da se bavi i vršenjem cenzure nad izvještajima koje Ured objavljuje.

Ured za reviziju je, naime, nezavisna institucija, čija je nezavisnost, kao preduslov profesionalnog obavljanja njegove društvene misije, garantovana zakonom i od strane međunarodnih institucija tretirana kao imperativ. Sama donosi svoj godišnji plan revizija (uz uvažavanje činjenice da je dio njih propisan Zakonom), stim da Parlament FBiH ili Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju (ali ne i Vlada!) mogu u bilo koje vrijeme zahtijevati da Ured za reviziju izvrši specijalnu(!) reviziju, za koju su, u tom slučaju, dužni obezbijediti dodatna sredstva.

Nesposobnost ovdašnjih političkih aktera i njihova nezainteresovanost za izgradnju države za rezultat, između ostalog, ima i činjenicu da Revizija i njena nezavisnost nisu ustavna kategorija, kako to međunarodne institucije preporučuju, ali je Zakonom o reviziji garantovana operativna nezavisnost Ureda za reviziju, a po međunarodnim standardima – revizorske institucije ne podliježu usmjeravanju ili miješanju zakonodavne ili izvršne vlasti u odabir predmeta revizije, planiranje, programiranje, provođenje, izvještavanje i praćenje rezultata revizija i organizovanja i upravljanja radom Ureda.

Drugi događaj koji je ukazao na nepromjenjivost matrice vladanja u Federaciji (a i zemlji u cjelini) je objavljivanje “spiska podjele javnih preduzeća”, odnosno direktorskih “fotelja” u njima (objelodanjen od strane portala Istraga). Iako je kompletna ta priča potpuno neprihvatljiva, zadržimo se, trenutno, na segmentu koji se odnosi na Ured za reviziju.

Ured za reviziju institucija u FBiH se, naime, takođe nalazi na tom spisku (po kome je pravo da imenuje novog generalnog revizora dobila Naša stranka). I pored činjenice da se time krši više zakona, a između ostalog Zakon o reviziji institucija u FBiH, u kome se precizno navodi da “Ured za reviziju je nepolitičan i ne smije podržavati ili biti u vezi s bilo kojom političkom strankom”.

Zakon takođe naglašava da zaposlenik Ureda ne smije obavljati dužnost, aktivnost, niti zauzimati poziciju koja predstavlja sukob interesa s njegovim službenim dužnostima, a kao jedna od tri stvari koje posebno ne smije navedeno je da “ne smije biti član upravnih ili drugih odbora političkih stranaka, niti slijediti instrukcije političkih stranaka”.

Aktuelni ataci nove vlasti na nezavisnost Ureda za reviziju, iako su ozbiljan principijelan problem (što je više nego dovoljno za zabrinutost), su i “praktični” problem. Ne radi se, naime, o bilo kojoj instituciji, nego o jednoj od rijetkih institucija u zemlji koje su, u prethodnom periodu, uspjele zadržati nezavisnost u svom radu od političkih centara moći i profesionalni dignitet. O instituciji koja je za svega 5 godina udvostručila broj revizija koje radi, a pritom još postala jedan od ozbiljnih centara kritike vlasti, koji se ne libi ni otvorenih sukoba sa vladom, polemičkih tonova, negativnih ocjena i nazivanja predstavnika revidiranih institucija na parlamentarnim saslušanjima lažovima,…

Čak je i Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, uz takav ured doživjela svoje najbolje dane. S jedne strane organizujući neke od najboljih javnih saslušanja institucija u BiH, a s druge našavši u sebi snage da onemogućavanja rada Ureda, odnosno, zabranu provođenja revizija u nekim institucijama (podržavanu od Vlade) jasno nazove “rušenjem pravnog sistema i poretka, nepoštivanjem procedura i zakonskih propisa, te privatizacijom institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH.”

Gubitak takvog “bisera”, koji je na domaćoj sceni naprosto izuzetak od pravila, bio bi (ili biće) nenadoknadiv. Kao i svi dosadašnji gubici takve vrste (sjetimo se šta je nekad bio RAK i u šta je pretvoren).

 

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije