Početkom 2021. godine došlo je i do ekološke katastrofe. Usljed pucanja lančanice, oko četiri hiljade kubika nataložilo se na kruni brane Hidroelektrane „Višegrad“. Time je ugrožen i rad ovog preduzeća. Sve što su rijeke pokupile na obalama s divljih deponija, ili što je svjesno bačeno u riječna korita danas se nalazi u Drinskom jezeru. Ovog problema je svjesno i Udruženje Eko Centar Višegrad koje se na različite načine bori da se problem odlaganja otpada što efikasnije riješi.
„Ekološka katastrofa na rijeci Drini je dugogodišnji problem s kojim se suočavamo, a do nje dolazi zbog neadekvatnog odlaganja otpada, zbog mnogobrojnih deponija na obalama rijeke Drine koje usljed velikih padavina i vodostaja budu saprane s obala u vodu i tako završe u Višegradu“, ističe Dejan Furtula, predsjednik Udruženja.
U ovom Udruženju smatraju da se problem otpada ne može tako lako riješiti te da je riječ o mukotrpnom procesu koji rijeku Drinu pogađa već 20 godina.
„Godinama unazad su postavljane lančanice za zaustavljanje otpada na određenim dijelovima, ali bez uspjeha. Problem treba riješiti od samog korijena, a to su deponije koje se nalaze na obalama rijeka Drine i Lim“, kaže Furtula.
Prije dvije godine održan je trilateralni sastanak nadležnih ministarstava Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore s načelnicima općina u slivu Drine na kojem je aktualizirano pitanje otpada. Kako kaže Furtula, na sastanku je bilo najavljeno formiranje timova koji će raditi na registraciji divljih deponija u sve tri države, postavljanje video nadzora na određenim dijelovima i obalama rijeka. Nažalost, do realizacije planova nikada nije došlo.
Sve to nije spriječilo aktiviste da apeluju i upozore nadležne institucije na ponovno razmatranje ovog problema jer se postepeno ugrožava čitav eko-sistem.
„Ovo je jako ozbiljan problem, tolike količine otpada u rijeci Drini sigurno ugrožavaju čitav eko-sistem. Mikroplastika i mnogi toksini su sastavni dio naše rijeke, nažalost. Godinama unazad smo tu nalazili i medicinski otpad, pa je pitanje kako on dospije u rijeku“, priča Furtula.
Drina je, kako podsjeća, poznata kao rijeka bogata ribom. Mnogo ribolovaca dolazi da peca, a ribu jedu građani. U blizini se nalazi i gradska deponija na koju se godinama odlaže izvađeni plutajući otpad iz rijeke, a kada se otpad zapali toksini zagađuju zrak. „Tako da je to jedan začarani krug pun otrova koji pogađa i ljude i životinjski svijet“, poručuje Furtula.
Gdje je nestala brza i čista rijeka?
Rijeka Drina nastala je spajanjem crnogorskih rijeka Tare i Pive na Šćepan Polju, sadašnjoj granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore. S čak 346 kilometara toka kroz Bosnu i Hercegovinu prolazi kroz Foču, Goražde i Višegrad, a u nju se ulijeva više manjih i većih rijeka.
Nekada rijeku prepunu brzaka, koja je u bosanskohercegovačku prirodu uklesala kanjone i klisure, nepovratno je promijenila gradnja hidrocentrala u Višegradu i Bajinoj Bašti. Drina se smatra jednom od najljepših rijeka u bivšoj Jugoslaviji. U prošlosti je bila poznata po svojoj divljoj prirodi i splavarima koji su krotili njene valove.
Sjeverno od Višegrada nalazi se najduži kanjon rijeke Drine od 34 kilometra. Njegove litice dižu se i preko hiljadu metara nadmorske visine, što ovaj kanjon svrstava među jedan od najdubljih na svijetu. Zelena boja rijeke Drine i visoke stijene, koje su negdje gole a negdje obrasle drvećem, stvaraju utisak da se uplovljava u neki drugi, bajkoviti svijet, potpuno drugačiji od onog zasutog otpadom kraj Hidrelektrane „Višegrad“.
Na Drini su do danas napravljene tri hidroelektrane koje su veći dio toka rijeke pretvorile u mirno jezersko područje. Na rijeci danas nema splavova i splavara koji su prkosili njenim brzacima, ali zahvaljujući stvaranju vještačkih jezera Drina je dostupna turističkim brodovima uz organizovana krstarenja rijekom. Višegrad je grad na dva vještačka jezera napravljena hidroelektranama na Drini – Višegradsko koje se nalazi uzvodno i Perućac, jezero nizvodno od grada.
Postoji rješenje
Problema otpada na Drini svjesni su i građani Višegrada i građani širom Bosne i Hercegovine. Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju Tuzla, ponudila je moguća rješenja koja bi se, kako ona kaže, trebala razmotriti.
„Ako bi napravili eksperiment s postavljanjem mreže određenog promjera, vidjeli bismo koliko bi se krutog otpada nakupilo na toj mreži. To je i za očekivati, jer prema dostupnim podacima, redovan odvoz otpada ima oko 60% domaćinstava u BiH. Pitanje je šta se događa s otpadom koji proizvede 40% domaćinstava. Mali dio tog otpada bude ilegalno odložen u postojeće kontejnere, a većinom taj otpad bude bačen na obale rijeka, potoka ili u prirodu“, kaže.
Objašnjava kako je prvo potrebno uvesti obavezno plaćanje i redovni odvoz otpada za sva domaćinstva i privredne subjekte u BiH.
„Ne postoji niko ko ne stvara otpad, niti postoji način da ga neko na neškodljiv način zbrine. Naredni korak je uvođenje obaveznog nadzora i kaznenih mjera. Mi imamo zakone prema kojima ovo nije dopustivo, što znači da nedostaje nadzor“, dodaje Agić.
Također ističe kako je važno odgovorno se ponašati prema životnoj sredini, jer pored nas, u njoj žive i druga živa bića kojima naš štetan uticaj može prouzrokovati direktne posljedice. Životna sredina je prostor koji dijelimo s drugima, prostor u kome su živjeli naši preci, ali u kome će živjeti i naši potomci, stoga je važno, kako kaže Agić, odnositi se prema njoj kao prema stanu ili kući u kojoj živimo.
„Zagađenje okoliša ima veoma štetne posljedice na životnu sredinu i na naše zdravlje. Mnoge studije su pokazale da je, na primjer, zagađen zrak kancerogen, da štetno utiče na reproduktivno zdravlje, da zbog zagađenog zraka godišnje umire hiljade osoba, da se povećava smrtnost usljed virusa COVID-19, itd. Kada razmišljamo o važnosti životne sredine, sjetite se samo kako se dobro osjećate kada ste u gradu, selu, pored rijeke ili u planini gdje nema zagađenja. Šta mislite koliko bismo imali kvalitetniji život kada bismo stalno živjeli u takvom okruženju?“, pita Agić.
Iako je problem ekološke katastrofe već pogodio rijeku Drinu, predsjednik Udruženja Eko Centar iz Višegrada Dejan Furtula navodi kako su građani tog grada pomalo umorni od ovog problema jer godinama unazad slušaju prazna obećanja i s negodovanjem gledaju na ovaj problem. Udruženje Eko Centar Višegrad do sada je stvorio određeni pritisak na institucije da se konačno pozabave ovim problemom što, kako kaže, daje nadu da će se rješenje naći u narednom periodu.
„Mi pokušavamo da upoznamo čitav svijet s ovim, i uspjeli smo. U Višegrad je od početka godine došlo preko 20 TV ekipa iz čitave regije a i Evrope pa sada svi znaju za ovo i nude nam svoju pomoć. Nadamo se da se ovo više neće dešavati i da će neko konačno snositi odgovornost za ovo“, zaključuje Furtula.
