Intervjui Podsjećanja

X 2021. – Amir Variščić, “Zeleni Neretva”: “Lokalna zajednica je najvažniji subjekt kada je u pitanju zaštita prirodnih dobara”

Gradnja malih hidroelektrana na rijeci Neretvi, negativni nizvodni uticaji HE Ulog, posljedice koje nastaju kada se voda iz korita rijeka stavi u cijevi, nelegalne ekološke dozvole, nepotpune i netačne Studije uticaja na okolinu, ugroženi biljni i životinjski svijet, nedovoljno istraženi ekosistemi u rijekama, samo su neke od tema o kojima smo razgovarali sa predsjednikom konjičkog Udruženja za zaštitu okoline “Zeleni Neretva”, Amirom Variščićem.

Prilikom procedure Procjene uticaja na okolinu (PUO), tj. ishodovanja ekološke dozvole za HE Ulog službena javna rasprava održana je u oktobru 2010. u Kalinoviku, ali ne i u susjednom (nizvodnom) Konjicu. Obzirom da se ni Ministarstvo okoliša i turizma FBiH niti Međuentitetsko tijelo za okoliš BiH nisu uopšte uključili u proceduru PUO niti prisustvovali javnoj raspravi, tako nisu ni zahtjevali od resornog ministarstva u Vladi RS-a da ispoštuje zakon i održi javnu raspravu u FBiH, odnosno u općini Konjic. Javnoj raspravi u Kalinoviku ipak su prisustvovali predstavnici Općine Konjic, Zeleni Neretva Konjic i OSR Konjic, pri čemu ste i usmeno i pismeno izrazili svoje stavove u vezi očekivanih negativnih nizvodnih uticaja, a koji nisu uopšte razmatrani u Studiji uticaja na okolinu. U julu, 2011. g. izdata je ekološka dozvola uprkos nepotpunoj Studiji uticaja i neodržavanju javne rasprave u Konjicu. Na sličan način je izdata i građevinska dozvola. Možete li prokomentarisati nelegalno donošenje dozvola, zanemarivanje upozorenja o očekivanim negativnim nizvodnim uticajima?

Dozvole za HE Ulog

Način na koji se kod nas provode procedure Procjene uticaja na okolinu (PUO) u cilju ishodovanja ekološke dozvole, bez obzira o kojem entitetu govorili, nije nimalo sjajan. Studije uticaja na okolinu, koje je investitor dužan pribaviti, kreiraju se od strane ‘nezavisnih’ agencija i uglavnom su nepotpune, netačne, te njihov sadržaj nerijetko ide u korist investitora, a na štetu prirode. Proceduru PUO za HE Ulog je vodilo Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i ekologije RS-a, obzirom da se projekat nalazi u ovom entitetu, tačnije pokraj same entitetske linije. Dakle, u ovom slučaju se projekat nalazi u jednom entitetu dok se negativne posljedice održavaju u drugom. Ovakvi, međuentitetski sporovi definisani su entitetskim zakonima o zaštiti okoline/životne sredine istim članovima (npr. čl 63 i čl 70 u FBiH), koji su jasni i konkretni pa ih citiram u nastavku.
Član 63 – „Kada nosilac izrade Studije o uticaju na okoliš ima saznanja da će projekat vjerovatno imati značajan uticaj na okoliš drugog entiteta dužan je izraditi posebno poglavlje o Studiji o uticaju na okoliš sa podacima o mogućim uticajima na okoliš drugog entiteta. Detalji o postupcima za projekte sa mogućim međuentitetskim uticajem mogu biti određeni sporazumom između entiteta koji se zaključuje uz konsultiranje Međuentitetskog tijela za okoliš.“
Član 70 – „Ukoliko rad nekog pogona i postrojenja može da izazove značajne negativne posljedice na području druge države ili entiteta, ili ukoliko druga država ili entitet tako zahtijeva, zahtjev za izdavanje okolinske dozvole biće dostavljen drugom entitetu…“ Ukoliko u postupku izdavanja dozvole koji se provodi u drugoj državi ili entitetu, Federalno ministarstvo primi dokumentaciju koja ukazuje na to da pogon i postrojenje može imati negativan uticaj na okoliš na području FBiH, informirati će stanovništvo koje živi na tom području i pružiti im mogućnost da daju svoj komentar. Građani koji žive na području drugog entiteta imaju ista prava da učestvuju u ovom postupku u svojstvu stranke kao i građani koji žive na području gdje pogon i postrojenje treba da se gradi.“

Gradilište HE Ulog

Očito, zakoni su po ovom pitanju vrlo decidni; u ovom slučaju to znači da se obavezno morao sačiniti separat Studije uticaja isključivo na nizvodni tok Neretve i provesti procedura PUO i javna rasprava u entitetu FBiH. Ovaj posao su morali da obave resorna ministarstva (Ministarstvo turizma i okoliša FBiH i Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i ekologije RS) zajednički i u saradnji sa Međuentitetskim tijelom za okoliš BiH. Oni to, nažalost, nisu učinili. Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i ekologije RS-a izdalo je ekološku dozvolu za HE Ulog bez da je uvažilo komentare subjekata iz općine Konjic na Studiju uticaja u kojoj se nizvodni uticaji nije uopšte tretirali, čak nisu ni spomenuti. Za kreatore Studije rijeka Neretva ‘nestaje’ odmah ispod entitetske linije koja je od mašinske zgrade elektrane udaljena nepunih stotinu metara. Pored ekološke dozvole i ‘vodoprivredna saglasnost’ je izdata od strane resornog ministarstva RS-a bez konsultovanja i odobrenja institucija iz FBiH, a što je također predviđeno zakonom, u ovom slučaju Zakonom o zaštiti voda. Na sličan način je izdato i ‘Djelimično odobrenje za gradnju’ (građevinska dozvola) iako nije provedena kompletna eksproprijacija, iako su se više puta mjenjali ‘lokacijski uslovi’ osnovnih elemenata elektrane i sl.
Investitor je isprva zatražio kreditiranje projekta od EBRD-a (Evropska banka za obnovu i razvoj), ali je nakon sprovedenog istraživanja o sociološkom i ekološkom aspektu projekta ova banka odbila kreditiranje jer isti nije zadovoljio njihove standarde. Nakon toga, investitor je novog kreditora projekta pronašao u kineskoj razvojnoj banci (CDB), uz uslov da je sve glavne poslove (uključujući isporuku opreme) trebala raditi kineska kompanija Sinohydro. Kad se krenuo 2013. g. sa ozbiljnijim radovima i kad se činilo da je izgradnja HE Ulog veoma izvjesna počeli su problemi; isprva sa vršenjem eksproprijacije, a zatim i sa konkretnim građevinskim problemima na lokacijama gradnje. Ispostavilo se da se teren, na kojem su se planirali graditi glavni objekti (brana i mašinska zgrada), nalaze na izuzetno nestabilnoj geološkoj podlozi. Ovo “saznanje” (koje je bilo poznato i ranije i na koju su javno upozoravali autoriteti iz ove oblasti) je samo potvrdilo našu tezu da istražni radovi nisu kvalitetno sprovedeni. S obzirom da su poslovi na izgradnji pristupnih puteva za elektranu rezultirali velikim odronima i klizištima, pri čemu su poginula dva radnika, izgradnja je obustavljena u julu 2013. Čak su i predstavnici koncesionara EFT-HE Ulog da imaju problem sa nestabilnom geologijom te najavljuju dodatna geološka istraživanja jer su “geološki uslovi na gradilištu znatno složeniji nego što se prvobitno pretpostavljalo na lokacijama budućih ključnih objekata.“

Neretva

Nizvodni negativni uticaji HE Ulog

Negativne posljedice ovog projekta ogledaju se prvenstveno nizvodno, u općini Konjic i FBiH i mogu se podijeliti na ekološke, ekonomske i sigurnosne. Uslijed posebno predviđenog promjenjivog (vršnog) režima rada elektrane predviđaju se ekstremno visoke oscilacije vodotoka nizvodno (od dnevnog do sezoskog nivoa) što joj dozvoljava opseg planiranog protoka elektrane koji ima ogroman raspon od 0,52 m²/s do 35 m²/s. To bi imalo za posljedicu okolnosti znatno izmjenjenog staništa i remećenja ekoloških faktora (biološki minimum u ljetnom periodu, dnevne i sezonske oscilacije, promjena temperature, redukcija pijeska) koji uzrokuju izuzetno negativne posljedice za većinu živih organizama: od vidri, rakova, riba, zmija, pa sve do sićušnih planktona. Prekid ribljih migracionih puteva, baš kao i izmjena staništa, remeti reprodukciju i ishranu riblje salmonidne populacije kao što je neretvanska potočna pastrmka, ili druge endemske vrste (mekousna pastrmka, glavatica, neretvanski vijun) koje su i sada na ivici opstanka. Ekonomski negativni uticaji se odnose na turizam i rekreaciju nizvodno jer će se navedeni uticaji u vidu ekstremnih oscilacija i niskog vodotoka odraziti upravo u periodu malih voda (ljeto) kada se uglavnom vrši rafting, a djelatnici već imaju probleme sa malim vodostajem. Tome bi dodatno doprinjeo i nerealno propisani biološki minimum od samo 0,52 m²/s na ispustu elektrane, čime bi se prirodni proticaj nizvodno u ljetnom periodu smanjio bar za trećinu. Ipak, sigurnosni rizik ovog projekta jenajviše izražen među stanovništvom koje živi nizvodno. Razlog leži u činjenici da se projekat HE Ulog provodi na lokalitetu sa izuzetno nestabilnom geologijom tla, a što je bio i osnovni razlog obustavljanja projekta 2013. g., nakon višestrukih urušavanja tla i pogibije dva radnika na gradilištu. Područje Uloga se na seizmičkoj karti nalazi u okviru izoseiste 8 stepeni MCS što ukazuje da je područje podložno razornim zemljotresima. Također, u studijama uticaja nigdje nisu spomenuti nestabilni geološki lokaliteti kojima ovo područje obiluje (klizišta, rasjedi, pukotine). Jedna od njih je nestabilna lijeva strana (Velja strana) koja predstavlja klasični ‘bad lands’ od nekoliko stotina kvadratnih metara, što je svrstava u jednu od najnestabilnijih padina u BiH, te koja je podložna urušavanju, klizanju i spiranju. Nalazi se samo par storina metara uzvodno od brane i u kombinaciji sa jačim zemljotresom i vodenom akumulacijom može da izazove katastrofalnu situaciju nizvodno.

Gradilište HE Ulog

Centar za životnu sredinu i Aarhus Centar u maju prošle godine uložili su i tužbu u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, kojim se nosilac projekta “MHE Marvel“ d.o.o. Kalinovik oslobađa obaveze da sprovode procjenu uticaja i pribavi novu studiju uticaja na životnu sredinu za projekat HES „Gornja Neretva“ Faza I, budući da je ista prestala da važi. Međutim, dok je ovaj sudski postupak još bio u toku, investitor u HE ”Ulog”, koja je planirana nizvodno na istoj rijeci, u junu prošle godine otpočeo je sa miniranjem korita rijeke i gradnjom. Kakvo je trenutno stanje na terenu, kolika je šteta nastala izgradnjom?

Ovdje se radi o dva zasebna energetska projekta i oba su smještena na području RS-a u gornjem toku Neretve. Prije svega, tu je projekat velike hidroelektrane Ulog, koja zauzima dio toka Gornje Neretve od mjesta Ulog pa nizvodno do entitetske linije. Drugi projekat, pod nazivom hidroenergetski sistem (HES) ‘Gornja Neretva’, lociran je uzvodno od Uloga, na prostoru doline Borač, i u sklopu istog se planira gradnja sedam malih hidroelektrana. I dok u slučaju HES ‘Gornja Neretva’ nije još došlo do značajnijih građevinskih radova, u slučaju HE Ulog radovi na izgradnji trenutno su prilično intenzivni. Obzirom da se radi o velikoj hidroelektrani derivacionog tipa, sa pripadajućom akumulacijom i branom visokom 53 metra, samo pripremni radovi koji su vršeni protekle i ove godine značajno su izmjenili krajolik na mjestima gdje su planirani glavni elementi ove elektrane. Praktično, radovi se najviše vrše na dvije glavne lokacije: mjesto Nedavić, gdje je planiran pregradni profil (brana) i mjesto Ljusići gdje je planirano mašinsko postrojenje sa turbinama i generatorima. Između ove dvije lokacije radi se i na tunelu (cjevovodu) koji bi trebao da služi za prevođenje vode od brane do mašinskog postrojenja. Gledano u cjelini, radovi se odvijaju na potezu Neretve od skoro četiri kilometra dužine, i bez obzira što još nije došlo do izgradnje glavnih objekata, ovaj prostor je već sad praktično neprepoznatljiv. Građevinski i hidrotehnički zahvati ogromnih razmjera, kakvi inače prate izgradnju ovakvih objekata, donose i radikalne promjene prostora. Naravno da to izaziva drastične promjene po prirodna staništa živog svijeta, a u ovom slučaju to se najviše odnosi na samu Neretvu.

GradilišteHE Ulog

Kilometri rijeke ostaju zatrpani materijalom sa gradilišta, što rezultira konstantnim nizvodnim zamućenjima vode i nanosima blata i mulja u koritu i na obalama. A treba imati u vidu da je ovo praktično još uvijek početna faza projekta. Koje i kolike negativne posljedice će donijeti eventualni nastavak gradnje teško je pretpostaviti, ali će svakako biti veće nego sada. Nama je praktično apsolutno nemoguće trenutno izvršiti bilo kakvu precizniju procjenu štete koja je do sada učinjena prirodi i čovjeku. Jedino što je izvjesno u ovom slučaju jeste da će štete biti sve veće ukoliko se nastavi sa projektom.

GradilišteHE Ulog

Studije uticaja na životnu sredinu sadrže niz nedostataka, jer je većina podataka o bioraznolikosti koji su korišteni zapravo uzeti sa lokacija gdje ovi projekti uopšte nisu planirani. Kroz studije se “nagađa” koje su vrste prisutne na ovim lokacijama, a nisu dosljedno analizirani ni negativni uticaji na pojedine vrste poput vidre, medvjeda, vuka te raznih ptica koje ovise od zdrave populacije ribe. Promjena flore i faune, naselja riba, ugrožavanje staništa sisara i ptica, promjene zdravlja stanovništva, promjena klime, cijelog ekosistema… posljedice su koje će nastati izgradnjom HE Ulog. Činjenica da u gornjem toku Neretve opstaje genetski jedinstvena vrsta endemske potočne pastrmke jadranskog haplotipa, kao i da njihova očuvana staništa ukazuju na potrebu zaštite. Koliko bi po vašem mišljenju zaštita određenih vrsta i istraživanja vodenih tokova mogli doprinjeti u očuvanju rijeka?

Kroz naše Studije uticaja na okolinu vidimo da se gotovo ne primjenjuje istraživački pristup, pogotovo ne onaj terenskog tipa. Podaci o flori i fauni nekog područja se uglavnom prepisuju iz nekih ranijih radova, a ako podaci ne postoje onda se sa istim manipuliše. Većina naših vodotokova, tipa gornjeg toka Neretve, nije do sada ozbiljnije istraživana, što ostavlja veliki prostor za manevrisanje podacima u Studijama uticaja. Veoma je važno što prije pristupiti znanstvenom istraživanju ovakvih jedinstvenih područja upravo što bi se rezultati mogli odmah koristiti za njihovu intenzivniju zaštitu. Sa rezultatima istraživanja bi i samo učešće ekoloških organizacija u postupcima PUO bilo mnogo produktivnije jer bi se mnogo lakše raskrinkavale ‘frizirane’ Studije uticaja. Sa druge strane, istraživanja su nužna kada se želi inicirati institucionalna zaštita određenog lokaliteta. Nažalost, Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti visokom stopom zaštićenih područja prirode. Taj postotak iznosi samo 2,5 % istinski zaštićenog područja što nas svrstava na samo dno Evropske ljestvice kada je zaštita prirode u pitanju. Ipak, zaštita prirodnih područja danas se mnogo lakše provodi u Republici Srpskoj nego što je to slučaj sa Federacijom BiH. Najvažniji razlog je postojanje Zavoda za zaštitu prirode RS-a. Zavod radi kao nezavisna institucija, ali usko sarađuje sa resornim ministarstvom ekologije. Obzirom da je u RS-u sistem centraliziran to prilično olakšava procese proglašavanja zaštićenih područja. Nažalost, zbog nedostatka Zavoda za zaštitu prirode, te mnogo složenijem sistemu od RS-a, zaštita prirode se u FBiH ne vrši ni dovoljno ni kvalitetno.

Neretva

Aktivisti Udruženja za zaštitu okoline “Zeleni Neretva” pozvali su građane i građenke, putem Facebook grupe Spasimo gornji tok Neretve – Zaustavimo izgradnju HE Ulog, da se uključe u borbu za spas Neretve. Koliko je po vašem mišljenju bitno da građani/ke prepoznaju ovaj problem i koliko je snaga lokalne zajednice bitan faktor u očuvanju prirodnih dobara?

Lokalna zajednica je, po mom mišljenju, najvažniji subjekt kada je u pitanju zaštita prirodnih dobara. Vidjeli smo mnoge primjere, naročito u posljednjih par godina, gdje ujedinjena lokalna zajednica može uticati na donosioce odluka u cilju zaštite okoline. Dolina Neretvice je možda i najbolji primjer kako se lokalna zajednica može izboriti za svoja prava u oblasti životne sredine. Sa druge strane imamo i ne tako uspješne primjere kada lokalna zajednica nije većinski zainteresirana za rješavanje ekoloških ili nekih drugih problema. U takvim slučajevima mala grupa građanstva, koja je uspješno prepoznala problem, ostaje u sjeni većine koja se, uglavnom šuteći, prepušta na milost i nemilost donosiocima odluka. Zakon o lokalnoj samoupravi je samo jedan od alata kojim se lokalna zajednica može ‘odbraniti’ od ekološki štetnih projekata koje nameću viši nivoi vlasti (kanton,entitet). Međutim, za ovakav scenario potrebno je da i građani i vlasti prepoznaju problem i zajednički i na vrijeme reaguju. Istina, takvih slučajeva gdje je problem obostrano prepoznat u lokalnoj zajednici nema baš puno, ali tome bi trebalo težiti.

Neretva

U Konjicu je dana 27. septembra održan Okrugli sto na temu problematike gradnje HE Ulog na Neretvi. Raspravljalo se o negativnim nizvodnim uticajima, koji proizilaze iz gradnje HE Ulog (Opština Kalinovik, RS), a odražavaju se na području Federacije BiH (Općina Konjic). Kakvo je vaše mišljenje nakon održavanja Okruglog stola?

Okrugli sto o kome govorite održan je u organizaciji Općine Konjic, i naše udruženje je pozvano da prezentuje kompletnu problematiku gradnje HE Ulog, od samog početka (izdavanje koncesije 2009. g.) pa do danas. Ohrabruje činjenica da je i rukovodstvo Općine Konjic prepoznalo problem, te se očekuje skora sjednica Općinskog vijeća Konjic, gdje bi se trebali usvojiti zaključci sa okruglog stola i definisati pravac konkretnog djelovanja. Prije održavanja ovog skupa naše udruženje je sa partnerima u julu i septembru u Konjicu organizovalo skupove ‘Građanske inicijative’ sa ciljem zaustavljanja projekta HE Ulog. Na skupovima je prezentirana problematika projekta HE Ulog i uticaj iste na Konjic i okolinu. Iako odziv građanstva na skupovima nije bio idealan, ipak se u relativno kratkom periodu, uglavnom putem medija i društvenih mreža, postigla velika zainteresiranost javnosti općine Konjic.

Nedavno je oformljen regionalni savez za zaštitu rijeka “Odbranimo r(ij)eke Balkana”. Ovo umrežavanje ekoloških udruženje ima konačni cilj zaštitu vode kao zajedničkog dobra svih nas te donošenje zakona o zabrani izgradnje malih hidroelektrana? Da li je umrežavanje ekoloških organizacija, razmjena iskustava i prije svega solidarnost, bitan faktor u odbrani rijeka?

Uvezivanje ekoloških organizacija je neophodno za provođenje aktivnosti zaštite okoline, bilo na državnom ili regionalnom nivou. Naime, kod nas postoji zaista veliki broj ekoloških problema, a mnogi od njih egzistiraju u malim lokalnim zajdnicama gdje ekološke organizacije ili ne postoje ili su netom oformljene, pa kao takve nemaju dovoljno znanja i iskustva da se same izbore za svoje ciljeve. Umrežavanje donosi kvalitetnu saradnju, pri čemu organizacije koje posjeduju kvalitetnije ljudske i stručne resurse daju na raspolaganje svoje znanje drugim organizacijama. Pored toga, grupa organizacija/udruženja uvijek ima veću snagu od pojedinačnih organizacija, ma kako one jake bile. Činjenica je da nijedna organizacija ne može biti stručna u svim oblastima, a kojih u domenu zaštite okoline ima mnogo. Stoga sam mišljenja da regionalno umrežavanje, koje ste spomenuli, ima itekako svijetlu budućnost, iako je tek u začetku. Konačni cilj u vidu zaštite voda kao zajedničkog dobra bi morao biti prioritet u državama regiona, iako to sada nije slučaj. Svijetao primjer umrežavanja je ‘Koalicija za zaštitu rijeka BiH’ koju čini preko trideset organizacija i koja već godinama uspješno djeluje na prostoru naše države. Važno je spomenuti da ovu mrežu čine organizacije iz cijele BiH i da članice sarađuju bez obzira na to odakle dolaze. Sličan primjer uspješnog umrežavanja je i neformalna grupa ‘EKO BiH’ koja se bavi različitim ekološkim problemima, ne nužno zaštitom voda.

Neretva

Za kraj, možete li poslati poruku građanima/kama, ljubiteljima/cama prirode i “čuvarima rijeka”? S druge strane, kakvu biste poruku poslali nadležnim ministarstvima, entitetskim vladama, sudskim i pravosudnim organima, Elektroprivredi…?

Svim građanima/kama koji pokušavaju zaštititi prirodne resurse, bilo da djeluju kao pojedinci ili u grupama, preporučujem da budu uporni/e, i da na svaki način pokušavaju jačati generalni ekološki pokret. Jer ukoliko ste aktivni na rješavanju problema isključivo u ‘svom dvorištu’, nerealno je da ćete dobiti pomoć od nekog sa strane, i obratno. Stoga je jedinstvo jedan od najvažnijih faktora u oblasti zaštite okoline. A nadležnim ministarstvima, vladama, sudskim organima, Elektroprivredama i svim drugim institucijama, koje nam kroje sudbinu, poručio bih samo jedno. Da rade svoj posao.

Partneri u borbi protiv korupcije