Robert Oroz, predsjednik Ekološko-humanitarne udruge „Gotuša” iz Fojnice za BUKU govori o aktivizmu protiv malih hidroelektrana, borbi za rijeku koju je trajala više od deset godina, važnosti očuvanja prirode u Bosni i Hercegovini i drugim temam.

Ova udruga izborila se za svoju rijeku Željeznicu i njihova borba može biti pokazatelj kako se sačuva rijeka. Iz njihovog iskustva možemo vidjeti da je borba dugotrajna i da traži istrajnost.

Oroz kaže da su prema njihovim saznanjima u BiH ugrožene gotovo sve rijeke, a najveća im je prijetnja svakako gradnja MHE, ali ima tu još niz drugih problema kao što su: odlaganje smeća, kanalizacije, divlja gradnja u riječnom pojasu, vađenje šljunka i slično.

„Uništavanje rijeka katastrofalno utiče na biljni i životnjski svijet u njihovoj okolini. Prije sveka mislim na osjetljivije organizme koji su se milionima godina prilagođavali svom ekosistemu i svaka promjena u njemu za njih je pogubna. Graditelji MHE i davaoci dozvola uglavnom pažnju usmjeravaju na plemenite vrste ribe, koje će se nakon gradnje poribiti. To jako pogrešno, jer je riba pri samom vrhu lanca ishrane. Prilikom gradnje MHE dolazi do kopanja, vrlo često i miniranja stijena, u samom koritu rijeke, što dovodi do uništenja svega živoga u rijeci. Najosjetljiviji su svakako mikrorganizmi koji tu žive, a oni su temelj svakog lanca ishrane. Jasno nam je šta bude kada se ‘temelj’ uništi“, kaže Oroz za BUKU.

On dodaje da popularizacijom ove teme u javnost polako dolaze prave istine o gradnji MHE.

„Objavljuju se fotografije uništenih rijeka širom Balkana, tako da veliki broj ljudi sada ima jasniju sliku kako to sve funkcioniše. Svima je jasno da nisu ‘kao male vodenice’ kako su nam govorili, nego monstrumi koji uništavaju po par kilometara rijeke. Tako da su i komentari sve jasniji i oštriji naspram MHE i njihovih vlasnika“, ističe Oroz i dodaje da su po njemu najveći krivci za ovakvo stanje sa rijekama u BiH političke partije koje su na vlasti i koje se sve više ponašaju kao karteli, a rijeke vide kao nagrade za svoje miljenike.

Organizacija zaštite rijeka je veoma teška, jer koliko god da se aktivisti trude i rade vlasti su vlasti su uvijek korak – dva ispred njih. „Često volim reći da je to, gledajući na infrastrukrutu i resurse, isto kao utakmica između npr. Klisa iz Buturović – Polja i Real Madrida, naravno u Madridu“, pojašnjava.

Oroz kaže da će nam ostati samo ono što  uspijemo oteti, jer rijeke su u raznim talovima već podijeljene i zato je veoma važna svaka rijeka koju uspijemo spasiti, a njih je sve manje. U ovom trenutku je, dodaje, veoma važna saradnja aktivista iz cijele BiH jer sami teško mogu uspijeti.

Naš sagovornik kaže da trenutno na rijeci Željeznici za koju su se borili nema „aktivnih“ koncesija, ali dok su god one ucrtane u Nacrtu prostornog plan oni mirno ne spavaju i prate sve što se dešava.

Oroz i drugi aktivisti svojim tijelima su sprječavali ulazak strojeva u korito rijeke i 325 dana i noći dežurali da bi mogli alarmirati lokalno stanovništvo i druge aktiviste da zajedno onemoguće radove na rijeci.

„Ja sam uvijek ponosan na tu našu borbu, tada se boriti bilo mnogo teže. Prije svega malo se znalo o MHE, a bili smo ‘sami protiv svih’, mediji su nas izbjegavali, policija pisala kazne za sve i svašta, primali smo tužbe u milionskim iznosima, razni politički pritisci itd. Spasilo nas je samo jedinstvo i masivnost. Platili smo veliki ceh, ali se nikada nismo pokajali. Opet bi ponovili isto“, kaže naš sagovornik i dodaje da se u praksi pokazalo da samo masovni bunt daje rezultate.

„Gdje ima dovoljan broj ljudi spremnih da se suprostavi i da blokira gradnju, odnosno vodi borbu na terenu, to daje rezultate. Istovremeno voditi i pravnu i medijsku bitku. Ukoliko bilo koji od ova tri segmenta zakaže bitka je izgubljena“, objašnjava Robert Oroz