NACIONAL: Kontinuirano dokazujete da je građane moguće pokrenuti te utjecati na politiku kroz civilne inicijative. Iza vas je uspješan referendum koji je usprkos svim opstrukcijama poništio plan prošle vlasti o privatizaciji izvora pitke vode u Sloveniji. U parlament ste progurali i zakon o ukidanju štetnih mjera Janšine vlade, a potom svojom kampanjom uvelike pridonijeli velikoj izlaznosti na posljednjim izborima, što je Janšu ponovno poslalo u oporbene redove. Tu je i uspješan referendum protiv politizacije medija, koji je rezultirao novim zakonom o RTV Sloveniji…

U jednom trenutku shvatili smo da prosvjedujemo svakoga petka, a da se ništa u biti ne mijenja. Odlučili smo stoga da ćemo se boriti uz nuđenje konstruktivnih rješenja i sadržajne alternative, koristeći pritom činjenicu da Slovenija ima izvrstan ustav i jako dobre zakone o građanskoj participaciji, što nam omogućava organizaciju referenduma i predlaganje zakona. Prvo što smo izborili u mandatu Janšine vlade bila je promjena definicije silovanja u Kaznenom zakonu. U vrijeme pandemijskih mjera prikupili smo na ulici 5000 potpisa uz pomoć mladih aktivista, bez ijednog eura za kampanju. Stvorili smo i virtualnu platformu gdje su nevjerojatno hrabre žene svjedočile o svojem iskustvu silovanja, tražeći od svih političkih stranaka da promijene zakon. I čudo se dogodilo nakon samo nekoliko mjeseci, uz jednoglasnu odluku parlamentaraca. Sada je taj zakon jedan od najprogresivnijih u Europi, zasnovan na konceptu „samo da znači da“. Neopisiv je osjećaj kada shvatite da na svojoj strani imate moć ljudi na ulici. U jednom trenutku kontaktirale su nas organizacije za zaštitu okoliša, uz upozorenje da su na kocki slovenski vodni resursi te da vlast želi izgraditi stanove i hotele na području riječnih slivova. To bi nužno izazvalo manju dostupnost pitke vode, kao i stradanje brojnih životinja. Pitali su nas želimo li se boriti za opće dobro i prikupiti 40 tisuća potpisa potrebnih za održavanje referenduma. Prihvatili smo i taj izazov. U svim slovenskim gradovima potpise je prikupljalo 200 volontera, uglavnom mladih i umirovljenika. Iako nitko u to nije vjerovao, nakon tri tjedna izborili smo održavanje referenduma. Na njemu smo dobili potporu gotovo 87 posto svih građana s pravom glasa. Taj rezultat dao nam je nadu, pokazao da glas građana ima snagu. I gotovo 70-postotni odaziv birača na prošlim parlamentarnim izborima na određeni način povezan je s tom nadom. Naše su nevladine organizacije zapravo demokraciju učinile ponovno privlačnom. I to tako da se možemo ponositi time u što vjerujemo.

NACIONAL: Nakon prosvjeda protiv mjera javne štednje 2012. bili ste suosnivačica Inicijative za demokratski socijalizam, ali niste dugo izdržali u politici. Jeste li danas i dalje političarka koju financira Zapad, kao što tvrdi Janšin tabor, pa time zapravo kontinuirano kršite zakon o izborima i referendumu, ili tek pojedinac kojem je aktivizam način života?

Sve što radimo ima politički predznak. Mislim da civilno društvo u svojoj srži mora imati politiku. Moramo biti prisutni na ulici, ali i u dijalogu s političarima. Svaki put kada se Institut 8. ožujka bori za neki cilj, svim političkim strankama dajemo na uvid svoje prijedloge. Oni koji nam pruže potporu postaju naši najbliži saveznici. Ta politička dimenzija našeg rada s institucijama doista je vidljiva i novost je kada je u pitanju civilno društvo. Takve stvari inače se pokušavaju prikriti. Mi to ne činimo. Između ostalih, financiraju nas zaklada Guerilla, Norveški fond, Međunarodna federacija planiranog roditeljstva… Apliciramo za novac kod puno međunarodnih zaklada.

NACIONAL: Krajem listopada prošle godine napadnuti ste u širem središtu Ljubljane usred bijela dana, uz prijetnju smrću. Janša je taj napad relativizirao uz tweetove s njegovim prepoznatljivim fotokolažima i tvrdnju da je protiv njega i pristaša njegove stranke bilo puno primjera javnog nasilja nakon što su ih potaknuli lijevi aktivisti, u koje ubraja i vašu organizaciju?

Bitno je najprije reći da sam za Janšine vladavine postala državni neprijatelj broj jedan. Bila sam jedan od njegovih najglasnijih kritičara i jedna od rijetkih koja ga je izravno prozivala. To je dovelo do njegove čudne opsjednutosti sa mnom. Od 60-ak njegovih tweetova dnevno, četvrtina je bila posvećena meni. Pristaše njegove stranke činili su još gore stvari. Primjerice, jedan je objavio kako priprema pištolj za članove našeg instituta. Janša je takvu vrstu diskursa učinio normalnim. I nakon što je prisegnula nova vlada, Janša je u javnom prostoru sijao mržnju budući da je većinu medija i dalje imao pod svojom kontrolom. U takvoj atmosferi dogodio se i taj napad. Institucije su provodile čudnu istragu.

Fotografiju napadača, koji je u konačnici osuđen na pet mjeseci zatvora s kušnjom od godinu dana, prvi put sam vidjela na desničarskom blogu, primjerice. Najgora stvar, međutim, dogodila se dva tjedna nakon napada na mene. Parlamentarni zastupnik iz Janšine stranke izjavio je da je i on napadnut na ulici. Naš institut bio je prvi koji je izrazio žaljenje zbog toga i iskazao je solidarnost s njim. Nakon toga počela sam dobivati na desetke prijetnji smrću od Janšinih pristaša, uz poruku da je član SDS-a napadnut zbog mene. Poslije dva mjeseca ispostavilo se da je izmislio priču. Bio je to njihov način da skrenu pozornost s napada na mene i uz promjenu medijskog fokusa bace ga u zaborav. U tome su i uspjeli.

NACIONAL: Tvrdili ste tada da vam je dosadilo biti žrtva sustavno poticanog nasilja i da se ne osjećate sigurno. Je li se vratio taj osjećaj sigurnosti, godinu dana poslije nemilog događaja i više od godinu i pol od silaska Janše s vlasti?

Sada se u Sloveniji lakše diše. Aktualni premijer Golob ne tweeta ružne stvari o nama, ne prijeti, ne pokušava zabraniti nevladine organizacije, u stanju je dostojanstveno prihvatiti kritike. Na ulicama nema policije, ne bojimo se prosvjedovati. To je jako važno. Ali puno je mržnje ostalo unutar institucija i na društvenim mrežama. Janša i dalje ima vlastiti televizijski kanal, koji svakodnevno proizvodi sadržaj prepun mržnje. Meni je teško hodati ulicom sama jer se uvijek nešto dogodi, pa se sada Ljubljanom krećem na biciklu.

NACIONAL: Pomalo bizarno, Janša se na platformi X bavio i cijenom vaše haljine?

Poručila sam mu da prestane trošiti energiju na mene. I da me svakim svojim tweetom čini snažnijom u javnosti nego što realno jesam. Bilo je to nešto sasvim iracionalno, ta priča oko cijene moje haljine. Zaključujem da stariji bogati muškarci u modernim odijelima nisu naviknuti na to da mlade žene govore istinu moćnicima i pritom se jako zabavljaju. Svaki put kad bi napao mene ili institut, to bismo ismijali. U jednom trenutku odlučili smo mu uzvratiti samo humorom, smijehom i ljubavlju. Mislim da ga je to zbunilo.

NACIONAL: Tijekom dviju godina posljednje Janšine vlade, prema izvještaju Freedom Housea, Slovenija je doživjela najveći pad demokracije u istočnoj Europi i središnjoj Aziji. Je li političko i društveno nasljeđe posljednjeg mandata najdugovječnijeg slovenskog političara doista toliko crno?

U dvije godine Janša je htio napraviti ono što je Orbán učinio u dva mandata. Dramatično je promijenio zemlju. Za mene „janšizam“ podrazumijeva preuzimanje kontrole nad neovisnim institucijama, policijom, obrazovnim sustavom, medijima… Janša je javno napadao i zlostavljao svakoga tko je bio kritičan prema njemu. Policija se u njegovom mandatu prema demonstrantima doista ponašala čudno, neki od inače mirnih građana prvi put su morali prespavati u pritvoru. Više nismo mogli prepoznati vlastitu zemlju. Moja je odluka bila suprotstaviti se autoritarnom režimu i zadati mu udarac u ključnom trenutku. Jer jednom kada zlo metastazira, tada postaje prekasno. Za nas u Institutu 8. ožujka nije bilo dvojbe – borba do kraja kako bismo povratili vlastitu zemlju.

NACIONAL: Koliko ste kritični prema Golobovoj vladi, za koju ste i sami tvrdili da vraća Sloveniju na popis demokratskih zemalja? Pozivate li i njih na red ako je potrebno, kakvima su se dosad pokazali?

Prije izbora javno sam obznanila da neću glasovati za Goloba zato što je novo lice u politici, a prema takvima imam skepsu. Međutim, da njegova lista nije pobijedila na izborima, postali bismo druga Mađarska. Naš institut bio bi zatvoren, socijalne razlike u društvu bile bi još izraženije, na ulicama bi bila policija, svatko tko demonstrira za Palestinu bio bi kažnjen… Puno toga bilo bi znatno lošije nego sada. U tom smislu ova vlada donijela je olakšanje. Golob je veliki energetski stručnjak, uspješno se nosi s energetskim izazovima. Zauzeo je iznimno čvrst stav oko rata u Palestini, uz naglasak na humanosti. Osvježenje je i način na koji Golobova vlada komunicira s javnošću. Ali problem vidim u inflaciji, koja u Sloveniji divlja. Stanovništvo ima sve manje novca. Skladišta hrane humanitarnih organizacija se prazne. Stalno zaposleni ne mogu spojiti kraj s krajem između dviju plaća. Iako je Golob obećao da će njegova vlada biti socijalna i da će svi imati dostojanstven život, velik broj nevladinih organizacija trenutačno radi vladin posao. Ako ljudi budu gladni i ako ne budu imali kvalitetan život, na sljedećim izborima potražit će alternativu. A onda smo u velikom problemu. Jer vidimo koja je alternativa u Nizozemskoj ili Argentini. Ne želim takav scenarij za Sloveniju.

NACIONAL: Prihvatili ste poziciju nacionalnog koordinatora Strateškog vijeća za prevenciju govora mržnje, koju vam je Golob ponudio. Uostalom, i vaš institut provodio je kampanju “Samo ljubav“, protiv govora mržnje na internetu. Koliko je taj fenomen danas prisutan u slovenskom društvu?

Nažalost, govor mržnje u Sloveniji je i dalje ogroman problem. Pritom nemamo odgovarajuću regulaciju govora mržnje na internetu. Kada sam odlučila prihvatiti ponuđenu poziciju, ideja je bila da nećemo razmišljati isključivo o tome kako kažnjavati govor mržnje, već se pozabaviti i uzrocima tog problema. Jedna od naših najvećih pobjeda na tom tragu jest povećanje broja socijalnih radnika u školama. Učitelji su nam, naime, objasnili da djeca trebaju stručnu pomoć, a da u školama nema dovoljno kvalificiranog osoblja. Bio je to samo jedan od pedeset prijedloga proslijeđenih premijeru početkom ljeta. On sada ima godinu dana za odluku što će se od toga primijeniti i na čemu će se dalje raditi.

NACIONAL: O radu instituta, ponajprije vašoj kampanji koja se bori protiv govora mržnje na internetu, ovoga ljeta dokumentarnu reportažu snimio je i CNN. Jedna ste od stipendistica Obamine zaklade, koja vas je proglasila i mladim europskim liderom zbog značajnog doprinosa razvoju društva. Koliko vam to pomaže ili odmaže u radu u Sloveniji, gdje vas desnica optužuje da ste promicateljica woke kulture?

Stipendiju Zaklade Obama na glasovitom Sveučilištu Columbia dobila sam 2021., kao jedina Europljanka u generaciji. Uz mogućnost studiranja pružila mi se prilika raditi s nekima od ljudi iz Obamine administracije. To je za mene bilo nevjerojatno iskustvo. Naučila sam što ne činiti kada ste na čelu zemlje, kao i što morate činiti. Godina dana boravka u New Yorku dala mi je drugačiju perspektivu i pogled na Sloveniju iz daljine. Mislim da nikad ne bih bila tako hrabra u borbi protiv Janše da nisam imala to iskustvo. Na kraju akademske godine na Columbiji, dva mjeseca nakon održavanja izbora u Sloveniji, Obami sam prezentirala svoj rad. Pritom sam pomislila – wow, postoji političar koji me ne mrzi, sluša me i podupire ono što činim. Iskustvo rada sa Zakladom Obama bilo mi je iznimno važno jer sam izgradila odnos s tridesetero mladih europskih lidera. Te nevjerojatne mlade ljude uvijek mogu nazvati za savjet, to je najveći dobitak.

NACIONAL: Prošlog mjeseca i u Sloveniji su počela okupljanja ekstremnih katolika, takozvanih klečavaca, na gradskim trgovima. Povezani su s poljskom ekstremističkom organizacijom Ordo Iuris, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj. Trebamo li se bojati daljnje klerikalizacije svojih društava, koja će ići na štetu ženina izbora oko pobačaja?

U Sloveniji 80 posto stanovništva podupire pravo na pobačaj. To je zapisano u našem ustavu, posljedica je to zajedničkog napora žena i iz desnih i iz lijevih političkih opcija. U Sloveniji postoje skupine ljudi koje prosvjeduju protiv prava na pobačaj, ali su brojčano doista minorne. Pokušavaju dobiti na pažnji i ispolitizirati to pitanje, ali ne bilježe velike prosvjede ili okupljanja. Sagledamo li širu sliku, mislim da su neokonzervativni pokreti izrazito opasni jer su međusobno dobro umreženi te iznimno učinkovito izmjenjuju iskustva i istraživanja. U vrijeme socijalnih kriza ljudima nude osjećaj egzistencijalne sigurnosti. Zato i imaju puno podupiratelja.

NACIONAL: Ovoga ljeta napadi Janšinih pristaša na vas na društvenim mrežama dosegnuli su novo dno, uz tvrdnju da imate 30 godina i još uvijek nemate djece. Odgovorili ste da ih vjerojatno ni nećete imati. Jedno od poglavlja vaše posljednje, treće knjige, naslovljene „Pisma tebi“, bavi se upravo tom vrstom pritiska koje društvo nameće ženama i zadire pritom u njihovu intimu?

Janša mi je omogućio rijedak privilegij da uvidim kako se oblikuju stereotipi o ženama. Ako sam u početku bila tek dijete koje ništa ne zna, s vremenom sam u njegovoj percepciji postala beskorisna osoba koja nema dijete i obitelj. Iako mi je to bila najteža odluka kada je u pitanju tema o kojoj ću javno govoriti unazad posljednjih nekoliko godina, odvažila sam se na to. Vjerujem, naime, da moramo odgovoriti na tu vrstu pritiska. I objasniti da majčinstvo ne definira naš svijet i da je riječ o osobnom izboru te da postoji niz razloga što ljudi nemaju djecu. Neki od njih su bolni, neki su ništa više od puke odluke.

NACIONAL: Janšu je vidno uzrujalo i sudjelovanje članova vašeg instituta na jednome od ljubljanskih prosvjeda potpore Palestincima. Nazvao vas je „sramotom za Sloveniju“.

Prije toga Janša me nazvao i Hamasom… Meni je to suludo. Svjedočimo ubijanju u Palestini. Ljudi ondje umiru, među njima i bebe. Naša je odgovornost da o tome govorimo, a ne da šutimo. Osobito ako postoje kulturološki kontekst i sjećanje na ono što se dogodilo u Srebrenici. I spoznaja koliko je loše kada međunarodna zajednica šuti o umiranju nevinih ljudi. Za nas je sudjelovanje u prosvjedu bio čin moralne odgovornosti. Uostalom, činila sam to i u punom težim okolnostima.

NACIONAL: Jedna od posljedica rata Izraela i Hamasa mogao bi biti i novi val bliskoistočnih izbjeglica i migranata na tzv. balkanskoj ruti. Kao aktivistica za ljudska prava, kako gledate na migrantske izazove s kojima se susrećemo kao dio EU-a?

Mislim da su deportacije koje Slovenija i dalje provodi, kao i cjelokupna nacionalna migracijska politika, štetne i loše. Jedna od prvih stvari koje sam napravila nakon prihvaćanja funkcije u Vijeću za prevenciju govora mržnje, bio je prosvjed ispred zgrade slovenske vlade zbog takvih politika. U slučaju Ukrajine cijela Europa pokazala je da možemo za te nesretnike pronaći mjesta, integrirati ih u svoje društvo i pokazati solidarnost. Nadam se da će to biti slučaj i sa svima koji dolaze u novom migrantskom valu. Jedan naš kazališni redatelj, Žiga Divjak, režirao je prije nekoliko godina kazališni komad o prvoj migrantskoj krizi u Sloveniji. Dokazao je da na lokalnoj razini u Sloveniji nema velike razlike između socijaldemokrata i desne političke opcije kada je riječ o ljudskim pravima. Opisao je svađu koju je lokalno stanovništvo imalo oko uključivanja izbjeglica u škole, a onda i u samo društvo. Slovenski građani uglavnom su voljni iskazati solidarnost, potporu i pomoć. Vlada, međutim, mora promijeniti način tretiranja onih koji dolaze u Sloveniju. Treba im pružiti veću, inkluzivniju podršku.

NACIONAL: Janša je nedavno pozvao Slovence da se naoružavaju, dovodeći to u vezu sa silovanjima koja čine migranti i drugim oblicima nasilja.

Janša sustavno plaši ljude i čini ih gnjevnima. Koristi nesigurnosti i strah da bi se vratio na vlast. To je neprihvatljivo. Vjerujem da i on sam to zna. To će svakako imati posljedica na ponašanje „običnih ljudi“. Prije zadnjih parlamentarnih izbora napravili smo veliko istraživanje o tome koji su Janšini zakoni bili najgori. Jedan od najspominjanijih i najomraženijih bio je onaj o dozvoli kupnje poluautomatskih pušaka i pištolja članovima civilnih organizacija, a „u interesu javnosti i u svrhu obrane“. Jedna od prvih odluka nove vlade bilo je poništavanje tog zakona. Porast obiteljskog nasilja u Sloveniji, pa i femicida, usko je inače povezan s vrstom diskursa koji je bio dozvoljen za Janšine vladavine. Ako podupirete osobu i za nju glasate, a vidite da na platformi X piše kako neke ljude treba ubiti ili uništiti, puno lakše učinit ćete nešto nažao svojim najbližima.

NACIONAL: Rođeni ste 1993. Nemate nostalgije ni za Jugoslavijom ni za godinama u kojima je Slovenija izborila neovisnost. Što danas političari mogu ponuditi mladim biračima u Sloveniji i znaju li im se uopće obratiti na njima razumljivom jeziku?

Kada su u pitanju izbori, uvijek kažemo političarima: prestanite se svađati oko prošlosti. Ne zanima nas što su radili naši djedovi i tko je bio na čijoj strani. Želimo pogled u budućnost. Onu u koju ćemo vjerovati, u kojoj vidimo mogućnost posjedovanja stana, stalnog posla, korištenja plaćenog bolovanja, stvaranja obitelji i život ispunjen dostojanstvom. To su najbitnija pitanja za moju generaciju.

NACIONAL: Sljedeće godine očekuju nas europski izbori, bitno je kako će glasati i oni koji prvi put imaju pravo glasa. Kako ih mobilizirati da izađu na izbore i je li odaziv na prošlim parlamentarnim izborima srušio mit o političkoj pasivnosti mladih Slovenaca?

Za europske izbore imamo veliki plan, koji uključuje i Hrvatsku. Vjerujemo, naime, da moramo prestati s ograničavanjem na nacionalni kontekst te da je vrijeme za povezanu frontu istomišljenika, koji se bore za budućnost, ali ne nužno kao kandidati na izborima. Nije stoga riječ o transnacionalnim listama. Namjeravamo povezati najmanje osam različitih zemalja EU-a te napraviti veliku kampanju u kojoj pozivamo građane na glasanje. Mlade osobito. Kad god se angažiraju mladi, angažiraju se i umirovljenici. Naš institut trenutačno broji više od 30 tisuća članova. Možemo ih podijeliti na mlađe od 35 godina i starije od 70, koji su u mirovini i imaju vremena. Te dvije velike skupine djeluju zajedno i to je najveća snaga za postizanje promjene. Očekujte od nas velike stvari na europskim izborima.