"Pravda za Davida" - grupa građana koji se bore za funkcionisanje pravne države Podsjećanja

DW 2018.: Građani traže pravdu za žrtve nerasvjetljenih zločina. I od institucija da rade svoj posao.

Povodom ovosedmične, u najmanju ruku neprimjerene, akcije policijskih snaga u Banjaluci, protiv aktivista građanske grupe Pravda za Davida, koja, podsjetimo, samo, treću godinu za redom, traži da se rasvjetli ubistvo mladića Davida Dragičevića, objavljujemo tekst Deutsche Welle-a iz maja 2018., koji govori o danima u kojim su se masovni protesti, u kojim su građani tražili pravdu za žrtve nerasvjetljenih zločina, održavali širom BiH. I svakodnevno na Trgu Krajine, dok nisu ugušeni policijskom brutalnošću i zloupotrebom pravosudnog aparata, koji je umjesto da sudi zločincima i onima koji su zločin prikrivali, počeo suditi nesretnim roditeljima kojima je dijete ubijeno i građanima koji su zahtjevali pravdu i funkcionisanje pravne države. (Anitorupcija.ba)

Već preko 50 dana traju prosvjedi u centru Banjaluke. Članovi Facebook-grupe “Pravda za Davida” traže istinu o tome tko je odgovoran za smrt 21-godišnjeg studenta Davida Dragičevića koji je nestao 18. ožujka, a čije je tijelo pronađeno u Vrbasu šest dana kasnije. Oni ne vjeruju u službenu policijsku verziju po kojoj se David utopio. Obitelj i prijatelji smatraju da je ubijen te da policija i Tužiteljstvo kriju odgovorne.

Zbog ovog slučaja održana je i posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj se govorilo o sigurnosti, ali i detaljima ovog tragičnog događaja. Ta sjednica nije donijela nikakav rezultat osim formiranja Anketnog odbora koji nema ovlasti da djeluje osim da uzme izjave koje su i inače već dostupne. Nakon konstitutivne sjednice u odbor su pozvana i dva člana grupe “Pravda za Davida”. Međutim Davidov otac Davor za DW kaže da ne žele sudjelovati u tome.

Slučaj je, međutim, dobio puno šire razmjere pa su tako organizirani i prosvjedi u drugim gradovima u znak potpore okupljanjima u Banjaluci.

Prosvjedi se šire

U Sarajevu i Zenici nekoliko stotina građana tražilo je rasvjetljenje smrti Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva. Građani kažu da žele samo istinu te da im je dosta sustava koji radi protiv njih. Otac Dženana Memića, Muriz, tvrdi da nadležne vlasti skrivaju i istinu o smrti njegovog  sina. Taj 22-godišnjak je preminuo sedam dana nakon smrtnonosne povrede koju je zadobio u Velikoj aleji na Ilidži, a njegova smrt se službeno vodi kao nesretan slučaj.

“Dvije godine i tri mjeseca traje moja borba, Tužiteljstvo Kantona Sarajevo namjestilo je slučaj da izgleda kao prometna nesreća, ali ja imam sve dokaze da je Dženan ubijen. To su dokazi Tužiteljstva i glavni tužitelj se boji svojih dokaza.”

I otac Davida Dragičevića tvrdi da zna tko su ubojice njegovog sina: “Jataci i suučesnici, ubojice, nalogodavci i egzekutori. Pokušavate ga drugi put ubiti. Nisu dvojica ili trojica. Dobro zna onaj kome se obraćam. Ima ih i previše u sustavu.”

Ljudska reakcija, ne revolucija

Dio javnosti pak vjeruje da se radi o početku “revolucije” čiji je simbol podignuta šaka korištena i u pokretu svrgavanja Slobodana Miloševića s vlasti u Srbiji, ali i u drugim državama, susjednoj Makedoniji pa čak i Ukrajini.

Politička analitičarka Tanja Topić je, međutim, mišljenja da se radi samo o normalnoj ljudskoj reakciji i traženju odgovora na pitanje kakva je pozadina svih nerazjašnjenih slučajeva. “Tragedija ovog društva leži u činjenici da su etnonacionalisti proteklo desetljeće napravili jedan okvir u kojem svaku vrstu drugačijeg mišljenja, organiziranja prosvjeda, neslaganja s dominantnom političkom matricom, smještaju u kontekst obojene revolucije, Arapskog proljeća ili slično. Mi smo zadnjih godina svjedočili spinu i održavanju bezbroj revolucija koje se u stvarnosti nikada nisu dogodile. One samo služe za zastrašivanje i pokazivanje ugroženosti sustava”, kaže Topić.

Novinar Vladimir Šušak smatra da je ovo ujedinjenje u prosvjedima u stvari izraz općeg nezadovoljstva građana: “Ovo je reakcija na loše stanje u društvu i nepovjerenje u institucije. I to je osnovni razlog”, kaže Šušak. On ne misli da se radi o međuentitetskom, međuetničkom ili nekom drugom razlogu “kako to žele predstaviti kritičari ovakve reakcije građana”: “Mislim da je dobro što se sve događa na ovaj način i da se strah građana prelijeva na strah onih koji vladaju strahom u ovoj zemlji.”

Odbaciti sve političke konotacije

Fizička i socijalna sigurnost su dvije osnovne stvari na koje ljudi reagiraju, kaže pak sociolog Ivan Šijaković, a one su, prema njegovom mišljenju, u Bosni i Hercegovini itekako ugrožene.

“Svatko vas može recimo oteti, a ako ima vezu s vlašću, onda neće odgovarati. To ljudi instinktivno osjećaju i zbog toga su krenuli ukazivati na to. Da bi to pokret građana ostao autentičan, mora na tim skupovima odbaciti prisustvo bilo kakvih stranki ili nevladinih organizacija. Pravda za Davida, Dženana ili tamo negdje za Ivana, nebitno je. Ali bez zlouporabe bilo koje političke organizacije. Na taj način bi se pružila alternativa surovom životu u BiH.”

Pogledaj više

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije