U prostorijama mjesnog odbora Maksimir u utorak je održana konferencija za medije i zainteresiranu javnost povodom javne rasprave o izgradnji spalionice infektivnog otpada na Rebru. Građanska inicijativa – Stop spalionici Rebro analizirala je studiju o spalionici i iznijela pet točaka zabrinutosti zbog koje traže potpuno odustajanje od projekta.

– Temeljitim pregledom utvrdili smo brojne propuste, nepodudarnosti, nezakonitosti i neistine, rekla je Maris Špero, predstavnica Inicijative i članica glavnog tima.

Prvo se osvrnula na činjenicu da je prema Europskoj praksi, preporukama i regulativi tijekom izrade ovakvih studija, uputno i poželjno navesti na koji način je nositelj ispitao sve opcije zbrinjavanja infektivnog otpada i zbog čega je stručnim metodama analize došao do zaključka da je spalionica najbolje rješenje u odnosu na sve čimbenike. Naglašava kako naručitelj ni izvršitelj studije ne navode kako je došlo do toga.

Studija je stavljena na javnu raspravu s minimalnim rokom od 30 dana, iako je nositelj zahtjev predao još u srpnju 2022. godine.

– Posebno je zanimljivo kako nijedna uključena strana javnosti nije dala do znanja da je javna rasprava otvorena s minimalnim rokom. Očigledno je cilj da ovaj projekt prođe ispod radara, a sada je s obzirom na količinu nepravilnosti, laži i nezakonitosti jasno i zašto, navela je Špero.

Kaže kako cijeli postupak vezan uz izradu studije nije transparentan i u skladu s osnovnim demokratskim standardima, dok se u inozemstvu ovakve studije rade na rok od dvije godine, referirajući se na Austriju i Njemačku.

Treća fokalna točka koju su iznijeli odnosila se na argument KBC Zagreb da se prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije otpad spaljuje odmah na mjestu nastanka. Odlučili su ih i sami kontaktirati, kao i međunarodnu koaliciju HCWH Europe i neprofitnu organizaciju Zero Waste Europe, od kojih su dobili upravo suprotan odgovor.

– To je potpuna dezinformacija i taj navod je potpuno kriv. Kontaktirali smo Svjetsku zdravstvenu organizaciju i odgovorili su nam da ne preporučuju spalionice kao glavnu mjeru zbrinjavanja otpada. KBC Zagreb se lažno poziva na preporuku Svjetske zdravstvene organizacije koja je upravo suprotna njihovim navodima, rekla je Špero.

Navela je kako su iz HCWC Europe, kao i od Zero Waste Europe dobili iste odgovore gdje se zalažu za ukidanje spalionica diljem svijeta zbog dokazanih štetnih učinaka na zdravlje i okoliš.

Sljedeća na redu bila je njihova analiza studije koja je trenutno javno dostupna, pošto navode da im Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja nije odgovorilo na upit za uvid u cjelokupnu predanu dokumentaciju ovog projekta koja im je dostavljena.

– Dokumentacija koja je trenutno javno dostupna je u najmanju ruku smiješna. Način na koji je izrađena je nestručan, a s obzirom na povezane okolnosti i opasan, što jasno ukazuje na skriveni cilj cijelog procesa. Naglasila bih studiju u kojoj je djelomično prikazan utjecaj na ljude, navedeni su netočni podatci, a raspoloživi podatci su primijenjeni krivom analizom, objasnila je Špero.

Spalionica se treba izgraditi u blizini naseljenih kuća, vrtića, osnovne škole, bolnice KBC Rebro i bolnice za plućne bolesti Jordanovac.

– Na stranici broj 15, studija navodi da spalionica nema štetan utjecaj na zdravlje, ali nezavisne međunarodne studije pokazuju upravo suprotno. Spaljivanjem otpada nastaju komponente koje su dokazano kancerogene, a spaljivanjem materijala koji sadrži metale, dolazi do raspada teških metala po okolišu, rekla je Špero.

Kaže kako iste studije također pokazuju da dolazi do povećanja broja astme i karcinoma kod stanovnika u radijusu od nekoliko kilometara od spalionice, a povećava se i rizik oksidativnog stresa i upale dišnih puteva.

U 93 studije o učincima spalionica na ljudsko zdravlje koje su analizirali, opisuju se i drugi zdravstveni problemi poput smanjenja plodnosti i pojačane incidencije pobačaja. Navodi se i da kod modernijih postrojenja dolazi do povećanog rizika zbog kumulativne izloženosti česticama plinova i tvari koje se ispuštaju izgaranjem.

– Pri najvećem riziku su djeca, a planira se spalionicu izgraditi jedva 50 metara od prvog dječjeg vrtića i 100 metara od prve osnovne škole. Nedvojbeno je da će ih otrovati, a uzročno-posljedično i ubiti, navela je Špero.

Također, tijekom analize su primijetili da studija nema tehničku specifikaciju opreme i procesa, kao ni detaljne opise izvedbe samog procesa zbrinjavanja. Zbog toga smatraju da se nije mogla napraviti adekvatna procjena utjecaja na okoliš.

Kažu kako ne sadrži ni informacije o emisiji buke pogona i kako ju se planira kontrolirati, za koju smatraju da će sigurno utjecati na bolničke pacijente i stanovnike. Po pitanju procjene utjecaja na okoliš, brinu se za Maksimir koji je zaštićeno zeleno područje u kojem vlada biološka raznovrsnost.

Nema informacija ni o utjecaju na geološku lokaciju i tlo, kao ni potresnom aspektu ovog objekta pošto se s lijeve i desne strane nalaze klizišta koje su trenutno stabilna, ali vjeruju da se dodatnim opterećenjem situacija može promijeniti.

– Izvjesno je da je tlo na toj padini nestabilno. Geološko područje Zagreba je potpuno neprimjerena lokacija za spalionicu zbog nezahvalnog reljefa i protoka zraka na lokalitetu koji je u samoj kotlini. Kada se u sve doda i ozon koji je idealan za upijanje toksičnih čestica, imat ćemo zasigurno povećanje onečišćenja, naglašava Špero.

U studiji se spominje i da će se voda od pranja kontejnera u kojima se skladišti infektivni otpad i koja potencijalno može biti zarazna, ispuštati u sustav javnog odvoda. Ovdje Inicijativa postavlja pitanje dozvoljene granice za otopljeni organski ugljik i tijela zaslužna za kontrolu da se ona ne prijeđe.

– Ako će prelaziti ograničenje, ta voda će se također morati zbrinjavati, a cijena je minimalno kuna po kilogramu. Ovaj trošak nijednom nije spomenut, rekla je Špero.

Peta točka na koju su se osvrnuli bila je o tehnologiji spomenutoj u studiji i usporedbi sa spalionicom u Beču. Smatraju da tehnologija koja može spriječiti emisiju kemijskih spojeva po građanima ne postoji, a nema ni informacija kako bi se takvo postrojenje održavalo, tko bi ga servisirao i pod koju cijenu.

– Kroz studiju se spominje suvremena tehnologija koja će se koristiti u gradnji, a istovremeno se navode vrećasti filteri. Onako usputno i ofrlje, ne kao specifikacija. Oni su zastarjela tehnologija i svugdje izlaze iz uporabe. Nigdje se ne spominje kompletna tehnologija koja bi se koristila, niti se opisuje cijeli proces od početka do kraja, objasnila je Špero.

U studiji je također opisana usporedba sa spalionicom u Beču, ali koja ne obrađuje infektivni medicinski otpad, već razvrstani komunalni otpad. Uz to, zabrinjava ih i činjenica da se spominje spremište radioaktivnog otpada koje je pored predložene lokacije spalionice, a trebalo bi biti odvojeno – pregradnim zidom.

– Dok KBC priča o sigurnosti transporta otpada, mi znamo da se dijelovi tijela u crnim vrećama natapaju kišom dok ga vrane raznose po cijelom Maksimiru, rekla je Špero dok su se iza nje na prezentaciji vrtjele slike razbacanog otpada kod KBC Rebro koje su fotografirane dan prije.

Svjesni su potrebe zbrinjavanja infektivnog medicinskog otpada i predlažu nadležnim stručnjacima da prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije pristupe odabiru najboljeg rješenja kao što je praksa u Europi.

– Nacionalni plan oporavka za razdoblje od 2021. godine do 2026. godine iz područja zdravstva, nigdje ne spominje izgradnju spalionice jednom riječju. Ono što je sigurno je da će bolnice biti prepune, kancerogene čestice širit će se po cijelom gradu, na najveću štetu svih nas, a posebice naših najmanjih, zaključila je Špero.

Marko Košak, voditelj programa Gospodarenje otpadom potvrdio je da u pitanju nije nikakva napredna tehnologija koja će donijeti velike količine energije kojima će se Zagreb ili kompleks Rebro grijati.

– Prvenstveno jer su za sam njen rad potrebne velike količine energije, a što se financijskog aspekta tiče, za zbrinjavanje toksičnog filtera i toksičnog pepela koji ostane nakon spaljivanja potrebna su ogromna sredstva. Ekonomski i energetski neučinkovit i neodrživ projekt, rekao je Košak.

Također je kritizirao manjak financijske analize u studiji, gdje se operativni troškovi ne spominju iako bi trebali biti njen sastavni dio.

– Jasno nam je zašto nema taj dio analize u ovoj studiji, jer ako se projekt izgradi, građani Zagreba će ga niz godina morati otplaćivati iz svojih džepova, zaključio je Košak.

Stanko Uršić, prof. dr. sc. fizikalne kemije vjeruje da je performans i sigurnost ovakvog pogona, kao i njegov nadzor i regulacija upitan. Ne vjeruje ni da u ovom trenutku postoje ljudi koji su sposobni tako nešto napraviti, kao ni tijelo koje bi nadziralo rad pogona.

– Prva točka i s tim bi trebalo zapravo završiti je da to nema apsolutno nikakvog smisla, da je neopravdano, neozbiljno i neutemeljeno – tu bi trebalo stati. Što se tiče ostataka to je posebno veselje, mislite da netko besplatno zbrinjava toksičan otpad? – upitao je Uršić.

Na kraju konferencije javljali su se i zabrinuti građani koji su kritizirali način na koji su saznali za ovaj projekt i gradonačelnika koji je bio upoznat sa situacijom, a nije ih izvijestio. Svibor Jančić, predsjednik Vijeća gradske četvrti Maksimir rekao je da je informacija o studiji nakon što ju je gradsko vijeće dobilo, odmah proslijeđena članovima vijeća svih političkih stranaka i mjesnih odbora.

– U tom trenutku je informacija došla do inicijative, naša želja je bila da građane obavijestimo pomoću panoa na mjesnim odborima, ali inicijativa je tu puno brža i brže je reagirala pa nismo dalje gurali tu priču da se ne bi stvarala dva različita kanala komunikacije, rekao je Jančić.

(Laura Vidović, Jutarnji)