KBC Rebro na svojem području planira izgraditi spalionicu.  Služila bi jednoj jedinoj svrsi – spaljivanju infektivnog otpada koji dolazi iz Rebra. Prema članovima inicijative, rasponi štete koja će se nanijeti Zagrebu i okolici veći su nego što se misli. Svi članovi su volonteri te ih je većina obično građanstvo – dakle politički neobojeno.

Maris Špero jedna je od članica pokreta i njegova glavna predstavnica. Sudjeluje u inicijativi kao „aktivna i zabrinuta građanka četvrti Maksimir koja će prva biti oštećena“. Najdalje što je došla u demokratskom sustavu Hrvatske je pozicija predsjednice vijeća roditelja u 15. gimnaziji Zagreb.

„Nema neke velike povijesti iza ove inicijative. Ministarstvo gospodarstva je izdalo javnu informaciju 30. prosinca prošle godine kojom je prvi put javnosti objavilo da će graditi spalionicu na Rebru, odnosno da će pribavljati financiranje za taj projekt. KBC Rebro je kao nositelj iskazao interes te su dali napraviti zakonski propisanu projektnu dokumentaciju. Problem je što je prva informacija do nas građana stigla tek 10. siječnja ove godine. Ne preko gradskih četvrti ili službe informiranja, nego preko desete stranke. Jako brzo se informacija proširila Maksimirom i jako brzo su se građanke i građani podigli na noge. Trenutno imamo kojih 300 aktivnih osoba u našoj inicijativi“, kazala je na početku razgovora za Zagreb News predstavnica građanske inicijative Maris Špero.

Maksimir ima otprilike 50.000 stanovnika. Maris Špero je sigurna kako i dalje svi ne znaju što se događa. Oni, za razliku od inicijative, ne znaju da im se „na kućnom pragu gradi spalionica infektivnog otpada u prostoru Rebra“. Otpad je po studiji definiran zaštitnim maskama i odjećom, ali pod to stručno spadaju i igle i inficirana krv i neki kemijski materijali. Svega 50 metara od Rebra je vrtić, a 100 metara dalje su prve kuće. O tom projektu građani zapravo ne znaju ništa. Kako Maris Špero kaže, „sve je u tajnosti obavljeno“.

„Spalionica nosi rizike za šire područje na kojem se nalazi. Imate banalnu situaciju eksplozije. Pa evo još banalnija situacija, potres koji se dogodio u Zagrebu. Kada istražite malo dalje, postupak javne rasprave koji je pokrenut nosi znanstvenu studiju u prvoj fazi. To je svojevrsna inačica inicijalne procjene izvodljivosti projekta spram njegova utjecaja na okoliš. Rebro je napravilo tu studiju i ona je predana Ministarstvu gospodarstva. Tamo se pak stvorilo povjerenstvo koje bi trebalo odlučiti o valjanosti studije. Problem je što se uvidom u studiju vidi kako je i ona frizirana i sadrži jedva trećinu podataka koje bi trebala prikazivati“, nastavlja objašnjavati problematiku Maris Špero.

Vrlo brzo su članovi inicijative došli do znanstvenika i stručnjaka koji su mogli provjeriti valjanost studije, pa i potvrditi sve njihove sumnje. Gledajući što je naručitelj studije naručio, a što je dobio – „to je na razini srednje škole“. Studija je, po riječima Maris Špero, „nekompletna i nekompetentna“. Na javnom izlaganju projekta inicijativa je postavljala pitanja vezana uz sve nedostatke studije, ali konkretnog odgovora ni na jedno nisu dobili.

Zašto nisu primjerice provjerene razine čestica PM2.5, bilo je jedno od pitanja. Zagreb ima veliko zagađenje po tom pitanju, spalionica bi ga samo povisila. Ni u studiji, ni u projektu, već tek na javnom izlaganju se saznalo kako se radi o sustavu spalionice „rotary clean“. Do tada su postojali „samo prozni opisi znanstvenih detalja“. Ulaz polimera i izlaz tvari iz spalionice također nije definiran. Nema konkretnih brojeva za potencijalno kancerogene tvari.

„Mi smo prvenstveno protiv bilo kakve spalionice na području naseljenog područja. Ali onda opet morate uzeti u obzir da će vam svaki biolog reći kako je takvo postrojenje iznimno štetno za okolnu floru i faunu. Da ne govorimo o utjecaju na Park prirode Medvednica i Maksimir. Nismo za nešto što je štetno na tolikoj razini. Ja vjerujem da ljudi iz našeg tima, ali i iz njihova se mogu sastati i pronaći najbolje rješenje za bolnicu. Ja stručnjakinja nisam, ali postoje oni koji znaju i mogu. Projekt će 20 posto financirati bolnica, a čak 80 posto MPO fondovi. Ta informacija je još više sporna jer su MPO fondovi namijenjeni za obnovu nakon potresa“, zaključila je Maris Špero.

Inicijativa je u neprestanom kontaktu sa stručnjacima i pažljivo planira svoje sljedeće korake. Upite su poslali svim vladajućim tijelima – odgovora dobili nisu. Kako o javnoj raspravi nije bilo riječi deset dana od njezina početka, produžena je do 20. veljače, što inicijativi daje nadu. Pokrenuli su i peticiju, čija mrežna inačica ima preko 6000 potpisa. Sljedeći korak je inicijativu pretvoriti u udrugu jer tek će se tada moći pravno žaliti. Ako stvari neće ići milom, ići će silom. Mogućnost prosvjeda nije isključena od stanovnika Maksimira.