Građanski aktivizam u susjedstvu

Srbija (ali ne samo ona): Trideset godina civilnog društva i borbe za demokratiju, a pozicije iste kao devedesetih

Umjesto ostvarenja poratnih očekivanja da će "sutra biti bolje", odnosno da će nakon proživljenog užasa uslijediti denacifikacija i demokratizacija ovih prostora, u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, manje-više svuda na Balkanu (a i šire), društva a sa njima i nevladin sektor, nakon kraćih epizoda u kojim je optimizam probuđen stranim intervencionizmom, novcem, pritiskom (na političare) i podrškom (civilnom društvu), suočavaju se sa propadanjem - zastrašujućim poništavanjem ostvarenog napretka, revizionizmom, partokratijom i autokratijom, i gaženjem ljudskih prava i građanskih sloboda. Došli smo dotle da se kao uspjeh tretira što civilno društvo uopšte postoji i što "drži nogu u vratima", da se ona ne bi potpuno zatvorila i u balkanskoj krčmi ponovo nastupio mrak. (Antikorupcija)

U debati „Civilno društvo i trideset godina borbe za demokratiju“ konstatovano je da je civilni sektor odigrao ključnu ulogu u očuvanju i unapređenju demokratskih vrednosti u Srbiji, ali i da je poslednih godina demokratija ugrožena.

Istaknuto je da danas živimo u autokratiji i da je sistem tako napravljen da opozicija i stranke koje zastupaju građansko društvo i baštine demokratske tekovine ne može da pobedi.

Prema rečima Nataše Vučković za poslednjih 30 godina saznali smo da promene idu sporo i da bi se uspostavilo civilno društvo i demokratija kao društveno uređenje koja neće biti zloupotrebljavana potrebne su generacije.

„Trenutno imamo vlast koja je vratila retoriku devedesetih i čim se oseti ugroženo kreće sa etiketiranjem. To su iste one etikete koje su važile i devedesetih. Mi smo strani saradnici. Strani plaćenici. Izvlače se izvodi. Ko je odakle dobio koliko para i naravno lepi etiketa da smo strani plaćenici. U tom smislu se gotovo nušta nije promenilo. Čak su i isti ljudi na vlasti. Ne samo iste stranke, već i isti ljudi“, istakla je Vučković.

Vukosava Crnjanski iz Crte rekla je da je posle 30 godina uspeh što civilno društvo i dalje postoji.

„Danas se postavlja pitanje kako će civilno društvo da preživi satanizaciju od strane vlasti. To je malo čudno“, istakla je Crnjanski.

Bojana Selaković, Nacionalni konvetn o Evropskoj uniji, podvukla je da je situacija kritičnija nego što izgleda.

„Koliko god devedesete bile teške, za civilni sektor i civilno društvo su bile lakše. Tada se znalo ko je ko i šta je šta. Danas je sve u sivoj zoni. Imamo obrise onoga šta hoćemo i čemu težimo, ali nemamo to u suštini“, istakla je Selaković.

Dodala je da je zapad devedesetih pružao podršku civilnom sektoru i zemljama koje prolaze kroz tranziciju.
„Sada je sve drugačije. Sve se promenilo. Njihov jedini cilj sada je stabilnost. Nije bitno ko će i kako tu stabilnost da servira“, rekla je Selaković.

Miloš Đajić iz Centra modernih veština podvukao je da je najvažnije što držimo nogu u vratima i ta vrata i dalje držimo odškrinutim.

„Kada bi pustili da se zatvore ovde bi bio mrak“, naglasio je Đajić.

Sa druge strane novinar Slobodan Georgiev ocenio je da civilno društvo nikad nije bilo jače i kao ilustraciju svoje teze naveo primer borbe protiv iskopavanja litijuma i to kako je upravo civilni sektor podigao letos Srbiju na noge.

Dodao je i da civilni sektor ima znanje, ali da ovu vlast znanje ne interesuje.

„Oni su na vlasti zahvaljujući korupciji, a ne znanju“.

Na kraju je konstatovano da civilni sektor i stranke koje se zalažu za građansko društvo i baštine demokratiju kao uređenje kome se teži moraju da ostvare tešnju saradnju.

Civilni sektor je tu da pruži znanje i podršku, a stranke da pobede na izborima, zaključak je ove debate.

Pogledaj više

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije