Građanski aktivizam u susjedstvu

Srbija – Autonomni ženski centar: Za 13 godina u porodičnom nasilju ubijeno 406 žena

Problem femicida je sam po sebi stravičan i teško rješiv. A sa vlastima kao što su bosanskohercegovačke ili srbijanske recimo, koje pokazuju odsustvo svake želje da se ozbiljno posvete ovom problemu i njime se bave čisto populistički, u zavisnosti od emotivnog naboja u javnosti i blizine izbora na koje bi on mogao uticati, on, nakon što je svaki dosadašnji pokušaj da se vlast natjera na reakciju propao, proizvodi osjećaj beznađa. Kao, uostalom, i sve drugo što ima neke veze sa našim političarima, odnosno zavisi od njihovog rada i odluka. No, boriti se, za rješavanje ovog problema, mora. A u Srbiji je sazrela svijest da ta borba nije i ne smije biti "ženska stvar". Zato Inicijativa „Ne posmatraj. Reaguj“, koja okuplja muškarce koji žele da se bore protiv nasilja prema ženama, od institucija zahtjeva da hitno osnuju tijelo za praćenje femicida da bi moglo sistemski da se prate ubistva žena i otkriju problemi u sistemu koje treba otkloniti, a sve muškarce poziva da uvijek reaguju na bilo koji oblik nasilja prema ženama u svojoj okolini. „Crveno svetlo alarma odavno svetli. Mi više ne možemo da čekamo i da brojimo ubijene žene. Saznanja da nasilnici beže policiji, da ne postoji kontrola izrečenih mera zabrane prilaska, da su se ubijene žene obraćale institucijama i ostale nezaštićene, da ni devojčice nisu pošteđene, pokazuju da institucije danas nisu u stanju da odbrane živote žena“, kažu iz ove Inicijative. (Antikorupcija)

Za poslednjih 13 godina, tačnije od 2011. do danas u Srbiji je u porodičnom nasilju, odnosno porodično-partnerskim odnosima ili seksualnom kontekstu ubijeno 406 žena, pokazalo je istraživanje Autonomnog ženskog centra.

Prema rečima koordinatorke pravnog tima Autonomng ženskog centra Vanje Macanović podaci o svim ovim slučajevima su, pod nazivom „Femicid memorijal“ objedinjeni u tabeli koja se može naći na sajtu Centra.

„Femicid memorijal je nastao s ciljem da se ne zaborave žene i devojčice koje su ubijene u Srbiji u porodično-partnerskom ili kontekstu seksualnog nasilja, kao i da se ne zaborave propusti institucija koje nisu zaštitile njihove živote kada su prijavile nasilje“, istakla je Macanović.

Dodala je da se od 406 slučajeva 391 odnosi na žene, dok je u 15 slučajeva reč o ubistvu devojčica, najčešće u seksualnom kontekstu.

Ona je podvukla da su žene koje su bile žrtve nasilja u velikom broju slučajeva prijavljivale nasilje u porodici, ali da institucije nisu adekvatno reagovale.

„Ovi podaci za sada nisu uneti u tabelu, ali će biti. Tačno ćemo i precizno pokazati u kojim slučajevima je nasilje u porodici prijavljeni institucijama i kakva je bila njihova reakcija“, istakla je Macanović.

Dodala je da je istraživanje pokazalo i da kod žena vlada veliko nepoverenje prema institucijama.“Samo ove godine je, od devet slučajeva femicida, pet bilo prijavljeno kao nasilje u porodici, ali ubistva nisu sprečena“, naglasila je Macanović.

Dodala je da joj se čini i da se stiče utisak da sistem ima bolećiv stav prema učiniocima nasilja, i da funkcioniše po principu „on će se promeniti i popraviti“.

Macanović je rekla i da je najrizičniji period za žene od trenutka kada saopšte partneru nasilniku da ga ostavljaju.

Takođe, istakla je Macanović, „pored sopstvenog doma, najveći broj ubistava se desi u domu rođaka ili prijatelja gde se žena sakrije misleći da je bezbedna, a ustvari su to mesta gde će nasilnik prvo tražiti.

„Način izvršenja ubiostava najčešće je vatrenim oružjem pištoljem ili puškom. Sledi hladno oružje nož, bajonet i tome slično, a veliki broj ubistava izveden je i davljenjem“, rekla je.

Podvukla je da u 42 odsto slučajeva nasilnik nakon ubistva žene izvrši samoubistvo.

„U velikom broju slulčajeva, kod osoba koje prete samoubistvom, a prijavljene su za nasilje u porodici, psihijatri ih puštaju. To je zbog toga jer nemaju dovoljno podataka, do trenuutka dok je nasilnik doveden na psihijatrijski pregled već se smirio i onda je lekarima teško da procene da li je neko opasan po sebe i okolinu“, naglasilaje Macanović.

Zaključila je i da se na osnovu analize ovih preko 400 slučajeva, kao i nekih drugih u kojima je došlo do pokušaja ubistva, stiče utisak da tužilaštva olako i naivno pristupaju ovim predmetima, ne shvatajući da je u velikom broju slučajeva reč o nasilnicima koji su psihopate i neretko vrlo inteligentni ljudi.

„Ne možemo da čekamo i da brojimo ubijene žene“

Inicijativa „Ne posmatraj. Reaguj“ koja okuplja muškarce koji žele da se bore protiv nasilja prema ženama danas je, povodom Dana sećanja na žene žrtve nasilja, ponovo zatražila formiranje tela za praćenje femicida u Srbiji i pozvala sve muškarce da uvek reaguju na bilo koji oblik nasilja prema ženama u svojoj okolini.

Oni su zatražili od institucija da hitno osnuju telo za praćenje femicida da bi moglo sistemski da se prate ubistva žena i otkriju probleme u sistemu koje treba otkloniti.

„Crveno svetlo alarma odavno svetli. Mi više ne možemo da čekamo i da brojimo ubijene žene. Saznanja da nasilnici beže policiji, da ne postoji kontrola izrečenih mera zabrane prilaska, da su se ubijene žene obraćale institucijama i ostale nezaštićene, da ni devojčice nisu pošteđene, pokazuju da institucije danas nisu u stanju da odbrane živote žena“, ukazala je Inicijativa.

Kako ta organizacija ističe, mi kao društvo još nismo stvorili nultu toleranciju na nasilje i atmosferu podrške žrtvama.

Nacionalni Dan sećanja na žene žrtve nasilja ustanovljen je 2017. godine odlukom Vlade Srbije u znak sećanja na 18. maj 2015. godine, kada je u porodičnom nasilju u Srbiji za 72 sata ubijeno sedam žena.

Oznake
Pogledaj više

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije