21. februara 2023. SIPA je, pod nadzorom Tužilaštva BiH, u okviru akcije kodnog naziva “Klaster”, uhapsili 10 osoba – među kojima i pojedine profesore i visoke zvaničnike privatnih visokoškolskih ustanova u BiH – zbog sumnje da se mogu dovesti u vezu sa nezakonitostima na privatnim visokoškolskim ustanovama u Banjaluci, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Brčkom, Travniku, Mostaru.
Iz Tužilaštva je, tada, navedeno da je akcija usmerena na suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, a povezana sa nezakonitim izdavanjem i nedozvoljenom trgovinom fakultetskih diploma na području BiH.
Akcija je izazvala pažnju širom regije, a domaća javnost se još jednom ponadala da je pravna država konačno profunkcionisala i da će se stvari najprije u školstvu, a u nastavku i u svim ostalim segmentima društva premreženim sistemskom korupcijom i kriminalom, čiji korijeni sežu do vrhova vladajućih političkih stranaka, početi sređivati.
No,… onda se sve počelo pretvarati u još jedan u nizu beskonačno trajućih procesa, u kome se ništa sa sigurnošću ne zna, pa čak ni da li će i kada optužnice uopšte biti podignute i protiv koga (ovih dana smo spominjali to izvrgavanja pravde i države ruglu, višegodišnjim čekanjem na početak procesa protiv notornih kriminalaca i sudske procese koji traju i po šest i više godina i čiji je rezultat na kraju porazan).
Pa se i javnost, s još jednim razočarenjem u sistem više, vratila uobičajenoj apatiji i nepovjerenju prema institucijama vlasti. A neke institucije koje su takođe bile ozbiljno shvatile ovu akciju i preduzele određene mjere u skladu sa pretpostavljenim ciljem – kao što je, recimo, Agenciji za visoko obrazovanje Republike Srpske suspendovala proces akreditacije za visokoškolske ustanove koje su pomenute u akciji – polako su reterirale, povukle svoje odluke i vratile sve u prethodno stanje. Prije akcije “Klaster”.
Može se reći da ono što se dešava oko akcije “Klaster” – bez obzira kako to na kraju završilo! – predstavlja udarac čitavom društvu. Pobjedu kriminalaca i njihovih političkih zaštitnika. Čeka se samo da neki medij otkrije da su se diplome ponovo počele prodavati i na benzinskim pumpama, tržnim centrima ili javnim WC-ima.
Neefikasnost pravosuđa pojavljuje se kao ključna razorna sila (gora i od politike, pod čijom je kontrolom). Jer sav potencijalni pozitivni efekat procesuiranja kriminala (od hapšenja, preko dizanja optužnica i suđenja do izricanja presuda i zatvora) nestaje prije svega dužinom trajanja tih procesa a onda i izrečenim presudama. Umjesto katarze imamo kontraefekat – osjećaj beznađa i besmisla. Društvene poraženosti.
Ili, kako je na to, u kontekstu akcije “Klaster”, upozorila grupa banjalučkih univerzitetskih profesora:
“Najopasnije bi bilo da se, iz nekih razloga, ova ozbiljna afera zataška. I javnost i akademska zajednica ostali bi u uvjerenju da postojeće deformacije obesmišljavaju obrazovni sistem i da ne postoji volja da se one otklone, a već učinjena ogromna šteta povećala bi se do takvih razmjera da bi bila dovedena u pitanje samoopstojnost čitavog društva.”
