Malo ko je slušao Milana Vukelića kada je upozoravao da će “građevinska mafija”, kako je on “odmilja” zvao tajkune bliske vladajućem SNSD-u Milorad Dodika, prisvojiti najatraktivnije gradsko građevinsko zemljište, uništiti zelenilo, parkove, javne površine, zanemarujući potpuno interese građana.
Mjesecima je iznosio ovakve informacije i sve što je govorio uredno je i dokumentovao. Pokušavali su ga ućutkati raznim ponudama, pritiscima, mobingom, prijetnjama…
Ubili su ga… Postavili su razornu eksplozivnu napravu pod njegov automobil i aktivirali je naveče, 6. novembra 2007. godine, na samo par stotina metara od sjedišta MUP-a Republike Srpske u banjalučkom naselju Starčevica.
Osim njega u automobilu je bilo još dvoje ljudi koji su teško ranjeni.
U danima prije zločina dolazio je u tu istu zgradu MUP-a, razgovarao i sa tadašnjim ministrom Stanislavom Čađom i tražio zaštitu.
Umjesto zaštite u toj zgradi je doživio prijetnje i pokušaje ućutkavanja. Čađo mu nije prijetio, on ga je pokušao ućutkati svojim lažima, sa kojim je nastavio i nakon što je Milan ubijen, tu skoro pa pod prozorom njegove kancelarije.
Prijetili su mu u toj istoj zgradi, malo ranije, iste te godine tada visoki funkcioneri policije Dragi Milošević i Mile Šušljik.
Pokušali su ga i lažno optuživati, za izmišljene prijetnje Čedi Saviću, direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka (ZIBL).
Milan Vukelić je bio inženjer zaposlen u ZIBL-u. Odbio je da učestvuje u kriminalnim radnjama rukovodstva tog preduzeća.
Kada je odbio da potpiše prijem radova na rekonstrukciji parka “Petar Kočić”, bio je izložen neviđenom mobingu. Pritiskao ga je Savić, a posebno Savićev zamjenik Aleksandar Cvijanović.
Cvijanovićeva supruga Željka, će par godina nakon Milanovog ubistva postati predsjednica Vlade Republike Srpske.
Umjesto da podlegne pritiscima, Milan Vukelić je odgovorio razotkrivanjem kriminala do tada neviđenih razmjera.
Otkrio je tako i kako je Aleksandrov otac, Živojin Cvijanović, penzioner iz Prnjavora, preko ZIBL-a dobio stan koji je bio u vlasništvu grada. Taj stan je poslije otkupljen za par hiljada maraka pa prodat za više od 90 hiljada.
I to je jedino za što je Čedo Savić osuđen na osnovu brojnih krivičnih prijava koje je podnio Milan Vukelić. Osuđen je tek prije pet godina na simboličnu novčanu kaznu od 9.000 maraka.
Ipak ovom presudom je dokazano da su suprug i svekar predsjednice Vlade, a poslije i predsjednice Republike učestvovali u teškom krivičnom djelu čime su stekli veliku materijalnu korist. Ali koga u RS za to briga. I tu vijest je objavilo jedva par portala.
Milan Vukelić je uz obilje dokaza podnio više krivičnih prijava za mnogo teže krivične radnje od prevare koju su izveli Cvijanovići uz “malu asistenciju” Čede Savića.
Ubijen je petnaest dana prije nego je u Banjaluci svečano otvorena nova zgrada Vlade.
Baš tih dana tadašnji predsjednik Vlade RS, Milorad Dodik je pred novinarima ustvrdio da niko od članova SNSD-a nije učestvovao u ubistvu Milana Vukelića.
Dodik nikada nije odgovorio na pitanje: Na osnovu čega to tvrdi i ako zna ko nije zna li onda ko je ubio Milana Vukelića?
Sve istrage po krivičnim prijavama protiv “građevinske mafije”, koje je tužilaštvima podnosio Milan Vukelić odavno su obustavljene.
Šesnaest godine ubice i nalogodavci ubistva nisu izvedeni pred lice pravde, a iz Okružnog tužilaštva Banjaluka ponavlja se isti odgovor: Istraga je u toku.
U međuvremenu u Banjaluci tajkuni grade tamo gdje žele. Najatraktivnije gradskog zemljište u vlasništvu je nekoliko ljudi.
Od 2020. na čelu Banjaluke je došlo do promjena. Nakon dvije decenije gradonačelnik nije iz SNSD-a, ali se svejedno hvali kako se “Banjaluka gradi”. A tajkuni grade gotovo pa više nego u vrijeme njegovih prethodnika.
Gradiće se nove zgrade na Staroj autobuskoj stanici u Banjaluci. Najavljuje se slavodobitno nakon što je poslije decenija sudskog sporenja Grad izgubio vlasništvo nad ovom lokacijom, a banjalučki Autoprevoz ušao u njen posjed.
Zgrade će graditi kompanija Bewo Real Estate, kojoj je Autoprevoz još prije deset godina prodao to zemljište.
U vrijeme kada je ta čudna kupoprodaja obavljena vlasnik kompanije Bewo Real Estate, bio je Vedran Savić sin Čede Savića. On je ovo preduzeće prošle godine prodao preduzeću Aktiva Invest. Savić je i dalje suvlasnik kompanije nešto kraćeg imena – “Bewo”. Suvlasnik je i firme “Cinema Tower”, sa Sladomirom Đurićem direktorom “Autoprevoza”. Riječ je zapravo o nekadašnjem kinu Kozara koje je do temelja srušeno pa je ova kompanija na njegovom mjestu namjeravala graditi neboder od 15 spratova. Nakon dogovora s Gradom, ipak će graditi na drugoj lokaciji, takođe blizu centra grada.
O “prvim poslovnim uspjesima” mlađeg Savića te 2007. govorio je Milan Vukelić.
Vukelić je u to vrijeme obznanio i kako je Savićev potomak Vedran uz pomoć oca dobio svoj prvi stan, naravno na račun ZIBL-a i gradske imovine.
Savić je danas samo jedan od “uspješnih banjalučkih privrednika”, vlasnik najatraktivnijih lokacija u centru Banjaluke.
Ono što nije u Savićevom vlasništvu, to je u vlasništvu drugih “uglednih privrednika” poput Kaje Milanovića, Mile Radišića, Jove Vidovića…
Milan Vukelić je na to upozoravao i ono što je tvrdio i dokazivao.
Od ovog ljeta kleveta unesena u Krivični zakonik Republike Srpske. Mnogi se, s razlogom plaše govoriti ili pisati o kriminalnim aferama vlasti i njoj bliskih “uspješnih tajkuna”. Milan Vukelić se nije plašio. On je za istinu i slobodu da je iznese uložio svoj život.
Milan je prva žrtva tzv. kriminalizacije klevete, 16 godina prije nego je ovaj eufemizam za verbalni delikt unesen u zakon. Nisu ga mogli ućutkati – ubili su ga.
