Finansiranje medija iz javnih budžeta nije adekvatno regulisano i ne postoji strateški plan kojim bi se riješio finansijski status javnih servisa i javnih lokalnih medija, racionalizirala budžetska potrošnja za medije, te obezbijedila transparentna dodjela javnih sredstava po mjerljivim, jasnim i preciznim kriterijima koji bi služili javnom interesu.
Nepostojanje jasnih smjernica, netransparentna izdvajanja finansijskih sredstava, te diskrecione odluke političkih tijela o finansiranju medija otvaraju prostor instrumentalizaciji javnog novca u političke svrhe ili ličnu korist. Pored toga, političko-administrativna fragmentiranost kao i dodjela sredstava pod različitim budžetskim stavkama i procedurama otežavaju istraživanje i monitoring.
Iako postoji normativni okvir koji nalaže da se finansiranje iz javnih budžeta, pa tako i medija, vrši transparentno (entitetski zakoni o budžetu/budžetskom sistemu), da javna preduzeća, pa tako i javni mediji, objavljuju informacije o svom poslovanju (entitetski zakoni o javnim preduzećima), te da se kupovina medijskog prostora i medijskog sadržaja javnim novcem vrši kroz sistem javnih nabavki, sprovedba tih odredbi i nadzor nad njima su nedostatni.
Brojna pitanja u vezi medijske politike u Bosni i Hercegovini nisu sistemski riješena. U prethodnim izvještajima smo ukazali na osnovne probleme u dodjeli finansijskih sredstava iz javnih budžeta medijima u Bosni i Hercegovini. U ovom izvještaju donosimo pregled ključnih nalaza dosadašnjih istraživanja, te govorimo o ovoj problematici u kontekstu Strategije za borbu protiv korupcije BH 2015-2019. Strategija nalaže da je neophodno osigurati transparentnost finansiranja medija iz javnog sektora kroz direktna davanja i oglašavanje, ali nedostatan normativni okvir, nedosljedno sprovođenje zakonskih odredbi, nedovoljan monitoring, manjak nadležnosti državnih institucija, kao i njihova nedovoljna kapacitiranost otežavaju implementaciju ovog strateškog cilja.
Strategija za borbu protiv korupcije i Akcioni plan za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2015–2019. upućuju na neophodnost osiguranja transparentnosti vlasničke strukture medija i izvora njihovog finansiranja, kao i na transparentno finansiranje medija od strane javnog sektora, kroz direktna davanja i kroz oglašavanje. Uprkos činjenici da je prepoznata važnost transparentnog finansiranja medija iz javnih budžeta, APIK se suočava sa manjkom kadra što otežava njegove napore pri sprovođenju strateških ciljeva. Nadležne institucije za sprovođenje dvije aktivnosti koje se tiču transparentnog finansiranja medija, kao što navodi Strategija, su Regulatorna agencija za komunikacije, inspekcijski organi, javni servisi, sudovi i udruženja novinara.
Ipak, u Prvom izvještaju monitoringa provođenja Strategije naznačeno je da RAK nije u mogućnosti implementirati te aktivnosti jer to nije u skladu sa Zakonom o komunikacijama BiH, dok su sudovi, javni servisi, inspekcijski organi i novinarska udruženja samo spomenuti ali njihova uloga ni kapaciteti nisu elaborirani.
Pomenute institucije bi mogle djelimično doprinijeti unapređenju transparentnosti finansiranja medija – javni servisi kroz objavljivanje informacija o izvorima prihoda i poslovanju, inspekcijski organi kontrolom nad zakonitošću finansiranja medija i potrošnje tih javnih sredstava, pravosuđe u slučajevima gdje postoje sumnje u zloupotrebe kod dodjele i potrošnje sredstava – međutim očigledno je da njihovu ulogu treba precizirati, osigurati potrebne kapacitete i posvećenost institucija u sprovođenju tih aktivnosti.
Nadležnosti RAK-a bi u perspektivi također mogle biti razvijane u pravcu djelovanja na promociji transparentnosti finansiranja medija, a i sam APIK i revizorski uredi bi mogli vršiti monitoring nad finansijskim odnosima između vlasti i medija, ali je i u tom slučaju potrebno osigurati resurse za takve aktivnosti.
Cijeli izvještaj dostupan je ovdje.
