Novinar Avdo Avdić, koji je na portalu Istraga objavio najprije tekst o nacrtu optužnice a kasnije i tekst o cijelom sadržaju optužnice, kaže da je tokom provođenja istrage, koja je trebala biti tajna, izašlo na stotine informacija o ovom slučaju, dok iz Tužilaštva nisu poduzeli ništa da to spriječe.
“Tužilaštvo BiH je u ovom slučaju očito imalo takozvani ‘media-plan’, gdje su samo oni, putem njima naklonjenih medija, davali informacije koje im idu u prilog. I sada, kada je istraga okončana, problem je što je objavljena optužnica koja bi trebala biti javni dokument”, smatra Avdić.
Iz Tužilaštva su u svom saopćenju naveli da su, osim što je javnost dovedena u zabludu, dostavljanjem nepotvrđene optužnice medijima počinjene “brojne nezakonitosti u pogledu neovlaštenog objavljivanja ličnih podataka osumnjičenih osoba i predloženih svjedoka”.
Naglasili su kako svako neovlašteno činjenje dostupnim dokumenata i sadržaja iz kaznenog spisa shvataju kao još jedan u nizu pritisaka na rad u ovom predmetu.
U Državnom tužilaštvu kažu da će o svemu upoznati Agenciju za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine (AZOP BiH), od koje će zatražiti da sankcioniše objavljivanje ličnih podataka osumnjičenih osoba i svjedoka. Odgovarajući na upit BIRN-a BiH, iz Agencije kažu kako im se Tužilaštvo do sada nije obratilo sa zahtjevom za očitovanjem i da će stav o ovom slučaju imati tek nakon postupka i utvrđivanja svih okolnosti, tek nakon što dobiju zahtjev Tužilaštva.
Pravni stručnjaci s kojima je razgovarao BIRN BiH smatraju da se lični podaci osumnjičenih, a kasnije optuženih osoba, kao i svjedoka, ne bi trebali objavljivati, u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka, ali navode da je optužnica javni dokument.
Optužnice su javni dokumenti
Prema mišljenju bivšeg sudije i tužioca Esada Fejzagića, zbog prakse nije dobro da se ima uvid u to šta Tužilaštvo radi i da je svaka istraga tajna sve do trenutka kada optužnica bude potvrđena.
“Ne bi se smjelo ni u kojem slučaju desiti da optužnica prije potvrđivanja dođe u medije, posebno što određeni broj optužnica koje se proslijede Sudu BiH, sudija za prethodno saslušanje vrati na određene ispravke i korekcije ili je ne potvrdi uopšte. U trenutku kada Tužilaštvo uputi optužnicu Sudu, to je akt koji ne bi smio biti poznat javnosti”, kaže on i dodaje da je “normalno da nema nikakvog razloga da se optužnica ne objavi, uz zatamnjenje ličnih podataka”, kada se ona potvrdi.
Problem predstavlja činjenica što Tužilaštvo BiH ne objavljuje optužnice koje su potvrđene, kaže Fejzagić.
Suprotnog stava je Vehid Šehić, bivši sudija i predsjednik Foruma građana Tuzle, koji kaže da bi optužnica po podizanju trebala biti javna, jer netransparentnost u postupcima pravosudnih institucija još više stvara nepovjerenje i percepciju kod građana BiH te narušava integritet i kredibilitet sistema koji je jako bitan za svaku državu.
“Optužnica je akt Tužilaštva BiH ili bilo kojeg tužilaštva. Čim je ona poslana od strane tužilaštva prema sudu, po mojoj logici, treba da bude javna, iz prostog razloga da vidimo koliko je to optužnica raznih tužilaštava potvrđeno, a koliko ih je vraćeno, da se može kontrolisati određeni kvalitet rada i zašto je vraćena optužnica”, kaže Šehić.
Prema njegovim riječima, u konkretnom slučaju nisu problem mediji koji su objavili dijelove ili cijelu optužnicu – bez činjenice da je Tužilaštvo BiH omogućilo njenu dostupnost, jer javnost ima pravo da zna – već se radi o problemu koji može samo doći unutar Tužilaštva, gdje treba utvrditi ko je medijima dostavio ili na neovlašten način objavio optužnicu.
Advokatica Tatjana Savić kaže da je i ranije bilo predmeta gdje je u javnosti prije ročišta za određivanje pritvora objavljena kompletna lična i privatna komunikacija između osumnjičenih, a to je bilo u slučaju prije nego je odbrana i mogla da vidi te dokaze, te je očigledno da je to u javnost tada moglo otići samo iz Tužilaštva ili policijskih agencija koje su imale te dokaze u tom trenutku.
“Tužilaštvo se tada nije oglasilo nijednog trenutka, a kamoli pokrenulo postupak da se utvrdi ko je dostavio medijima privatnu komunikaciju. Očito je došlo do promjene u praksi Tužilaštva jer sada vidimo da pokreću postupak za odavanje tajnih podataka. S tim da, koliko znam, optužnice ne predstavljaju tajne dokumente niti je optužnica ikada smatrana tajnim dokumentom. Upravo je Tužilaštvo BiH kritikovano zbog nedostatka transparentnosti zašto optužnice ne objavljuje”, naglašava Savić.
Novinar Avdić navodi da su se prije mjesec ili dva u medijima mogli pronaći identiteti zaštićenih svjedoka, dokumenti s prijemnim pečatom Tužilaštva, ali da se neće moći naći nijedno saopćenje kojim se problematiziraju ti slučajevi.
Iz Tužilaštva je 4. decembra saopćeno da je u predmetu “Respiratori“ podignuta optužnica protiv Fadila Novalića, premijera Vlade Federacije BiH, Fahrudina Solaka, suspendiranog direktora Federalne uprave civilne zaštite, Fikreta Hodžića, direktora pravnog lica “F.H. Srebrena malina” Srebrenica, te Jelke Miličević, zamjenice premijera i federalne ministrice finansija.
Interes javnosti da zna detalje o predmetima korupcije
U Tužilaštvu, nekoliko dana kasnije, kažu kako je objavljivanjem sadržaja optužnice u medijima narušen integritet postupka potvrđivanja optužnice od Suda BiH, te ugrožena prava osumnjičenih osoba i svjedoka, dok, s druge strane, Fejzagić ističe da to ne može niti će uticati na Sud u mjeri da će donijeti neku drugačiju odluku.
Sličnog mišljenja je i advokatica Savić, koja kaže da nema narušavanja integriteta postupka, te da se do sada pokazalo da Sud BiH nikada nije pao pod takve pritiske.
“Potvrđivanje optužnice je formalni postupak gdje se provjerava da li ima osnova sumnje i da li dokazi potrepljuju osnovanu sumnju. To nema nikakve veze s tim da li je nešto izašlo u medije ili nije. Sud provjerava da li su formalni uslovi za potvrđivanje optužnice ispunjeni”, pojašnjava Savić.
Prema njenim riječima, Tužilašvo je pokrenulo ovaj postupak putem medija više nego bilo ko drugi, jer su redovno davali informacije o sadržajima nalaza vještačenja, što nikada ni u jednom drugom postupku nisu radili.
“Ako to neko drugi uradi, oni onda kažu da je to narušavanje tajnosti istrage”, kaže Savić i dodaje da je u ovom slučaju Tužilaštvo “putem medija pokrenulo postupak suđenja prije samog suđenja”.
Iz Tužilaštva su najavili da će o svemu biti žurno obaviještene i domaće i međunarodne organizacije koje prate rad na predmetima korupcije visoke razine, te će biti zatraženo njihovo žurno uključivanje u postupak praćenja rada državnih organa na ovom predmetu kako bi se spriječile zloupotrebe u postupku.
Upravo su međunarodne i domaće organizacije skrenule pažnju Tužilaštvu, između ostalog, na nedovoljnu otvorenost prema medijima i javnosti, što su pokazali izvještaji objavljeni posljednjih godina.
Uglješa Vuković iz Transparency Internationala (TI) u BiH naglašava kako ova organizacija najčešće ima problem s dostavom kopija potvrđenih optužnica u predmetima korupcije koje su pratili.
“Zabrinjavajuća je netransparentnost u radu pravosudnih organa. Informacije se daju na kašičicu ili se izbjegavaju dati. Prema našem mišljenju, ne postoji nikakva prepreka da se potvrđena optužnica objavi, podijeli s javnošću, osim ukoliko postoje informacije koje bi mogle ugroziti krivično gonjenje, ali se one u svakom slučaju mogu izdvojiti kao što zakon predviđa”, kaže Vuković i dodaje da su iz Transparencyja nastavili sa sudskim insistiranjem da se dostave potvrđene optužnice.
Od maja ove godine Tužilaštvo BiH je provodilo istragu o nabavci 100 respiratora iz Kine koje je Federacija kupila preko firme “F.H. Srebrena malina”, koja se bavi prodajom voća i povrća.
Osim saopćenja o podignutoj optužnici, navedeno je da se nastavlja istraga protiv više drugih osoba u odnosu na krivično djelo “pomoć učinitelju poslije učinjenog kaznenog djela” a u odnosu na postupak nabavke i raspodjele respiratora koji su predmet ove optužnice.
Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka su BIRN-u BiH objasnili da je osim domaće legislative, relevantna i preporuka Vijeća Evrope u kojoj je navedeno da “u okviru krivičnih postupaka od javnog interesa, sudske vlasti i policijske službe bi trebale obavještavati medije o svojim najvažnijim aktivnostima, pod uslovom da to ne urušava tajnost istrage i da ne usporava postupak, niti ometanje postizanja rezultata”.
U Agenciji kažu da postoje razlike u pogledu objavljivanja informacija o učesnicima postupka, kao i da je jedan od stavova da je potrebno pružiti posebnu zaštitu maloljetnim i ranjivim licima, kao i žrtvama, svjedocima i porodicama osumnjičenih.
“Prepoznatljiv je javni interes za upoznavanje građana s krivičnim postupcima u kojima su involvirani nosioci javnih funkcija i kada je u pitanju raspolaganje budžetskim sredstvima, pri tome vodeći računa o vrsti i obimu ličnih podataka koji se objavljuju. Neprihvatljivo je protivzakonito objaviti podatke učesnika postupka, uključujući i osumnjičene, a koji se odnose na jedinstveni matični broj, adresu prebivališta, nacionalost i slično”, naglašavaju u Agenciji za zaštitu ličnih podataka.
Tekst je nastao u okviru projekta „Transparentnošću protiv korupcije u pravosuđu“ uz finansijsku podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), i predstavlja dio šireg projekta “Podrška građanima u borbi protiv korupcije”, koga implementiraju Centri civilnih inicijativa, kao vodeći partner. Sadražaj teksta je isključiva odgovornost BIRN-a BiH i ne mora nužno odražavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
