U razornom potresu koji je prošloga tjedna pogodio Sisačko-moslavačku županiju, teško je stradalo i selo Strašnik, inače u sastavu grada Petrinje. Između ostaloga, problematizira se poslijeratna obnova na tim područjima, a o njoj svjedoči i prilog emisije Plodovi zemlje iz 1998. kojeg je snimio novinar Ivo Lončar, uz snimatelja Antu Jakašu. Snimka tog priloga ovih se dana ubrzano širi društvenim mrežama, nakon što ga je na Facebooku objavio gospodin Ivan Bolun.
Nakon što je selo teško stradalo u Domovinskom ratu, od proljeća 1996. počinje povratak prognanika i obnova sela. “Nažalost, kažu Strašničani, ni približno onako kako su mislili i kako im je bilo obećano”, govori Lončar na početku priloga i dodaje kako o tome, u to vrijeme, svjedoči i podatak da se od prijeratnih 400 stanovnika, do tog trenutka vratilo tek njih stotinjak.
Obnovu obilježili mito i korupcija
Obnova je, govori se u prilogu HRT-a, od samog početka u proljeće 1996. krenula naopako, o čemu govore stanovnici Strašnika. Kakvoću radova opisali su iznimno lošom. “Obnovu su pratili mito i korupcija. Osobito je bio korumpiran glavni inženjer, kažu mještani Strašnika”, navodi Lončar u prilogu Plodova zemlje.
“Sam inženjer koji je bio na terenu u ono vrijeme, kad je firma došla, počevši izvoditi prve radove, mi smo s njim stupili u kontakt, ja kao predsjednik mjesnoga odbora, da se događaju na terenu čudne stvari. Općenito, od kvalitete izvođenja radova”, govori 1998. za HRT tadašnji predsjednik Mjesnog odbora Strašnik Stjepan Prašnjak. Nastavlja: “Ne možeš s pet vreća napraviti temelj za kuću”.
Mještani su se žalili na obnovu, bez uspjeha
Prepričava kako su ljudi koji su se vratili u obnovljene objekte, preko noći u objektu čuli da se nešto lomi, ruši. “Čovjek je mislio da se komplet kuća ruši. Međutim, kad je izjurio van, onako bos, gol u gaćama, i onda je vidio da se dimnjak ruši. On je mislio da se sva kuća ruši”, ispričao je Prašnjak.
Dodaje, žalili su se na obnovu Odjelu za obnovu i razvitak na županijskoj razini, Ministarstvu obnove i razvitka. “Odgovor je bio, manje-više, to će se riješiti na terenu o trošku same firme, da firma mora popraviti nedostatke koji su se pojavili. Evo, do dan danas, to je tako kako je”, kazao je 1998. Prašnjak.
Nakon prvog snijega, sve se počelo raspadati
Lončar dalje u prilogu objašnjava da je za obnovu korišten nekvalitetan materijal; beton, crijep, cigla, željezo. Mještani su tvrdili su da su radovi napravljeni iznimno loše. “Koliko se slabo radilo, govori i podatak da se odmah, čim je pao prvi snijeg 1996., srušilo pet-šest dimnjaka, počela je opadati žbuka i tako redom”, govori tadašnji novinar Plodova zemlje. Loše su napravljene i stolarija i sve električne i vodovodne instalacije.
Lončar dalje kaže da je obnovu pratio šverc građevinskog materijala. Stjepan Prašnjak u prilogu govori i kako postoje svjedoci ubiranja mita od strane glavnog inženjera radova u selu. Većinu su kuća i zgrada, navodi se dalje, mještani obnovili vlastitim novcem, a mještani kojima je država obnavljala kuće, govore tada da su nezadovoljni brzinom i kvalitetom obnove.
Cjelovit prilog Plodova zemlje iz 1998. godine možete pogledati u nastavku.
