Energetska zajednica je zbog ozbiljnih i kontinuiranih prekršaja uvela sankcije Bosni i Hercegovini. BiH je isključenja iz odlučivanja u toj organizaciji koju čine zemlje regiona. Bosni i Hercegovini se zamjera ulaganje u ugalj istovremeno dok zemlje EU određuju datume do kada će u potpunosti izbaciti ugalj iz upotrebe ali centralizacija proizvodnje električne energije. BiH se zamjera i to što nema Zakon o gasu niti regulatora koji bi trebalo da reguliše pitanje monopola. Dok se političari pred javnosti zemlje svađaju o tome ko je kriv za sankcije u Centru za životnu sredinu Banjaluka podsjećaju da oni godinama upozoravaju na to da BiH može da očekuje teške ekonomske sankcije zbog odstupanja od sporazuma Energetske zajednice. Majda Ibraković iz Programa energije i klimatskih promjena u Centru za životnu sredinu za Gerila info pojašnjava šta čeka BiH a samim tim i njene građane zbog insistiranja političara da ne prate evropske i svjetske klimatske tokove. Sve će se, kao i obično, prebiti preko leđa građana Bosne i Hercegovine.
Energetska zajednica uvela je sankcije BiH. O čemu se tu zapravo radi, Vi ste najavljivali da bi tako nešto moglo da se desi.
Sankcije su kontinuitet nepoštivanja i kršenja obaveza koje je BiH ranije preuzela kroz međunarodne sporazume, a konkretno kroz Drugi I Treći energetski paket u EnZ. To se odnosi na izmjene I implementaciju legislativa u sektoru električne energije, gasa, naftnih derivata, prenosa i distribucije i regulisanja tržišta itd. BiH neće imati pravo odlučivanja u EnZ sve dok ne počne poštovati pravila Energetske Zajednice, a to znači prilagođavanje proizvodnje i tržišta električne energije u skladu s potpisanim sporazumima. To se najviše se odnosi na neodefinisanost BiH po pitanju dekarbonizacije i energetske tranzicije.
Šta je ono što BiH u ovom trenutku radi a što ne bi smjela i kakve posljedice može da očekuje?
BiH je jedina zemlja, pored susjedne Srbije, koja u Evropi planira nove termoelektrane na ugalj i tako zapravo sama sebi nameće sankcije i katastrofalne posljedice. One se ogledaju prije svega u nastavku monopolizacije i centralizacije proizvodnje električne energije u vrijeme kada ona treba biti čista i dostupna svima. Takođe, ovakvim pristupom se kontroliše i stanovništvo nametanjem energije iz prljavih izvora, koja je trenutno vrlo skupa i stvara dodatni teret u smislu uništenog zdravlja, životne sredine I ekonomije ove zemlje. U dogledno vrijeme BiH će morati uvesti takes na CO2 ili ćemo ih svakako morati platiti kroz izvoz u zemlje EU.To znači povećanje svih troškova koji su vezani za emisije CO2 i one koje ih proizvode, a samim tim i na cijene za potrošače. Međutim, uvođenje takse nema smisla sve dok BiH i dalje izdvaja milione KM subvencija za rudnike i termoelektrane. Dakle, mi (građani BiH) I dalje plaćamo njihovo prljavo i neefikasno poslovanje! U trenutnoj postavci nismo konkurentni na tržištu, a pravimo se da imamo najjeftiniju električnu energiju – iz uglja, pritom uzimamo u obzir skupe posljedice – koje nas vjerovatno najviše koštaju zdravlja, a potom i životnog standarda i svega ostalog.
Mnoge evropske zemlje obavezale su se da će odustati od uglja kao energenta i navele datum do kojih će to da učine. Kakva je situacija, što se toga tiče, sa BiH?
Trenutno u Evropi su samo još Srbija i BiH te koje odlučno planiraju nova postrojenja na ugalj. Sve ostale zemlje su već neko vrijeme odlučno krenule u energetsku tranziciju, osim Poljske koja se još uvijek nije izjasnila oko datuma, iako je izvjesno da će uskoro sve zemlje biti u obavezi objaviti datume izlaska iz uglja. BiH i dalje slijepo prepisuje strategije od prije desetak godina koje, iako i za to vrijeme vrlo loše iscenirane, u ovakvoj postavci – forsiranjem korištenja fosilnih goriva sa planiranih 1050 MW novih termoelektrana, vode u apsolutni krah energetskog sistema. Naša trenutna klimatska strategija jeste da smanjimo emisije izgradnjom novih termoelektrana na ugalj, što je apsurd i samo po sebi govori koliko smo neozbiljni i neodgovorni, najviše sami sebi. Ostat ćemo jedina zemlja u Evropi koja će vjerovatno sama sebi proizvoditi prljavu električnu energiju, sve dok se ne uguši u vlastitom političkom nemaru. BiH mora da prilagodi sve strateške dokumente i aktualne planove u energetici i što prije se odredi za opciju i datum ukidanja uglja, bez obzira je li to za 30 godina ili i ranije – od ovog koraka zavise i svi ostali.
Ko je kriv za to što BiH srlja u energetsku propast?
Nadležna ministarstva i entitetske vlade koji ne pokazuju nimalo ambicije da se odmaknu od uobičajene “mandatne prakse” i sistema “poslovanja kao inače”, te počnu prihvatati promjene koje dolaze. Pretvaraju se kao da se vani u svijetu ništa ne događa, a upravo svjedočimo kolosalnim promjenama i to ne samo u smislu energije, već globalnoj “pandemiji” koja traži promjene sistema i vrednovanja odnosno korištenja resursa.
Dok evropske zemlje odustaju od uglja u BiH se ulaže u nove termoelektrane na ugalj. Kako to komentarišete?
Energetska tranzicija više nije mogućnost ili trend, već potreba i realnost. Nije neka velika mudrost spoznaja o globalnim promjenama koje dolaze i koje nas sve pogađaju. Pojedine evropske zemlje, pa i zemlje iz regiona (Albanija, Sjeverna Makedonija..), daleko su odmakle u ulaganju u zelenu tranziciju, obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost i sada već počinju koristiti plodove svog strateškog planiranja. Bojim se da BiH kaska i da svaki dan političkog negiranja činjenice da je ulaganje u ugalj – ulaganje u prošlost, građanima ove zemlje donosi ogroman rizik, kojeg nažalost većina nije ni svjesna. Bez energije ne možemo,ali s prljavom energijom trenutno gubimo mnogo. Nastavimo li ulagati u prljave izvore, što je suprotno svim trenutnim globalnim (i klimatskim) dešavanjima, posljedice će biti nesagledive.
