Rečeno već jeste, ali treba ponoviti – čak ni tokom pandemije nije popustio kriminal u javnim nabavkama. Nadležnima nije važno ni zdravlje glasača, pa je jasno kakvo je ponašanje bilo prethodnih godina, kada je tek poneko platio prekršajnu kaznu za malverzacije na tenderima ukupno vrijednim milijarde maraka.
Žurnal je nekoliko puta pisao o javnim nabavkama u IT sektoru, gdje je zbog stručnih parametara teško spoznati realnu cijenu, što otvara prostor za precijenjenu vrijednost. Još 2015. godine prijavljena je korupcija iz tog domena. Riječ je o ulogama dvije kompanije, SAP West Balkans sa sjedištem u Beogradu i njenog poslovnog partnera iz Zagreba firme B4B u dobijanju statusa ekskluzivnog dobavljača instalacije i održavanja SAP sistema, koji predstavlja bazu podataka za praćenje poslovanja preduzeća. Svojevremeno je firma “B4B” bila neprikosnovena u oblasti ugradnje SAP aplikacije za Elektroprenos BiH, BH Telekom, Elektroprivrede BiH i HZHB. Od 26 raspisanih tendera dobili su – svih 26!
Sagovornik Žurnala prijavio je polovinom 2015. godine odgovornu osobu i vlasnika B4B u Bosni i Hercegovini Matu Čatića. Nakon što je dao izjavu Federalnoj upravi policije, ista je proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo. Predmet preuzima tužiteljica Amina Ruždić. Prolazili su mjeseci, a sa podnosicem prijave tuziteljica nikad nije obavila niti jedan razgovor, iako su pored korupcije u javnim nabavkama prijavljene i prijetnje smrću prijavitelju.
Više od godinu dana nakon prijave, našem sagovorniku je dostavljena odluka tuziteljice Ruždić kojom određuje da neće biti sprovedena istraga jer “iz spisa proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo”.
Četiri godine potom, krajem 2020. godine ovaj prijavitelj dobija poziv da u svojstvu svjedoka da izjavu u krivičnom predmetu protiv Mate Čatića i ostalih!? Po dolasku u tužilaštvo saznaje od postupajućeg tužioca da u sistemu Tužilastva Kantona Sarajevo nema traga da je tužiteljica Ruždić završila ovaj slučaj. Tek naknadnim provjerama saznano je kako je ona predmet zavela kao prijavu protiv N.N. lica, iako je u prijavi navedeno ime protiv koga je prijava podnesena!?
Ne tvrdeći da je to svjesno urađeno, novi tužilac je iskazao čuđenje što tužiteljica nije vidjela ništa sporno iako je riječ o koruptivnim djelima u javnim preduzećima, te da nije niti jednom pozvala prijavitelja na razgovor. Da li je razlog što su u pozadini stranački funkcioneri, možemo za sada samo pretpostaviti.
Ime tužiteljice Amine Ruždić inače je aktuelizirano posljednjih dana. Ona je bila jedan od postupajućih tužilaca koji su (neuspješno) teretili Ljubu i Bekriju Seferović za smrt Dženana Memića, te je jedna od prijavljenih za pogrešno usmjeravanje i ometanje istrage u ovom slučaju.
Naš sagovornik nije imao navedene probleme samo u sarajevskom tužilaštvu. Prijavu zbog istih i dodatnih navoda podnio je i Tužilaštvu BiH. Naknadno saznaje da je prijava nestala, zajedno sa dvodnevnim datim iskazom i pratećom dokumentacijom!? Uporedo nije bilo traga ni da je zavedena u sistem, pa je tri godine nakon prijave morao ponoviti iskaz i dostaviti dokumetaciju! Taj predmet, odnosno istraga je prema našim saznanjima još “aktivna”.
Žurnal je već pisao o načinu na koji je firma B4B dobila posao u Elektroprenosu BiH, uključujući korespodenciju koja se odvijala između direktora kompanije SAP West Balkans Vladimira Popovića, Vojislava Genića, direktora zagrebačkog B4B Mate Čatića i drugih aktera. Taj i drugi tekstovi Žurnala jasno ukazuju na blisku spregu političkih funkcionera, vlasnika firmi i uprave javnih preduzeća kada je riječ o dobijanju unosnih poslova.
Nije neka novost ni da tužilaštva, odnosno pojedini tužioci dobro “odmjere” ko je u pozadini prije nego otvore istragu. Iz gore navedenih primjera to je jednostavno zaključiti.
Sagovornik Žurnala je zbog navedenih prijava u međuvremenu dobio otkaz…
