Korupcija se godinama navodi kao rak-rana bh. društva. Čini se da je eskalirala tokom pandemije koronavirusa. Vi o tome redovno govorite u javnim nastupima. Smatrate li da se dovoljno radi u borbi protiv korupcije i šta je potrebno uraditi da se BiH konačno uhvati u koštac s ovom pošasti?
– Sviđa mi se vaš opis korupcije. I ja je opisujem kao rak-ranu u BiH. Korupcija jeste rak-rana u bilo kojem demokratskom društvu. Korupcija je žila kucavica u autokratskom društvu. U demokratiji to je rak-rana i mora ju se napasti. Mora ju se umanjiti. Mora se boriti protiv nje. Nastojanja u BiH da se riješi pitanje korupcije nisu adekvatna. Bojim se da rak-rana pobjeđuje. Znam mnoge građane koji imaju isti osjećaj. Mislim da vidimo to zaista na ozbiljan, sumoran način, u egzodusu porodica koje odustaju i idu negdje drugo da traže svoje šanse, odlaze u zemlje članice euroatlantske zajednice, gdje znaju da je vladavina zakona jaka, da postoje šanse, da postoji sigurnost, da su garantirana prava pojedinca.
Korupciju se mora napadati. I to treba biti prioritet. Želim spomenuti nekoliko načina za koje SAD misle da se adekvatni u borbi protiv nje. Jedna je na visokom nivou. Imate 14 ključnih prioriteta EU. Vrlo je jak naglasak na jačanju vladavine zakona. Specifične mete za jačanje vladavine zakona uključuju Zakon o sukobu interesa, koji zadovoljava standarde EU, reforme Zakona o VSTV-u, koji će donijeti integritet toj problematičnoj instituciji, zatim važne reforme kao što je prijava imovine.
U 14 ključnih prioriteta postoji i usvajanje zakona o javnim nabavkama da bi se ograničio neprihvatljivi nivo korupcije u javnim nabavkama. Sada postoji zakon koji Vijeće ministara jeste odobrilo, koji je Delegacija EU procijenila i smatra da zadovoljava standarde EU. Važno je da taj zakon ne bude razvodnjen u Parlamentu. Već ima nekoliko amandmana kojima se pokušava razvodniti.
Znači, to su tri reforme koje treba uraditi u 2021. da bi se borilo protiv korupcije, da bi se počelo boriti protiv te rak-rane. Također ju treba svakodnevno napadati. Nekoliko je načina na koji se to može uraditi. A to je da građani osjećaju da imaju više moći i ovlasti, da novinari imaju više moći, a pomoć USAID-a je usmjerena da podrži istraživačko novinarstvo da bi se došlo do toga. Ali, također, i rad s lokalnim vlastima koje su spremne da se ozbiljno bore protiv korupcije time što će slijediti model koji smo vidjeli da je prilično efikasan, a to je Ured za borbu protiv korupcije u Kantonu Sarajevo.
To je prvi Ured i vrlo je efikasan. Efikasni su bili protiv tog raka, protiv te zloćudne bolesti, jer taj model, koji nadamo se da možemo proširiti na više kantona i jurisdikcija u BiH, prihvata da tu zloćudnu bolest treba napasti snagama za provedbu zakona, pravosuđa, ali i samih institucija.
Ured za borbu protiv korupcije radi da osigura da postoje administrativne kazne, sistemi, transparentnost i kontrole kako bi se obeshrabrila korupcija i kaznila prije nego što treba da dođe do tužioca. Jer, vraćam se samim tim na pravosuđe i rat koji gubimo protiv tog raka ovdje, u BiH. Dakle, tužilac, u vašoj analogiji, mora biti hirurg da ukloni taj tumor iz tijela. Ne vidimo previše tužilaca u ovoj zemlji koji su spremni da to preuzmu na sebe. Ima ih nekoliko, ali premalo.
Naša pomoć ciljano ide onima koji su napadnuti, kao Ured za borbu protiv korupcije, mi se pokušavamo boriti za naše interese, da ovlastimo ljude na njihovom poslu. A pravosuđe, nažalost, nije još aktivno u tom ratu. Broj krivičnih prijava na visokom nivou u oblasti korupcije je sraman i građani to vide. I to je ono što u građanima ubija nadu. I zato smatramo da je 2021. važna godina u kojoj se to treba rješavati.
Neće se to riješiti preko noći. Ali svaka politička stranka, svaka vladina institucija, svaki građanin treba doći do onog trenutka kada će reći – dosta! Vrijeme je da se nešto poduzme. Vrijeme je za borbu protiv korupcije. I treba staviti korupciju tamo gdje pripada. Ili ćete se riješiti tog tumora u potpunosti, ili se boriti protiv njega dobrim lijekovima. I, naravno, trebate imati visok stepen transparentnosti kao neki rendgen-snimak koji ćete koristiti.
Nadležni u BiH kao argument za nenabavku vakcina protiv COVID-19 najčešće pronalaze u problemu sa zakonima o javnim nabavkama. Je li to legitiman argument? Je li urađeno dovoljno u vezi s ovim pitanjem?
-Poteškoće kojima svjedočimo s nabavkom vakcina za vrijeme pandemije su nam primjer kako zakon nije adekvatan. S jedne strane, postoje navodi o ozbiljnoj korupciji, koja, nažalost, košta i života u ovoj vrlo važnoj borbi protiv pandemije. Ali čak i činjenica da ta nabavka ne može ići transparentno je indikator da treba unaprijediti Zakon o javnim nabavkama, da sistem ne osigurava konkurenciju, da ne ograničava sukob interesa, da nema dovoljno transparentnosti. Sve to treba ojačati.
Jer to sprečava vlast da radi svoj posao. Troši se prevelik novac i uzrokuje odgađanje koje može izazvati gubitak života. Ja mislim da ovo jeste primjer gdje sadašnji zakoni o javnoj nabavci, uključujući i ovaj na državnom nivou, nisu adekvatni.
