“Ova analiza, u kojoj je utvrđen znatan broj predmeta korupcije i korupcije na visokom nivou u kojoj su učestvovali članovi pravosuđa, govori da su nedostatak nezavisnosti i integriteta u pravosuđu BiH odnedavno prerasli u problem korupcije u samom pravosuđu”, navodi se u izvještaju.

TI je u svom istraživanju za ovakvo stanje procesuiranja korupcije na visokom nivou u BiH kao ključne razloge utvrdio složen i decentralizovan sistem pravosuđa, nepostojanje integriteta u institucijama pravosuđa, nedostatak kapaciteta tužilaca i sudija, te manjkavosti zakonodavnog postupka.

BiH nalazi se, kako se navodi u izvještaju, pred ozbiljnim sistemskim izazovima u procesuiranju korupcije. Gotovo da i ne postoje učinkoviti mehanizmi kojima se obezbjeđuje integritet u institucijama pravosuđa, što ih čini podložnim političkom uticaju i pritiscima.

U izvještaju se također ukazuje kako jedno od najvažnijih pitanja za učinkovito procesuiranje malog broja predmeta korupcije na visokom nivou koji dospiju do suda jeste trajanje postupka, što je posljedica nedostatka kapaciteta sudija i tužilaca. Prema TI, sudski postupci u BiH generalno traju pretjerano dugo, a u krivičnim predmetima organizovanog kriminala i korupcije, istrage se mogu razvlačiti godinama, ponekad čak i čitavu deceniju.

Ovo su stvari koje trebate znati o izvještaju o nekažnjivosti u slučajevima korupcije visokog nivoa.

Sudski postupci traju (ne)opravdano dugo

Advokat Rifat Konjić i Goran Salihović. Foto: BIRN BiH

Analiza podataka o predmetima korupcije na visokom nivou, prema izvještaju, ukazuje na sporost sudskih postupaka, što rezultira prekomjerno dugim i neefikasnim suđenjem.

“Uzroci kašnjenja i dugotrajnosti postupaka proizlaze iz pitanja tehničke prirode, kao što je zakazivanje ročišta, i materijalnih pitanja koja se tiču pravila dokaznog postupka”, stoji u izvještaju Transparencyja.

Kako se pojašnjava, sudije imaju popustljiv pristup zakazivanju ročišta, što rezultira dugim vremenskim razmacima između ročišta, te ne koriste sve instrumente koje imaju na raspolaganju i tako obezbijede pojavljivanje optuženih pred sudom.

Optuženi su često odsutni sa ročišta bez valjanog obrazloženja ili ispitivanja opravdanosti odsustvovanja, što daje utisak da je njihov dolazak fakultativne prirode, navodi izvještaj.

Obezbjeđivanje prisustva svih strana u postupku, prema izvještaju, posebno je teško u predmetima gdje su optuženi napustili BiH, a vlasti zatražile njihovo izručenje, te da osim toga sudije nekih sudova imaju praksu da ročišta odgađaju za nekoliko mjeseci bez obzira da li je odsustvo svjedoka opravdano ili ne.

Osim generalno nezadovoljavajućeg načina zakazivanja ročišta, vremenski razmak između potvrđivanja optužnice i početka suđenja u nekim predmetima koje je analizirao Transparency, kao potencijalne slučajeve korupcije na visokom nivou, bio je značajan.

“Odgađanja glavnog ročišta, koja su veoma česta u predmetima korupcije na visokom nivou i drugih oblika korupcije koju su počinili visokopozicionirani zvaničnici, prepreka su efikasnom i blagovremenom postupku”, ističe izvještaj.

Tužioci imaju niske kapacitete i praksu razdvajanja optužnica

 Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

U izvještaju se ističe da je uz mali broj optužnica za djela korupcije i kvalitet optužnica na niskom nivou.

“Nemar se naročito ogleda u kvalitetu optužnica, koje se tokom krivičnog postupka često mijenjaju zbog grešaka i manjkavosti u pogledu opisa krivičnog djela, tumačenja zakonskih odredbi i navođenja malo ili nimalo dokaza o krivičnoj namjeri optuženog ili optuženih”, ističe TI.

Usvajanje kriterija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) za ocjene rada tužilaca iz 2017. godine je, prema izvještaju, direktno uticalo na predmete organizovanog kriminala i korupcije, gdje je razdvajanje tačaka optužnice u predmetima korupcije na visokom nivou postala uobičajena praksa.

Kako se navodi u izvještaju “tužioci generalno pokazuju nizak kapacitet i nespremnost za vođenje propisne, zakonite i blagovremene istrage u predmetima korupcije, a neprocesuiranje predmeta krupne korupcije tijesno je povezano i sa odsustvom integriteta i nepristrasnosti u tužilaštvima, čiji članovi dolaze iz vladajućih elita”.

“Pitanje integriteta i nezavisnosti pravosuđa polazi od zajedničkog regulatornog tijela VSTV-a. Zbog sastava VSTV-a, sudije učestvuju u izboru tužilaca i obrnuto. Ovaj način rada pokazao se problematičnim u više navrata”, piše u izvještaju.

Odsustvo odgovornosti tužilaca za nemar u radu direktno je povezano sa apsolutnom diskrecijom da krivičnu istragu vode prema svom nahođenju. S obzirom da tužilac slobodno odlučuje da li pokrenuti istragu, koga optužiti i da li uložiti žalbu, jasno je da je tužilačka sloboda neograničena, što prema izvještaju TI objašnjava značajan procenat tužilačkih odluka o nepokretanju istrage u odnosu na ukupan broj podnesenih prijava o koruptivnim krivičnim djelima. Također, tužilaštvo se često oslanjalo na dokaze pribavljene posebnim istražnim radnjama.

“U mnogim situacijama, ove radnje bile su značajno problematične u smislu prihvatljivosti na taj način pribavljenih dokaza i ugrozile zakonitost procesuiranja”, naglasio je TI u svom izvještaju.

Presude su loše obrazložene a kazne blage

Transparency naglašava da se mnogi predmeti korupcije na visokom nivou još uvijek nalaze u fazi glavnog pretresa, odnosno da nisu došli do faze donošenja presude.

Također je navedeno kako je izuzetno mala učinkovitost pravosuđa u procesuiranju korupcije na visokom nivou i aktuelna praksa nekažnjavanja visokopozicioniranih zvaničnika rezultirala ograničenim razumijevanjem značaja integriteta u javnoj službi.

“Sudije često propuštaju izreći zabranu obavljanja javne funkcije u presudi, čime se propušta prilika da se apostrofiraju odgovornost nosilaca javnih funkcija i pogubne posljedice korupcije na visokom nivou po društvo. Ovo je naročito bitno u kontekstu BiH, gdje zvaničnici protiv kojih se vodi istraga ili se terete za korupciju nastavljaju da obavljaju i kandiduju se za javne funkcije”, pojašnjeno je u izvještaju.

Također je istaknuto kako osim lošeg kvaliteta i obrazloženja presude, kratak pogled na statističke podatke o vrsti presude i kazni koje izriču sudovi u BiH u predmetima korupcije također ukazuje na blag pristup kažnjavanju korupcije. Postoji potreba za izmjenom kaznene politike u predmetima korupcije u pravcu obezbjeđivanja sprečavanja i odvraćanja.

Narušeno povjerenje javnosti zbog korupcije u pravosuđu

 Milan Tegeltija. Foto: BIRN BiH

U svom izvještaju TI ukazuje kako su posljednjih godina navodi i optužbe članova sâmog pravosuđa za korupciju ozbiljno narušili povjerenje javnosti u pravosuđe i integritet pravosuđa.

“U istraživanju smo utvrdili veći broj predmeta korupcije, u nekoliko slučajeva i korupcije na visokom nivou, gdje su optuženi nosioci pravosudnih funkcija”, istaknuto je.

Prema istraživanju, došlo je do povećanog broja optužnica protiv nosilaca pravosudnih funkcija. Korupcijom se, kako stoji u izvještaju, bave ne samo sudije nižih sudova i tužilaštava, nego i nosioci pravosudnih funkcija u najvišim institucijama pravosuđa u zemlji.

TI u svom izvještaju izražava zabrinutost u pogledu sve većeg broja prijavljenih slučajeva i korupcije u pravosuđu i korupcijskih afera na visokom nivou, kao što su afere u kojima su učestvovali članovi VSTV-a, te ističe da postoji i veliki broj neriješenih korupcijskih afera u koje je umiješano i pravosuđe poput afere “Potkivanje” u kojoj je bio uključen nekadašnji predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

“Ovaj predmet iznjedrio je niz kontroverznih postupaka u VSTS-u u vezi sa utvrđivanjem odgovornosti predsjednika VSTV-a i urušio instituciju i njenu sposobnost da uređuje pravosuđe. Odsustvo napretka u pogledu utvrđivanja Tegeltijine odgovornosti za povredu zakona potvrdilo je disfunkciju važećeg Zakona o VSTV-u. Na kraju, predsjednik VSTV-a nije procesuiran, a disciplinski postupak bio je potpuni promašaj i pokazao da sadašnji Zakon o VSTV-a tom tijelu omogućava da radi bez ikakve odgovornosti”, stoji u izvještaju.