Nije tajna da je korupcija u Hrvatskoj poput domaće životinje – svi znamo da postoji i toliko je dugo i duboko među nama da se više i ne osvrćemo. Najučinkovitiji lovac na tu “domaću životinju”, u javnosti popularno zvan porezni Uskok, umjesto metaka, čini se, dobio je ćorke. Naime, od 1. srpnja 2017. ovaj samostalni ured je na novoj adresi i nalazi se u sklopu Porezne uprave. U jeku Svjetskog nogometnog prvenstva, dok su sve oči bile uprte u naše “vatrene”, ministar financija Zdravko Marić između utakmica, koje je pratio na ruskom stadionu, stigao je postaviti novoga šefa Samostalnog sektora za financijske istrage Porezne uprave Ministarstva financija – Antuna Matkovića.
O Matkoviću se gotovo ništa ne zna. Zna se da je bio revizor iz zagrebačkog Područnog ureda Porezne uprave. Što je napravio u dva mjeseca tek čekamo odgovore. No zato je itekako poznato što je ovaj ured radio otkako je osnovan. Idejni tvorac je bio bivši ministar financija Boris Lalovac, koji je smatrao da Hrvatskoj treba jedno potpuno nezavisno tijelo s najvećim stručnjacima kako bi se stalo na kraj organiziranom financijskom kriminalu. Samo do 2016. iza ovog ureda bilo je sedam kaznenih prijava kojima više desetaka okrivljenika terete za milijardu kuna nanijete štete državi. Među njima je slučaj Blaža Petrovića i utaje od 15 milijuna kuna PDV-a, a u slučaju Mamića podignute su tri kaznene prijave “teške” 226 milijuna kuna.
Dolaskom HDZ-a na vlast činilo se kao da je porezni Uskok postao neka vrsta smetnje. Među prvim stavkama promjena bila je ideja o njegovu izmještanju. No to izmještanje izazivalo je bojazan da će se stopiti s ostalim tijelima Porezne uprave koja se bave sličnim stvarima, ali su puno neučinkovitiji od poreznog Uskoka, poput Ureda za sprečavanje pranja novca. Glavna razlika između tog ureda i poreznog Uskoka je bila u proceduri. Po dobrom starom običaju, u Hrvatskoj jedan dokument u nekoj ustanovi mora proći barem sedam vrata i potpisa. Porezni Uskok je bio oslobođen toga te su na raspolaganju imali najsuvremeniju opremu i surađivali su s kolegama iz Amerike.
Točnije, porezni Uskok je usko surađivao s odgovarajućim američkim ustanovama i to je, čini se, bio jedan od najvažnijih – ako ne i ključni – razlog što je smetao domaćim “poduzetnicima”. Amerikanci su, naime, omogućavali obavljanje onih operacija koje domaći porezni policajci mogu samo sanjati – brze i točne provjere offshore kompanija, stanja privatnih računa u poreznim oazama itd. On je, drugim riječima, zakonu učinio dostupnima sve one koji su mu do tada jednostavno izmicali. Naročito je važno da je stavio pod nadzor ulazak ruskog kapitala, a samim tim i utjecaja, što se centrima moći u Hrvatskoj baš i nije dopalo, i sad su mu došli glave. Rezultati govore više od riječi. U prvih godinu i pol postojanja, zahvaljujući svojim istragama, bili su stavili više ljudi iza rešetaka nego svi sustavi do sada. Kad se počelo pisati o izmještanju, digla se bura u javnosti pa je Vlada čekala povoljan trenutak da to u tišini napravi.
Koliko su danas samostalni i kakav će biti daljnji učinak njihova rada, tek ćemo vidjeti, no jedno je sigurno – da biste ih danas kontaktirali, trebate upute ili mini priručnik. Naime, na stranicama Ministarstva financija, gdje pod Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara i dalje stoje kontakti, postoji link za e-mail. Prije ste jednim klikom mogli postaviti pitanje ili prijaviti nekoga. Iako je e-mail i dalje na službenim stranicama, on je neupotrebljiv. Nazvali smo broj na koji se javila djelatnica pa nam pojasnila kako do novog kontakta. “Idete na stranice Porezne uprave, pa vidite dolje desno ispod onoga plavog gdje piše ‘Jedinstveni portal’ skrolajte do ‘financijske istrage’. E sad dolje onaj e-mail koji vidite je naš novi kontakt.” Dakle, više ih se ne može naći pod imenom Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara, nego pod “financijske istrage”.
Da porezni Uskok nije više na tragu svojih početaka prvo je dala naslutiti bivša šefica Ana Dorić Škeva svojim odlaskom u travnju 2016. Otišla je na novi posao i nije se osvrtala pa nije ni htjela komentirati svoj odlazak. Ona je bila u prvoj postavi ureda gdje su sve do jednog koji su ondje počinjali raditi prolazili rigorozne provjere. Češljali su im sve od djetinjstva, škole, obitelji… Matković navodno nije imao takvu torturu. Nakon Ane dvije godine čelnu poziciju “privremeno” je vodio Paulino Lonza. Koliki je on stručnjak najbolje je govorilo to što je u vrijeme SDP-ove vlasti kao HDZ-ovac sjedio u tom ključnom uredu za otkrivanje financijskih prevara. Danas je Matkovićev zamjenik.
Priču oko gašenja poreznog Uskoka pokrenuli su mostovci sredinom 2016. Tad su govorili kako sumnjaju u tajno raspuštanje ovog iznimno važnog i do sada djelotvornog sektora. Jedino se tad “tajno” postavio privremeni šef Paulino Lonza. No u to vrijeme, slučajno ili ne, telefonska linija na koju su se mogli prijavljivati porezni prekršitelji i sumnje u sektoru za otkrivanje poreznih prijevara nije radila.
Nakon naših poziva je aktivirana s objašnjenjem da je samo bila u kvaru. Lonza je, uz prethodnicu, jedini javno i nastupao u ime ovog sektora jer zbog osjetljivosti posla koji rade logično je da se ostalih 15-ak (koliko ih je Lonza naslijedio) djelatnika ne izlažu javnosti. Otkako je zamjenik ni on više ne daje izjave, ali ni novi šef od kojeg još čekamo odgovore ne istupa u javnosti. Za razliku od samozatajnog Matkovića, za Lonzu smo odmah doznali da je toliko predan poslu da bi “kaznu naplatio i vlastitoj obitelji”. Taj rođeni Dubrovčanin tresao je rodnim gradom 2013., kad je zbog fiskalizacije bilo zatvoreno na desetke objekata. U samo sedam mjeseci 23 lokala platilo je 400.000 kuna kazni, a vlasnici su mahom bili kažnjavani s 200.000 kuna. Iako nikad nije bio politički aktivan, Lonza je u poreznom Uskoku, koji je osnovan tijekom Milanovićeve vlade, počeo raditi dok je još bio član HDZ-a.
Poznato je da kriterij za rad u ovom uredu nije bio politički predznak, nego prolazak na rigoroznom testu tajnih službi u kontroli užih i širih članova obitelji. Zanimljivo je da je 2016. ipak napustio HDZ, no samo zato što nikad nije bio niti je imao namjeru biti politički aktivan, a za posao koji obavlja bolje je ne biti politički obilježen. Što se uvjerenja tiče, kažu nam njegovi prijatelji, oduvijek je bio “domoljubno nastrojen”. Kad je postao voditelj elitne “postrojbe” utjerivača poreza, prijatelji su o njemu ovako zborili: “S Paulinom smo uvijek znali na čemu smo. U poslu za njega nema prijatelja jer taj bi vlastitoj obitelji naplatio kaznu ako je u prekršaju, no upravo zato ga i cijenimo. On je uvijek spreman na dobro druženje, no znali smo da to ne znači da će ikome progledati kroz prste”. Odrastao je u srcu Dubrovnika, gdje živi četvrta generacija Lonzovih.
– Pradjed Vlaho mu je rođen u Gradu 1870. i od tada tu žive. Djed Lino bio je poznat dubrovački trgovac. Otac mu je do sredine devedesetih proizvodio šešire, a majka i danas radi u ugostiteljstvu. Oni su vrlo skromni ljudi i Paulino je odgajan u takvom duhu. Kao jedinac posebno se radovao našim igrama po ulicama grada, koji je nekad bio poput velikog igrališta. Svi smo bili kao velika obitelj – pričao je njegov bliski prijatelj. Lonza je cijelo školovanje proveo u Dubrovniku od osnovne škole, preko gimnazije pa sve do diplome na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu. Brojke su mu oduvijek bile opsesija pa je tako i diplomirao na temi “Računovodstvo neprofitnih organizacija”. Tijekom studija okupirala ga je fotografija te je slikajući zarađivao džeparac. Neki njegovi radovi bili su i javno objavljeni.
– On vam definitivno nije sportski tip. Domet mu je šah – nasmijano su komentirali njegovi prijatelji te nastavili: “Ali zato se u brojevima izvrsno snalazi”. Nedugo nakon fakulteta zapošljava se 2005. u Poreznoj upravi u Dubrovniku. Prijatelji su se prisjetili kako je tad bio uzbuđen samom idejom da radi u jednom takvom sustavu. Zbog načina rada, reklo bi se predanosti poslu, šefovi su ga brzo uočili pa je tako pomalo uspio i napredovati. Počeo je na šalteru izdajući porezne potvrde pa postao viši porezni savjetnik i radio na složenijim slučajevima, da bi 2009. postao rukovoditelj odjela za povrat PDV-a. Dubrovčani ga posebno pamte iz 2013. godine.
Sjećate se da je tad u medijima “vrištalo” kako je zbog fiskalizacije zatvoreno 40-ak objekata. Kazne su frcale na sve strane. Lokali su se zatvarali na dnevnoj bazi, no istina je da se računi uopće nisu izdavali. Ovdje je vladao u početku veliki otpor prema fiskalizaciji, ali nakon što ih je posjetio Lonza i nakon što su platili kazne, stanje se stabiliziralo, ispričali su nam tad prijatelji.
S Anom Dorić Škevom i Paulinom Lonzom u tri i pol godine otkrio je 2,1 milijardu opranog nelegalno stečenog novca. Način na koji se “varalo” je uvijek isti.
Počinitelji bi u cijelu priču uključili više ljudi i trgovačkih društava kako bi “zameli trag”. Pri tome imaju čovjeka koji je stvarni voditelj društva, a ostali se predstavljaju kao direktori ili prokuristi. Oni su takoreći fikusi koji za naknadu od stotinjak kuna glume direktore, a zadatak im je da vode “poslovanje“ društva. Točnije, da naručuju stvarnu ili fiktivnu robu. “Robom” se trguje, a za nju se isporučuju stvarne ili fiktivne fakture, po kojima se onda plaća. Kad novac sjedne na račun, on se “diže” kako bi se podijelio prema dogovorenom planu dijeljenja ili ga pak koriste za daljnje “poslovanje”.
Samo dubinskom analizom poslovanja i češljanja poslovnih knjiga, u čemu je naravno najbitnije praćenje tijeka novca, ovaj sektor razotkriva sofisticiranu prijevaru kojom je državni proračun oštećen za 2,1 milijardu kuna, i to sigurno nije sve. Naime, iz pouzdanih izvora smo doznali da su o ovom kratkom periodu postojanja tek uspjeli zagrepsti po površini ovakvog sofisticiranog kriminala. A iza toga stoji 26 kaznenih prijava, protiv 401 fizičke i pravne osobe. Konkretnije, kazneno su prijavili 312 osoba i 89 trgovačkih društava, koje su osumnjičili za štetu od 2,1 milijardu kuna te utaju oko 350 milijuna kuna poreza.
