Nakon smjene vlasti u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, krenula su i uhićenja zbog korupcije. To bi mogao biti početak čišćenja kriminala u lokalnim jedinicama, gdje je, pogotovo tamo gdje su isti ljudi na vlasti više mandata, rašireniji nego na državnoj razini.
Velik broj ljudi u Hrvatskoj ovisi o politici, bilo kroz zaposlenje u javnom sektoru, bilo kroz pogodovanja određenim privatnim firmama. To smo mogli vidjeti i kod posljednjih uhićenja, gdje su se pod sumnjom za korupciju našli, osim zaposlenika gradske administracije ili javnih poduzeća, i neki vlasnici privatnih tvrtki koje su za grad odrađivale po svemu sudeći namještene poslove.
Birači nisu skloni kažnjavanju korupcije
Tako raširena korupcijska mreža omogućava brojnim lokalnim čelnicima, što je slučaj bio i u Zagrebu, zadržavanje na vlasti i po nekoliko desetljeća. Birači, na žalost, nisu skloni na izborima kažnjavati korupciju. Vjerojatno je doživljavaju kao sastavni dio funkcioniranja sustava, pa nije neobično da neki dužnosnik završi u zatvoru, i nakon toga ponovo pobijedi na izborima, kao što je to bio slučaj s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom.
Kako je nedavno ipak došlo do smjene vlasti, i ako zaista bude političke volje da se stvari raščiste, to bi moglo stvoriti pozitivan pritisak i na manje sredine u kojima se događa kriminal. Riječ je o aktivnostima koje se kreću od namještanja natječaja, preko sumnjivog zapošljavanja, sve do malverzacija sa zemljištima, a događaju se dalje od očiju javnosti. To je logično, budući da općina ili grad od nekoliko tisuća stanovnika sigurno nisu u fokusu pažnje javnosti, barem ne kao veći gradovi i važnije političke figure.
Potrebna je potpuna transparentnost
Jedan od alata za suzbijanje kriminala i korupcije na lokalnim razinama moglo bi biti uvođenje potpune transparentnosti u poslovanje lokalnih jedinica. To je, doduše, predviđeno i Zakonom o lokalnoj samoupravi, ali još nije u potpunosti zaživjelo, jer i dalje nije usvojen mehanizam kažnjavanja onih koji se na njega ogluše.
Potpuna transparentnosti imala bi dva efekta. S jedne strane, podigla bi se svijest građana o trošenju javnog, odnosno novca poreznih obveznika. Građani još uvijek, prečesto, nemaju osjećaj da se radi o njihovom novcu. S druge strane, smanjio bi se prostor za malverzacije, s obzirom na to da bi svaki plaćeni račun bio dostupan javnosti.
Ono što se događalo u Zagrebu i Splitu, događa se i u manjim mjestima
Mutni poslovi koje smo imali prilike vidjeti u velikim gradovima, poput Zagreba, ponavljaju se i u manjim mjestima. A jedan od omiljenih načina izvlačenja novca ili pogodovanja odabranima – ovisi kako se operacija izvede – su malverzacije sa zemljištima. Tako je, relativno nedavno, otkrivena afera bivšeg gradonačelnika Petrinje.
Naime, Grad je prije pet godina prodao zemljište od tri tisuće četvornih metara jednoj privatnoj tvrtki, i to za svega 65 tisuća kuna. U međuvremenu je parcela opremljena komunalnom infrastrukturom, naravno, na račun Grada, da bi je kasnije isti taj Grad otkupio za 565 tisuća kuna. Dakle, Grad Petrinja je na tim transakcijama izgubio pola milijuna kuna.
Drugi omiljeni način izvlačenja novca i pogodovanja jest kroz davanje poslova određenim privatnim firmama. Nerijetko se događa da milijunske poslove dobivaju tek osnovane tvrtke, često bez zaposlenih i odgovarajućih referenci. Ili, čak i ako imaju reference za obavljanje povjerenih im poslova, njih odrađuju po neuobičajeno visokim cijenama. Dovoljno se sjetiti Bandićevih “zlatnih WC-a” i sličnih projekata koje su građani višestruko preplatili.
