Efekat pandemije na EU i njene države članice bio je osjetan, štetan i izrazito neujednačen. Širom Unije, ali i na regionalnom, a katkad i lokalnom nivou, postojale su velike razlike u vremenskom okviru izbijanja pandemije, njenim razmjerima i prirodi, kao i odgovoru na nju, što se odrazilo na javno zdravlje, ekonomske aktivnosti, tržište rada, obrazovanje i javne finansije.
U većini područja koja su teško pogođena pandemijom, EU ima samo ograničena ovlaštenja za djelovanje. Razlog djelimično leži u tome što javno zdravlje nije u isključivoj nadležnosti EU, ali djelimično i u nedovoljnoj pripremljenosti država članica ili početnoj nemogućnosti postizanja dogovora o zajedničkom odgovoru. Zbog tog nedostatka koordiniranog pristupa nacionalne i regionalne vlasti djelovale su samostalno pri uspostavi mjera za sprječavanje i suzbijanje širenja zaraze, nabavci opreme ili uspostavljanju paketa za oporavak i programa za očuvanje radnih mjesta, kako bi se ublažile društveno-ekonomske posljedice pandemije. Međutim, nakon početnih poteškoća EU i države članice poboljšali su svoju saradnju kako bi ublažili posljedice krize.
„Pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala je višedimenzionalnu krizu koja se odrazila na gotovo sva područja javnog i privatnog života”, izjavio je Klaus-Heiner Lehne, predsjednik Evropskog revizorskog suda. „Ona će ostaviti znatne posljedice na način na koji živimo i radimo u budućnosti. Budući da se virusi ne zaustavljaju na nacionalnim granicama, EU mora imati na raspolaganju mehanizme za podršku državama članicama. Vrijeme će pokazati jesmo li naučili lekciju, uključujući to da nam je potrebna bolja saradnja.”
Pandemija je, između ostalog, znatno uticala i na rad vrhovnih revizorskih institucija Evropske unije, koje su brzo reagovale, pokazale fleksibilnost i usmjerile znatnu količinu resursa na procjenu i reviziju institucionalnog odgovora na krizu. Što je podrazumijevalo brojne revizijske aktivnosti i aktivnosti praćenja. U samoj 2020. dovršeno je 48 revizija u vezi sa Pandemijom, a trenutno je u toku ili u planu za naredne mjesece još više od 200 drugih revizijskih aktivnosti, u tom kontekstu.
Kontaktni odbor, autonomno, nezavisno i nepolitičko udruženje čelnika vrhovnih revizorskih institucija EU i njegovih država članica objavio je, u drugoj polovini jula, zbirku izvještaja o revizijama koje su provedene u vezi s bolešću COVID-19 i koje su 2020. objavile vrhovne revizorske institucije EU. U toj se zbirci iznose informacije o efektima pandemije i odgovoru na nju na nacionalnom i nadnacionalnom nivou.
Prethodno je Kontaktni odbor, u junu 2018., objavio zbirku revizija posvećenu nezaposlenosti mladih i njihovom uključivanju na tržište rada, potom zbirku revizija posvećenu javnom zdravstvu u EU, objavljenu u novembru 2019., te zbirku posvećenu cybersigurnosti u EU i njegovim državama članicama, objavljenu u novembru 2020.
U ovogodišnjoj zbirci revizija navode se rezultati revizija koje su provele vrhovne revizijske institucije Belgije, Kipra, Njemačke, Latvije, Litve, Nizozemske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Švedske, kao i revizije Evropskog revizorskog suda. Iznosi se sažetak 17 izvještaja (od njih ukupno 48) objavljenih 2020. koji se odnose na pet prioritetnih područja: javno zdravstvo, digitalizacija, društveno-ekonomski odgovor, javne finansije i rizici, te, opšti odgovor na različitim nivoima vlasti.
And Now for Something Completely Different
Mi, u BiH, smo, međutim, i pored jasnih poziva Međunarodne organizacije vrhovnih revizorskih institicija, INTOSAI, koja je, na samom početku krize, upozorila da se mora spriječiti nemoralno profitiranje na krizi, i i pored odličnog primjera Evropskog revizorskog suda, za koji je naš portal još početkom juna 2020. govorio da ga naše VRI trebaju slijediti, ostali uglavnom po strani ovakvih aktivnosti. Autistični i birokratski slijepi za stvarni život.
Dokazi masovnih zloupotreba i korupcije, već na samom početku pandemijske krize, te, očigledne teške posljedice nesaradnje, političkog bezumlja i neodgovornosti vlasti (uključujući i prebacivanje odgovornosti uvijek na druge i odbijanja priznanja vlastite odgovornosti za neznanje, greške i, posebno, nečinjenje), ostali su bez ozbiljne reakcije ovdašnjih revizorskih institucija.
A jedini revizorski izvještaj koji su ovdašnje revizorske institucije napravile u vezi sa Pandemijom, odnosno radom institucija u njoj, naišao je na ignorisanje vlasti.
O izvještaju o reviziji učinka “Efikasnost planiranja i realizacije mjera za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije COVID-19”, koji je Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH objavio prije dva mjeseca (8. juna 2021.) još uvijek nije raspravljao ni Parlament, uključujući njegovu komisiju odgovornu za reviziju, a po dostupnim informacijama niti Vlada, koja se već ranije uvrijedila(???) zato što je Ured, u redovnim godišnjim finansijskim revizijama, neke njene mjere preduzete u pandemiji ocijenio na način koji im se nije svidio, pa su prvo upriličili seriju neprihvatljivih, bahatih i glupih napada na Ured za reviziju i njegovu nezavisnost, a onda se niko od ministara nije pojavio na parlamentarnim saslušanjima organizovanim u vezi revizorskih izvještaja o njihovom radu, što je skandal sam po sebi.
A sada su svi na godišnjim odmorima. Ko će se baviti revizorskim izvještajima i Pandemijom. Pogotovo kad kod nas sve savršeno funkcioniše. O čemu najbolju potvrdu mogu dati iz Suda BiH, u kome rukovodstvo Federalne Vlade redovno “gostuje”. Upravo na temu “Rad Vlade u Pandemiji”.
Spomenimo i da je Evropski revizorski sud, na samom početku pandemije, svjestan ozbiljnosti situacije i da je kriza savršeno tlo za razne mahinacije, nasuprot uvriježenom mišljenju o tromosti i nefleksibilnosti evropskih institucija, izvršio promjenu svojih planova, i prilagodio ih, tematski, interesima građana i Unije u Pandemiji. I već u 2020. proveo neke izuzetno važne revizije. S druge strane, naše revizorske institucije ni u planu za 2021. akcenat nisu stavile na Pandemiju, a prijedlog da sve, istovremeno, provedu paralelnu reviziju kvaliteta odgovora ovdašnjih institucija na Pandemiju, odgodile su za 2022., s obrazloženjem da su “već napravili planove za ovu godinu”. A ko će sad mijenjat plan, izlazit iz uhodane kolotečine i baviti se nečim ozbiljnim, aktuelnim i društveno relevantnim.
Pogotovo u partokratskoj državi u kojoj su političari i njihovi “privjesci” osjetljivi na svaku kritiku. I u kojoj, maltene iz suda u kome im se sudi za zloupotrebu položaja i korupciju, uvrijeđeno, drže predavanja o tome kako revizori ne znaju da rade svoj posao, a kako je njihova vlada najbolja do sada. Da o sklonosti metaforičkom skidanju glava revizorima za kritiku vlasti u drugom entitetu ne govorimo.
Uglavnom, odgovor na pitanje iz naslova (Možemo li mi išta naučiti od institucija EU) je jednostavan: Možemo. Ali, nećemo.
