Počelo je u Federaciji BiH, majskim hapšenjem premijera Fadila Novalića i ostalih, u aferi „Respiratori“, uslijedilo je podizanje optužnice, a suđenje vinovnicima ovog slučaja još je u toku.
Mnogo prašine podigla su i ljetošnja hapšenja u Sarajevu po nalogu Suda i Tužilaštva BiH, u istrazi ubistve Dženana Memića.
Ovaj slučaj, zajedno sa ubistvom Davida Dragičevića u Banjaluci, neriješen je godinama, a stavljanje lisica na ruke Alise Mutap za porodicu ubijenog značilo je da se konačno nešto mijenja.
Dalje, direktor OBA BiH, Osman Mehmedagić Osmica, našao se na meti pravosuđa nekoliko puta, a trenutno je, zajedno sa Selmom Cikotićem i ostalima, optužen za zloupotrebu položaja u aferi „bezbjednosne provjere“ za policijske i državne službenike.
Prije toga, Osmica je pred Sudom BiH oslobođen optužbi da je zloupotrebio službeni položaj kako bi saznao ko je anonimno podnio prijavu protiv njega, ali je direktor OBA pod istragom zbog sumnjivog sticanja fakultetske diplome, te zbog diskreditujućeg audio – snimka razgovora sa glavnom tužiteljkom Tužilaštva BiH, Gordanom Tadić.
Pod istragom je i Tadićeva, doduše disciplinskom, jer je navodno odgovorna za nemar i nepažnju u obavljanju službene dužnosti, na način da je ignorisala nalog VSTS da se predmeti tužiocima dodeljuju automatskim sistemom.
Tadićevo je u drugostepenom postupku potvrđena kazna – smjena sa funkcije, ali ima pravo da ide na trećestepenu disciplinsku komisiju.
Disciplinski je odgovarao i predsjednik Suda BiH, Ranko Debevec, koji je prošao samo sa javnom opomenom, iako je bio optužen za ozbiljnije prestupe: da se sastao sa Osmanom Mehmedagićem, protiv kojeg je u tom trenutku vođen krivični postupak, da je tužiteljki Vedrani Mijović uputio komentar neprimjerenog sadržaja i da je namjerno davao nedovoljno informacija o imovini u Španiji, kroz lične finansijske izvještaje dostavljene VSTS.
U Republici Srpskoj, pravi bum izazvalo je hapšenje četvorice u aferi „korona ugovori“, na čelu sa prvim čovjekom Instituta za javno zdravstvo RS, Branislavom Zeljkovićem, zbog sumnjivih javnih nabavki tokom najgoreg stanja pandemije. Svi osumnjičeni se nalaze u pritvoru.
– Iznenadi inercija koju vidimo kod sudova, koji odjednom imaju neku aktivnost – ocjenio je tom prilikom srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik.
Ta vijest nije se ni “ohladila“, a uslijedila je „afera kiseonik“, odnosno sumnje da je UKC i bolnice u RS medicinskim kiseonikom snabdijevala firma bez potrebnih dozvola, na osnovu čega se još sumnja i u kvalitet isporučenog kiseonika.
Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, nakon prijava Draška Stanivukovića, slučaj je proslijedilo Specijalnom tužilaštvu RS.
Javnost je u svim ovim i drugim slučajevima podijeljena – jedni su ubijeđeni da se radi o predstavama, drugi vjeruju da se radi o političkom progonu funkcionera jedne stranke od strane druge, dok ima i onih koji smatraju da su „stranci“ pritisnuli tužioce i sudije u BiH da konačno urade nešto protiv kriminala i korupcije.
Ovakvi se pozivaju na američku „crnu listu“, na moguće sankcije EU prema liderima u BiH, a neki spas vide i u Kristijanu Šmitu, ubijeđeni da će političare u BiH da udari „tamo gdje su najtanji“, a to su njihovi najbliži saradnici „koji sve znaju“.
– Kako bi ih zadržali, mladima se moraju pružiti mogućnosti kroz sigurnost, borbu protiv korupcije i vladavinu prava – izjava je Kristijana Šmita, prije nego što je preuzeo funkciju u BiH od Valentina Incka.
Drugi put, Šmit je korupciju u BiH pomenuo na početkom septembra, na konferenciji u Njemačkoj, posvećenoj evroatlanskim perspektivama BiH.
Kako su ga tada citirali, Šmit je rekao da korišćenje tzv. bonskih ovlašćenja može da se zamisli tek u kontekstu sankcija političarima zbog korupcije.
U međuvremenu, promijenjen je prvi čovjek VSTS BiH, ponovo se tresu fotelje glavnom tužiocu Tužilaštva i predsjedniku Suda BiH, ali se, kao ni u ranijim slučajevima, promjena na bolje ne osjeća.
Predsjedavajući Upravnog odbora „Transparensi internešenel BiH“ Srđan Blagovčanin smatra da je, imajući u vidu prethodna iskustva, teško očekivati da će aktuelne afere imati odgovarajući epilog.
– Čujemo i najave međunarodnih zvaničnika o tome da su nužni koraci koji bi vodili ka uspostavi integriteta pravosuđa, ali mislim da te najave nisu dovoljno konkretne. S druge strane, proces donošenja zakona o VSTS, koji bi trebalo da uvede reda u pravosuđe u smislu jačanja integriteta, mislim da nije dovoljan čak i ako bi se realizovao. Pravosuđu je neopohodna šok terapija, odnosno temeljni veting – kaže Blagovčanin za Srpskainfo.
Šta podrazumijeva šok terapija? Blagovčanin kaže da su za vrijeme izrade tzv. Pribeovog izvještaju o pravosuđu BiH postojale inicijative da se provede sistemska i temaljna provjera svih nosilaca funkcija u pravosuđu, kao što se radi u Albaniji.
To bi podrazumijevalo, dodaje naš sagovornik, provjeru nosilaca pravosudnih funkcija u smislu njihove veze sa organizovanim kriminalom, sa politikom i provjeru njihovog imovinskog stanja.
– Venecijanska komisija je u jednom od mišljenja o BiH stala na stanovište da je to sasvim legitimno u situaciji kada je pravosuđe zarobljeno političkim uticajima, kada je postalo produžena ruka najviših funkcionera političkih partija. Mislim da se svi slažemo da je zarobljeno i da nam treba šok terapija. Bez toga, mislim da će se stanje u pravosuđu nastaviti pogoršavati i da ćemo doći u sutuaciju da će građani biti prinuđeni da uzimaju pravdu u svoje ruke. Nije dovoljno samo da se prvi ljudi pravosudnih institucija zamijene, na postojeći način. Znamo da je zamijenjeno nekoliko glavnih tužilaca Tužilaštva BiH zbog različitih inkriminacija protiv njih, pa šta se promijenilo? Nisu problem ljudi nego sistem. Moramo ići ka uspostavi funkcionalnog sistema koji bi bio baziran na nezavisnosti – zaključuje Blagovčanin.
