U ovoj državi stvarno padaju kriteriji po svim osnovama. Ugrožen je čak i naš najprepoznatljiviji domaći proizvod – korupcija. Po korupciji smo godinama čuveni među zemljama Europske unije, čak i vše nego po nogometu, ustrajno se držimo u samom vrhu, s tom se pojavom mogla natjecati samo neučinkovitost javne uprave.
Turističke ture su se već po zapadu organizirale pod egidama: posjetite zemlju s korupcijom kakva je nekoć bila u nekim dalekim zemljama. Ili: prijavite se za izazov, tko u roku od tri dana dobije bilo kakav dokument hrvatske birokracije, nagrađujemo ga u ljetovanjem u najkorumpiranijoj dalmatinskoj općini.
Prije samo desetak godina hrvatski premijer je ‘pao’ pod optužbama za milijune eura korupcije. Gdje su tek veliki poslovi u Zagrebu s nulama koje ni prebrojiti ne možeš. A danas, jedni ti smo, državnog dužnosnika možeš kupiti za kopuna, janjeći but ili glavu sira! Teška sramota, srozan nam je ugled u skupini zemalja koje još drže do ugleda korupcije.
Pogledajte samo slučaj od ovog ljeta, kad je službenicu splitske gradske uprave u aferi s malverzacijama oko građevinskih kvadrata na Žnjanu, Uskok zaskočio – zbog parfema. A milijuni su se u tom poslu vrtili. I cijela ta gungula zbog mirisne vodice od par stotina kuna.
Ili ovih zadarskih poreznika koje su Uskok i krim-policija uhvatili s rukama – u peki. Poreznici bi vlasnicima firmi i obrta dojavljivali kad dolazi inspekcija, nisu im slali ovrhe zbog neplaćenih poreznih dugova, a zauzvrat su se častili bocama vina, janjetinom, odojcima, pršutom, vodoinstalaterskim uslugama, zapošljavanjem rodbine… Bezveze.
Hrvatski čovjek pocrveni od stida kad pročita policijsko izvješće prema kojem je državne službenike bilo lako podmititi biftekom, ako nema boljega, onda ramstekom, kakvom ribicom, paprčnjakom ili s polovicom pečene kokoše. Janjećom glavom. Paketom smrznutih liganja. Naprosto ti je neugodno čitati poreznikove poruke da dolazi po ‘dvadeset i dvi litre biloga, deset litara crnoga’.
Možda siroti ljudi nisu ni znali da se mito u formi pečenoga, lešoga i crnoga uopće vodi kao mito, smatrali su ga dijelom narodne tradicije. Ono šta se pojede i popije ne može nikako bit zlo, to je samo da se ljudi pokripe i provesele. Pa nećete nam valjda i to zabraniti. Šta, ne možemo više ni na karte bacit, zapivati, poslije besplatnog ručka?!
Di ide ovaj svit kad se i za to hapsi.
A kuda ide i ova država, perjanica europske korupcije, kad smo se sveli na ovakve tričarije. Ovo je sudnji dan korupcije u Hrvatskoj.