Zbog čega su javne nabavke na svim nivoima vlasti u BiH na „lošem glasu“ u javnosti i, kako mnogi tvrde, predstavljaju leglo korupcije?
Smatram da je većini građana, a pogotovo onima koji su upućeni u problematiku korupcije u javnim nabavkama, poznato da je upravo korupcija u ovom segmentu javne potrošnje apsolutno najveće društveno zlo. Ne samo po ekonomsko i socijalno, već i po ukupno političko i moralno stanje društva. Političke elite, prevashodno partije na vlasti, koje čine parlamentarnu većinu, shvatile su da cca 4,5 milijardi KM, koliko se godišnje troši u javnim nabavkama roba, usluga i radova, predstavlja neuporedivo najizdašniji izvor sredstava za mogućnost legalnog i najbržeg bogaćenja koruptivnih pojedinaca u ugovornim organima i ponuđačima, inače sklonih korupciji bez bilo kakve odgovornosti.
Kako je moguće na legalan način baviti se korupcijom?
Takav poduhvat, u režiji najodogovornijih u državi, omogućen je donošenjem koruptivnih Zakona o javnim nabavkama i podzakonskim aktima, kojima je obezbijeđeno da mnogi pojedinci nastave uspješno bogaćenje započeto ratnim profiterstvom, zloupotrebama ogromnih donatorskih sredstava, formiranim fiktivnim preduzećima, neplaćanjem silnih poreskih obaveza, pljačkaškim privatizacijama državne imovine i drugih izdašnih izvora od kojih su mnogi poodavno usahli, a ostali su gotovo na izdisaju.
Kakve, konkretne, posljedice je donio zakon o kojem govorite?
Za relativno kratak vremenski period, od samo pet godina primjene ZJN-a, BiH se uvrstila u najkoruptivnije zemlje svijeta, a danas se učvrstila na tom nezahvalnom i zabrinjavajućem vrhu. Inače, put BiH u visoko koruptivno društvo zemalja, bio je u izvjesnoj mjeri netipičan u odnosu na druge evropske zemlje u tranziciji. Primjenom prvog ZJN-a od 2005. godine, i pored dvogodišnjeg problema nekonstituisanja drugostepenog kontrolnog organa Kancelarije za razmatranje žalbi, nije uticalo na rast korupcije sve do kraja 2008. godine.
Šta se događa krajem pomenute godine?
Ta 2008. godina bila je zlatno doba javnih nabavki u BiH, jer je u istoj transparentnost dostigla nivo učešća javno oglašenih postupaka 91 odsto, od ukupno svih provedenih postupaka. Time je gotovo dostignut nivo prosjeka transparentnosti u zemljama EU. Zahvaljujući tome, korupcija se spustila na 450 miliona KM, od inače godišnjeg učešća od 500 do 600 miliona KM, u periodu prije donošenja i prvih godina primjene donešenog Zakona o javnim nabavkama.
Kada se krenulo „nizbrdo“?
Nažalost, već od februara 2009. godine otpočeo je sunovrat transparentnosti, a time i enormno brz porast korupcije kao posljedica izvršene izmjene ZJN po hitnom postupku, podizanjem novčanih cenzusa za netransparentne konkurentske zahtjeve sa 30.000 KM na 50.000 KM za robe, a 80.000 KM za radove, čime je širom otvoren prostor za cijepanje većih javnih nabavki na manje netransparentne, a samim tim ohrabrivanje i podsticanje sve većeg broja pojedinaca u ugovornim organima da provode pregovaračke postupke bez objave obavještenja, što je omogućilo krajnje neracionalno trošenje novčanih sredstava i do 60 odsto u odnosu na cijene koje su objektivno prisutne na tržištu. Takvo uspostavljeno netransparentno stanje, samo za dvije godine dovelo je do toga da se od 20 najvećih nabavki u BiH, čak 16 provede pregovaračkim postupkom bez javnog oglašavanja, što je vjerojatno jedinstven slučaj u svijetu.
Koliko budžetskog novca u BiH završi u privatnim džepovima korumpiranih pojedinaca, na godišnjem nivou?
U godišnjem Izvještaju o zaključenim ugovorima Agencije za javne nabavke za 2012. godinu, utvrđeno je da je od ukupno provedenih javnih nabavki njih 55,78 odsto provedeno pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja, a 21 odsto putem konkurentskih zahtjeva, što zajedno čini 77 odsto provedenih netransparentnih postupaka. Takav primjer nigdje u svijetu nije registrovan, a u takvim postupcima učešće korupcije dostiže 60 odsto u ukupnoj vrijednosti provedenih nabavki. Procjenjuje se da je godišnje učešće korupcije znatno premašilo iznos od milijardu i 200 miliona KM ukupnih vrijednosti provedenih javnih nabavki. Istraživanjima UG „Tender“ za 2013. godinu, utvrđeno je da je učešće transparentnih postupaka ukupne vrijednosti zaključenih ugovora iznosilo samo 24,86 odsto, što jasno govori o dominantnom učešću netransparentnih postupaka u javnim nabavkama u BiH i da je u naredne dvije godine premašila na godišnjem nivou iznos od milijardu i četiri stotine miliona KM. Donošenjem novog ZJN, koji je u primjeni od kraja novembra 2014. godine, otvoren je prostor za dodatni porast anarhije i opšte neodgovornosti u javnim nabavkama, čime je obezbijeđeno da isti, u svjetskim razmjerama, predstavlja najkoruptivniji dokument u javnim nabavkama.
Da li možete to da pojasnite? Kako je novi Zakon o javnim nabavkama postao „najkoruptivniji dokument“?
O tome kakve je katastrofalne rezultate u prvoj godini primjene polučio doneseni koruptivni zakon najbolje svjedoče konkretni podaci Agencije za javne nabavke, koji su prezentovani na osnovu prispjelih podataka od 2.053 ugovorna organa. Ti podaci pokazuju da je ukupna vrijednost prometa u javnim nabavkama iznosila, samo nevjerovatnih milijardu i četiti stotine šezdeset osam miliona KM, odnosno samo 5,02 odsto BDP-a, uz napomenu da je isti 2012. godine iznosio 16,5 odsto BDP-a, što govori o krajnjoj apsurdnosti, odnosno neminovnoj činjenici da većina netransparentnih postupaka svjesno nije ni prikazana u zvaničnom izvještaju Agencije ili ih, što je manje vjerovatno, ugovorni organi nisu ni dostavili. U svemu navedenom, za analiziranu godinu apsolutno je neprimjereno obrazloženje direktorice Agencije za javne nabavke, koja je javno isticala, da su ugovorni organi donošenjem novog ZJN-a pristupili krajnje odgovorno trošenju javnih sredstava i da je samim tim društvo uštedilo ogromna sredstva. Navedena konstatacija, više nego očito govori da su podaci fingirani i da upravo provedeni netransparentni postupci u ogromnoj vrijednosti nisu ni prikazani, čime je, po procjeni Udruženja građana „Tender“ korupcija dostigla rekordan godišnji nivo od milijardu i šesto miliona KM, što je i narednih godina uveliko prisutno.
Vaše udruženje već godinama traži od najodgovornijih u državi da se i u BiH donese istinski antikoruptivni Zakon o javnim nabavkama (ZJN), kojim bi efikasno mogla da se zaštite javna novčana sredstva građana. Šta ste na tom polju do sada uradili?
Asocijacija nezadovoljnih ponuđača aktivno je djelovala i u vrijeme entitetskih propisa o javnim nabavkama, a po donošenju prvog ZJN-a pod registrovanim nazivom Udruženje građana „Tender“, aktivno je dostavljanjem amandmana učestvovala u pokušajima izmjene tada aktuelnog ZJN, do čega nije došlo zbog toga što je na više od 50 odsto članova upućeno amandmana. Izuzetno bogatu i sadržajnu aktivnost ispoljili smo u 2011, 2012, i 2013. godini, u vrijeme aktivnosti koja je vođena od strane Agencije za javne nabavke na pripremama za donošenje novog zakona koji je u maju 2014. godine usvojen.
Da li ste dobili bilo kakvu podršku za vaše aktivnosti na poboljšanju zakonske regulative u oblasti javnih nabavki u BiH?
Zahvaljujući donatorskim sredstvima EU, USAID i ambasade Kraljevine Holandije, stvorene su materijalne pretpostavke da Udruženje građana „Tender“ provede apsolutno najveću aktivnost u istoriji BiH zakonodavstva, organizovanjem u 16 gradova BiH 56 raznih javnih rasprava putem okruglih stolova, seminara, savjetovanja, tribina i konferencija, od kojih je čak pet održano u prostorijama Parlamentarne skupštine BiH. Napominjem, da je u provedenim raspravama učestvovalo 2.683 predstavnika relevantnih struktura, svih nivoa organizovanja BiH društva. U provedenim aktivnostima „Tender“ je bio u obavezi da u odnosu na neprimjerena rješenja u predloženim odredbama Prijedloga nacrta ZJN-a, koje je nudila AJN, ponudi alternativna rješenja, što smo i učinili sačinjavanjem 42 antikoruptivna amandmana.
Šta su zaključci pomenutih rasprava?
Veoma je karakteristično da nijedan od učesnika u provedenim raspravama nije stao iza ponuđenih rješenja Agencije za javne nabavke, već su, gotovo jednodušno, podržali rješenja i mehanizme koje je u svojim amandmanima ponudio „Tender“. Takva, data podrška na sugestiju mnogih učesnika opredijelila je „Tender“ da ponudi vlastiti Prijedlog nacrta ZJN, koji je dobio opštu podršku u javnosti zbog svoje antikoruptivnosti, jer je sadržavao sve bitne odredbe koje su bile jasne i precizne i koje bi uspješno obezbijedile afirmaciju principa transparentnosti, konkurentnosti, jednakog tretmana i nediskriminacije ponuđača, kao i načela odgovornosti, efikasnosti, nulte tolerancije prema korupciji u javnim nabavkama i vladavine prava. Da su se, najodgovorniji na vlasti opredijelili da 2012. godine usvoje predloženi Zakon o javnim nabavkama Udruženja građana „Tender“, u budžetima ugovornih organa uštedilo bi se, do danas, najmanje osam milijardi KM, pa mnoga zaduživanja kod brojnih inostranih kreditora ne bi bila potrebna.
Kakav ste odgovor od političara tada dobili?
Najodgovorniji u državi nisu bili zainteresovani za pitanje rješavanja enormne korupcije u javnim nabavkama i javno su u svojim istupima uporno potencirali da je najveći krivac za koruptivno stanje u ovoj oblasti isključivo nedostatak političke volje. Navedeni argumenti od strane „vođa naroda“, predstavljaju krajnju aroganciju, drskost i licemjerje, jer su time javni interes podredili ličnom i partijskom. Istima smo, tada postavljali pitanje šta za njih konkretno znači jedno od pravila Evropskog suda za ljudska prava, koje kaže: ‘Javni interes je iznad interesa svakog autoriteta i državne tajne.’ Drugo, dodatno razočarenje, kako za članove UG „Tender“, tako i za brojne NVO koje su nam dale podršku da sačinimo novi dokument, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama ZJN-a sa 20 amandmana, uslijedilo je primjenom novodonesenog ZJN-a u maju 2015. godine. Obavljen je razgovor sa predstavnicima svih političkih partija koje čine Parlament BiH i koji su za ponuđena antikoruptivna rješenja dali punu podršku. Nažalost, realizacija dogovorene procedure na volšeban način je izbjegnuta, jer za nju, očigledno, nisu bili zainteresovani čelnici i političke elite, znajući da bi primjenom takvog antikoruptivnog zakona korupcija u javnim nabavkama bila smanjena za 60 odsto. Obraćanje, po ko zna koji put, prisutnim predstavnicima međunarodne zajednice u BiH da posreduju kod najodgovornijih u vlasti za donošenje takvog značajnog dokumenta, nije naišlo na dovoljan odjek i neophodno odlučnije djelovanje na tom planu. Navedeni prijedlog „Tendera“ i dalje stoji u ladicama parlamentaraca.
Da li možete direktno da označite krivce za to što u BiH ne postoji Zakon o javnim nabavkama koji sprečava korupciju i pljačku budžetskog novca?
Ključni i jedini krivac zašto se u BiH bezočno pljačkaju javna sredstva, za rješenja u ZJN i podzakonskim aktima koja uveliko ohrabruju i podstiču pojedince u ugovornim organima i ponuđačima da pljačkaju legalno novac građana, jesu političke elite, prije svega partije na vlasti koje su stavile šapu na sve relevantne institucije koje su vezane za oblast javnih nabavki, ali i sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast.
Koliko su državne institucije otvorene za saradnju sa UG „Tender“? Da li slušaju vaše sugestije i prijedloge?
Sve državne institucije su otvorene za saradanju sa nama, pogotovo u zakonodavnoj sferi. Međutim, najodgovorniji u državi smatraju da još uvijek nisu dovoljno opljačkali vlastiti narod, pa i korupcija u javnim nabavkama isključivo predstavlja najkohezivniji faktor njihove saradnje. Da bi nastavili uspješni poduhvat na planu vlastitog bogaćenja, posežu za najraznovrsnijim vidovima destruktivnog ponašanja, ne prežući da posežu ne samo za zaštitom vitalnog nacionalnog interesa, već i za brojnim drugim nepotrebnim suprotstavljanjima. Napominjem i da je doneseni aktuelni Zakon u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH prošao, reklo bi se, teškom i mučnom borbom jer se više od dva mjeseca vodila borba da se obezbijedi parlamentarna većina za usvajanje istog. Konkretno, od 42 poslanika u Predstavničkom domu, njih 20 glasalo je za donošenje koruptivnog zakona, 17 je bilo protiv, a pet uzdržanih.
Kako ocjenjujete nove prijedloge zakona o izmjenama i dopunama ZJN?
Sve odgovorne, ozbiljne, stručne i dobronamjerne građane, a pogotvo upućene u enormno stanje prisutne korupcije, zabrinjava Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama ZJN-a, koji je sačinila birokratska administracija iz državnih institucija, a koji je Savjet ministara uputio u parlamentarnu proceduru na usvajanje, nudeći ga, kao jedno od značajnijih od 14 obaveza koju vlast BiH treba da ispuni za dobijanje statusa kandidata za članstvo u EU. Nažalost, navedeni dokument ni u kom slučaju ne može da ispuni željeno očekivanje koje bi značajnije doprinijelo uspješnoj borbi za smanjenje korupcije u javnim nabavkama, jer se istim otvara novi prostor za dodatnu korupciju, dajući mogućnost ugovornom organu da uvijek kad poželi može da provede pregovarački postupak bez objave obavještenja, na način da će samo na portalu javnih nabavki objaviti informaciju o namjeri da će u narednom periodu provesti takvu nabavku, s tim da će „zainteresovanim“ dostaviti tendersku dokumentaciju, što je krajnje apsurdno, besmisleno, a pogotovo štetno po javna sredstva.
Kako komentarišete aferu sa nabavkom medicinskog materijala za vrijeme pandemije virusa korona u RS, zbog koje je, između ostalih, pritvoren direktor Instituta za javno zdravstvo?
Mi u „Tenderu“ smo prije svega ponosni što nijedan privatni privredni subjekat sa prostora cijele BiH, a koji su članovi našeg udruženja, u doba korone nije učestvovao u netransparentim nabavkama, kako u pregovaračkim sporazumima bez objave, tako i u direktnim sporazumima. Inače, „Tender“, kao i druge odgovorne i ozbiljne nevladine organizacije, apsolutno ne stoji iza koruptivnih provedenih nabavki kojima su otuđena značajna sredstva građana BiH. Smatramo da je bilo, kod pojedinih nabavki, dovoljno vremena da su se mogle provesti transparentno, a kojima bi se obezbijedila i znatno niža cijena roba od onih po kojima su nabavljene. Očekujemo da će akteri svih neprimjernih nabavki, od respiratora, kiseonika, maski, zaštitnih odijela, rukavica i drugih roba, biti podvrgnuti provjerama nadležnih organa i eventualno biti primjereno sankcionisani oduzimanjem nezakonito otuđenog novca. S tim, da se, pritom, moraju obuhvatiti i dijelovi političkih struktura koje su u to uključeni.
Firma „Prointer“ zadnjih par godina nosi „titulu“ rekordera po broju dobijenih tendera. Tu se, gotovo sto odsto, radi o sklopljenim poslovima sa državnim i entitetskim institucijama i ustanovama. Da li je moguće na regularan način dobiti tolike poslove? Da li se tu radi o tzv. „zaključanim tenderima“, za koje se unaprijed zna ko je pobjednik?
Evidentna je činjenica da je „Prointer“ od svog nastanka neprikosnoveni miljenik politike i kao takav je apsolutno stavljen u povlašćen položaj u odnosu na druge ponuđače koji mogu da pružaju istovjetne usluge. Međutim, ključni problem za njegovo, gotovo zabrinjavajuće, uspješno poslovanje i ogromne zarade jesu enormno visoka sredstva koja se troše za pojedine konkretne predmetne nabavke u pojedinim ugovornim organima, a za koje upućeni objektivni posmatrači smatraju da su dijelom čak i nepotrebni, a pogotovo da su preplaćeni. Očigledno da ugovorni organi ne postupaju u skladu sa praksom koja je prisutna, ne samo u zemljama Evropske unije, već predstavlja i obavezu domaćih ugovornih organa. A to je, da pri donošenju godišnjih planova nabavki i planiranja sredstava za provođenje konkretnih predmetnih nabavki, moraju da analiziraju stanje na tržištu za konkretne predmetne robe, usluge i radove, što kod nas očito nije prisutna praksa. Takav neodgovoran pristup u provođenju javnih nabavki, pogotovo značajnijih, ostavljaju opravdanu sumnju u regularnost provođenja istih sa koruptivnog aspekta, ukazujući da za konkretne usluge, za koje se raspisuje tender, planirana sredstva znatno premašuju vrijednost za koju se gotovo istovjetne usluge vrše u susjednim zemljama. Inače, sumnje u regularnost tendera su dosta problematične, jer tenderska dokumentacija, najčešće, sačini se izuzetno kvalitetno sa svim relevantnim elementima, koji otklanjaju sumnju na regularnost, izuzev kriterija koji, zbog visine planiranih sredstava za nabavku, često budu prilagođeni uslovima koji budu zadovoljeni jednim ponuđačem.