Helsinški parlament građana i Fondacija Udružene žene su su petak, 26.11.2021. podnijele Gradu Banjaluci dvije inicijative za dodjelu naziva ulica – po Vahidi Maglajlić, narodnoj heroini Drugog svjetskog rata i Miri Kesić, prvoj direktorici Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja Rada Vranješević
Gorica Ivić iz Fondacije Udružene žene Banjaluka, jedna je od urednica Leksikona o ženama, 100 ulica po ženama. Pored Gorice urednice ovog leksikona su i Jasmina Čaušević i Selma Hadzihalilović.
Gorica kaže da je kampanja “100 žena – 100 ulica po ženama” prva masovna inicijativa ove vrste u kojoj aktivistkinje borbe za ženska prava propituju i traže promjene u politikama obilježavanja javnog prostora i imenovanja ulica, kao važnog dijela ukupne kulture sjećanja u BiH.
Kampanja je dio inicijative Mir sa ženskim licem kojom koordinira Fondacija Lara iz Bijeljine, Inicijtiva je aktivistički ženski pokret koji otvara i vodi proces suočavanja s prošlošću i njeguje kulturu sjećanja na postignuća, iskustva i stradanje žena, stvarajući tako društvo u kojem je žena vidljiva u javnom i političkom prostoru i ravnopravno uključena u stvaranje trajnog mira.
“Nazvati ulice po ženema je važno jer imamo obavezu da vrednujemo iskustva i produbljujemo saznanja o ženama iz Bosne i Hercegovine u njihovoj borbi i nastojanjima da kroz lični i društveni akt pobune doprinesu boljem i pravednijem društvu i zato što je važno da se javni prostor posveti ženama koliko i muškarcima”, rekla je za BUKU Gorica Ivić.
Ona dodaje da smo svjedoci da je nazive ulica moguće mijenjati u skladu sa interesima i potrebama društvenog konteksta.
“Takođe svjedočimo i kreiranju novih ulica, ustanova koja često dobijaju imena prema ličnostima za koje se procjeni da je važno da se ne zaborave i da se na taj način oda počast nihovom radu i doprinosu u određenoj oblasti. Zakon o lokalnoj samoupravi u Republici Srpskoj kaže da je skupština predstavnički i organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, i zakonom skupština ima i nadležnosti koje se tiču donošenja odluku o određivanju naziva ulica, trgova i dijelova naseljenih mjesta. Dakle, prva adresa je gradsko vijeće odnosno skupština lokalnih nivoa. Može se tražiti da neka već postojeća ulica, plato ili trg promijeni naziv ili da se neka nova ulica u nekom novom izgrađenom naselju dobije ime. Detaljen procedure su propisane na opštinskom nivou i razlikuju se među opštinama po tome ko može podnijeti inicijativu za izmjenu imena ulica”, pojašnjava Gorica.
Ona dodaje da Banjaluka ima 650 ulica, a samo 43 nosi naziv po ženama (6.61%).
“Tu su heroine antifašizma i Drugog svejtskog rata, ali i srpska ratna heroina koja se borila u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu, žene koje su radile na opismenjavanju, prosvetiteljice, poznate majke iz narodne poezije, naučnice, književnice, slikarke i monahinje. Iako Banjaluka, u odnosu na druge gradove, ima najviše ulica nazvanih po ženama, taj broj je ipak mali. Čak i ovakva slika žena i poželjnih ženskih dostignuća bi bila prihvatljiva da je umjesto 43, makar 330 ulica koje u javnu memoriju grada upisuju zasluge, zalaganja i dostignuća žena”, kaže naša sagovornica.
Gorica kaže da se ovom kampanjom želi ukazati na drastičnu rodnu nejednakost u imenovanju ulica po zaslužnim osobama iz naše prošlosti.
“Žene su u ovom segmentu kulture sjećanja izrazito podzastupljene, nevidljive i izložene tipično patrijarhalnim kriterijima odabira. Zanemaren je ukupan doprinos djelovanja žena za rodnu jednakost i socijalnu pravdu što predstavlja ozbiljnu prepreku nastojanjima da se izgradi društvo jednakih mogućnosti danas. U 12 većih gradova u našoj zemlji, od ukupno 4076 ulica, samo njih 115 (dakle samo 2,82%) nosi ime po ženama ili su povezane sa ženskim aktivizmom/iskustvom, ili nose nazive po zajedničkim postignućima žena i muškaraca”, ističe Gorica Ivić.
Željka Žolja Umićević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, kaže da je jako važno da žene budu prisutne u javnom prostoru pa i na taj način da ulice u gradovima budu imenovane po njima.
“Nema niti jednog razloga i smislenog objašnjenja zašto trenutno imamo ovakvo mali procenat ulica nazvanih po ženama u 12 gradova gdje je rađeno istraživanje jer izuzetnih i zaslužnih žena u tim lokalnim zajednicama ima jako puno. U razvoju tih zajednica učestvovali su i žene i muškarci, međutim, žene su ostale nevidljive, zanemarene, izbrisane iz istorije gradova i mogu reći da su sistemski i planski diskriminisane. Nazvati ulice po ženama znači da im odajemo priznanje, vraćamo ih u istoriju, ali i pokazujemo da se njihovi doprinosi prepoznaju i vrednuju jednako kao i doprinosi muškaraca”, rekla je za BUKU Željka Žolja Umičević i dodaje da oba njihova prijedloga, Mira Kesić i Vahida Maglajlić imaju itekako dobre razloge da budu uvrštene i priznate kao znamenite ličnosti jer su svojim djelovanjem, radom i doprinosom zadužile Banjaluku.
Željka kaže da iako ima najviše ulica koje su nazvane po ženama samo dvije ulice su u užem centru grada, a četiri ulice nose nazive koje se na indirektan način tiču žena: Braće Mažar i majke Marije, Braće i sestara Kapor, Braće i sestara Glumac, Kola srpskih sestara, što je u procentima 6,6%, dok je npr. u drugim gradovima BiH taj postotak znantno manji, npr. u Sarajevu ovaj postotak iznosi 1,48%, Bijeljini 2,29%, Tuzli 2,45%, Bihaću 1,92, Prijedoru 3,36%…
“Na osnovu ovih podataka vidimo da su žene, njihovi doprinosi, njihov rad gotovo potpuno zanemarene širom BiH što nam govori o odnosu lokalnih zajednica prema ravnopravnosti polova”, kaže Željka.
Ona ističe da Banjaluka ima mnogo žena kojim se može ponositi i koje zaslužuju da ih se pamti i oda im se priznanje – od već pomenute Mire Kesić, Vahide Maglajlić do Gizele Januševski, prve doktorice u Banjaluci koja je radila od 1899. godine, Branislave Perović Nešković rođene u Banjaluci,doktorke fizike i prve direktorice Instituta za nuklearne nauke „Vinča“, Milice Carke Jovanović koja je pripadala prvoj grupi glumaca i glumica koji su igrali u prvoj sezoni banjalučkog pozorišta i koja je nakon Drugog svjetskog rata glumila u prvom dugometražnom filmu „Slavica“, Nasihi Kapidžić-Hadžić, jednoj od najpoznatijih pjesnikinja, spisateljica i urednica u BiH rođenoj u Banjaluci, Dragice Dodik, prve i do danas jedine žene rektorice banjalučkog univerziteta…..
FEMINISTIČKA TURA
Helsinški parlament građana Banjaluka je prije dvije dvije godine osmislio Feminističku turu Banjaluke, odnosno jedinstvenu turističku turu, koja u fokusu ima žene koje su ostavile traga na razvoj našeg grada, a koje se u zvaničnoj istoriji Banjaluke vrlo malo ili nikako ne spominju.
“Feministička tura obuhvata priče o ženama od prvog spomena Banjaluke do perioda neposredno prije Drugog svjetskog rata i odvija se na šest lokacija u gradu na kojima se upoznajemo sa legendama o ženama, ženama koje su radile na opismenjavanju žena, doktoricama, heroinama iz Drugog svjetskog rata, banicama, arhitekticama, glumicama… ženama koje potiču iz našeg grada, a koje su svojevremno bile svjetski poznate, ali i onima koje su došle u naš grad i ostavile neizbrisivi trag. Cilj naše feminističke ture jeste promocija žena koje su dale svoj doprinos razvoju društvenog, političkog i kulturnog života u Banjaluci i želimo da na taj način orodnimo kulturu sjećanja i da ove žene, neopravdano izostavljene iz istorije grada, otrgnemo od zaborava i upoznamo naše sugrađanke i sugrađane i sa ovim, ženskim, licem istorije grada. Govoreći o ovim ženama, mi dajemo Banjaluci i žensko lice, ukazujemo na to koliko je Banjaluka imala i ima fenomenalnih, uspješnih žena u raznim oblastima, žena koje zbog svojih ideja, rada, djelovanja mogu i trebaju biti ponos našeg grada”, rekla je Željka.
