“Pozivamo sve ljude dobre volje koji su svjesni kakve užase rat nosi da nam se pridruže. Zajedno se suprotstavimo govoru mržnje i pozivima na rat kako bi se glas razuma čuo što dalje!”, stoji u pozivu za potpisivanje peticije za zaustavljanje poziva na rat u Bosni i Hercegovini.
Iza njega stoje veterani iz tri vojske koje su ratovale u BiH od 1992. do 1995. godine, okupljeni u udruženju Pravi požar.
“Mi, veterani rata iz svih nekada zaraćenih strana u BiH, okupljeni u Udruženju “Pravipožar” s plemenitim ciljem zagovaranja mira, odlučno pozivamo na prekid zapaljive retorike, prijetnjama sukobima kao i pominjanju rata sa ciljem prikupljanja političkih poena i poigravanjem sa budućnošću svih nas.
Vjerujemo da su veterani najpozvaniji da govore o ratu i njegovim kobnim posljedicama i da je naša uloga mirovnih aktivista jedini ispravan put za normalnu budućnost na ovim prostorima. Pozivamo sve ljude dobre volje koji su svjesni kakve užase rat nosi da nam se pridruže u potpisivanju peticije. Zajedno se suprostavimo govoru mržnje i pozivima na rat kako bi se glas razuma čuo što dalje! Nadglasajmo u javnom prostoru one koji rat spominju čim im zatreba alibi za njihovu nesposobnost da pregovaraju i dogovaraju se, i to bez ikakve odgovornosti za izrečeno!
Podsjećamo da je tokom četverogodišnjih sukoba u Bosni i Hercegovini poginulo oko 100.000 ljudi, na stotine hiljada je ranjeno i raseljeno, te da još uvijek tragamo za nestalima na svim stranama. Prijetnje novim sukobima stvaraju ambijent koji tjera ljude iz zemlje, razara ekonomiju, guši izgradnju demokratskog društva i prosperitet.
O ratnoj prošlosti, koja većini ljudi u BiH nije donijela ništa dobro, treba otvoreno razgovarati, ali samo s ciljem da se istorija ne ponovi, odnosno da se bolna iskustva koja smo svi prošli iskoriste za sprečavanje bilo kakvih budućih sukoba. To je cilj kojem je naše udruženje posvećeno od svog osnivanja i upravo zato već više od deceniju aktivno radimo sa mladima, veteranima, ženama i brojnim drugim grupama. Dijalog i mir nemaju alternative”, stoji u peticiji koju možete potpisati klikom na ovaj link➡https://www.onlinepeticija.com/veterani_rata_pokrenuli…
“Mi smo živjeli jedan miran život, radili, učili, a onda nas je u jednom trenutku neko pozvao u rat, gdje smo proveli 3 – 4 godine, iskorišteni smo u tom ratu, pa su nas vratili kući i od nas se očekivalo da treba da funkcionišemo dalje kao da smo bili na jednom lijepom odmoru i vidjeli nešto lijepo u tom svom životu. A tako prepušteni sami sebi prvo nismo raščistili sa svojom ratnom prošlošću, sa traumama koje su nastale, bez bilo kakve psihološke pomoći, bez adekvatnog liječenja, ali od nas se očekivalo da treba da nastavimo da živimo, kao i prije tog poziva u rat”, ističe za BUKU priču Spasoje Kulaga bivši pripadnik vojske Republike Srpske, ratni veteran, i jedan od onih koji nije pristao na zavjeru ćutanja.
Nakon što je sa grupom veterana radio na svojoj ličnoj traumi, uvidio je da nema sistemske podrške i da su ratni vojni veterani prepušteni sami sebi. Pomoć i razumijevanje nisu stizali ni od zvaničnih veteranskih udruženja, te je zajedno sa još nekoliko veterana odlučio nešto poduzeti. Još 2008. godine formirali su neformalnu grupu za podršku, da bi 2011. ona prerasla u Udruženje Pravi požar sa sjedištem u Derventi, čiji je prvenstveni cilj podrška ratnim vojnim veteranima, porodicama i žrtvama rata. Na samom početku Udruženje su činili samo veterani Vojske Republike Srpske, a potom su se pridružili i veterani Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Do sada su održali preko 100 radionica u okviru programa “Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva” (KUVI), čiji je cilj pokretanja dijaloga između ratnih veterana i mladih u gradovima širom Bosne i Hercegovine. Na radionicama govore o svojim ličnim ratnim iskustvima nastojeći srušiti predrasude prema “onima sa druge strane”, izgraditi kritički odnos prema ratu i skorijoj ratnoj prošlosti, raditi na razumijevanju ratne traume i njenih posljedica na učesnike rata, njihove porodice, ali i cijelo društvo.
Program je osmislio Centar za ratnu traumu iz Novog Sada.
Na pitanje da li vjeruje da ćemo konačno iz suživota u BiH zakoračiti u život, kaže da je teško bilo šta prognozirati: “Mi u BiH imamo to što imamo, trudimo se da živimo što bolje i kvalitenije, ali ne treba zaboraviti da mnogi veterani, opterećeni dešavanjima koja su imali tokom rata i nakon njega, nisu dočekali ni ovo vrijeme i stanje u kome se mi trenutno nalazimo. Mnogi su od posljedica rata umrli, neki su počinili suicid, o tome se mnogo ne govori u našem društvu. To je jedan jako loš odnos suočavanja sa prošlošću, ali činjenica je da se o životu običnih ljudi ne priča puno ili uopšte u BiH.”
A takav odnos ne samo da nije dobar, već može biti poguban i imati dalekosežne posljedice na cijelo društvo.
Upravo ta poruka je upućena i kroz sam naziv Udruženja – Pravi požar.
“Pravi požar nije slučajan odabir. Tu imamo jednu igru riječi, da su teme kao što su lična trauma i PTSP jako ozbiljne i ako se sa njima ne bude radilo na jedan adekvatan način mogu da izazovu pravi požar u društvu”, naglašava Kulaga.
