U Izvještaju “Nadzor izvršenja presuda i odluka Evropskog suda za ljudska prava” Odbora ministara za 2021. godinu navodi se kako je ovo tijelo održalo četiri sastanka, te da se na svim pričalo o grupi predmeta “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine”.
“Odbor je usvojio novu privremenu rezoluciju (četvrtu od 2011.) kojom poziva vlasti i političke čelnike Bosne i Hercegovine da ulože sve svoje napore kako bi postigli konsenzus o potrebnim amandmanima na Ustav i izborno zakonodavstvo, kako bi izbori u oktobru 2022. godine bili održani u skladu s presudama Evropskog suda”, navedeno je te se dodaje kako je direktorica za ljudska prava održala četverodnevne online konsultacije s vlastima i predstavnicima međunarodne zajednice u BiH o dugom čekanju na izvršenje presude “Sejdić i Finci”, koja je jedna od pet presuda Evropskog suda o etničkoj diskriminaciji.
“Dostupnost Vijeća Evrope, posebno Venecijanske komisije, da osiguraju neophodnu pomoć vlastima, s ciljem osiguranja pravovremeno usvojenih reformi Izbornog sistema posebno je naglašena”, piše također u Izvještaju objavljenom 30. marta.
Prema presudi po tužbi Jakoba Fincija i Derve Sejdića iz 2009. godine, utvrđena je diskriminacija onih koji nisu konstitutivni narodi u BiH ili onih koji ne ispunjavaju kombinaciju zahtjeva za etničkim porijeklom i mjestom prebivališta u pogledu njihovog prava da se kandiduju u Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Osim ove, donesene su još četiri presude zbog onemogućavanja ravnopravnog učešća na demokratskim izborima.
Azra Zornić je državu tužila što joj nije bilo dozvoljeno da se kandiduje za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH jer se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH.
Ilijaz Pilav se, kao Bošnjak koji živi u Republici Srpskoj, nije mogao kandidovati za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta, dok Samiru Šlaku nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsjedništva.
U predmetu Svetozara Pudarića je utvrđeno da ga je država diskriminirala u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda s teritorije Federacije BiH.
Odbor ministara, kao statutarno tijelo Vijeća Evrope koje čine ministri vanjskih poslova država članica, prema Izvještaju je okončalo nadzor nad izvršenjem presude “Orlović i drugi”. Prema presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2019. godine, iz dvorišta Fate Orlović u Konjević-Polju bilo je potrebno ukloniti pravoslavnu crkvu.
Iako je krajnji rok bio 1. april 2020., sa zakašnjenjem većim od godinu dana crkva je srušena prošle godine.
“Vlasti su poduzele mjere i uklonile crkvu sa zemlje podnositelja zahtjeva”, navodi se u Izvještaju.
U dijelu neizvršenih ili odgođenih izvršenja presuda se navodi predmet “Kunić i drugi protiv BiH”, u kome su se apelanti žalili na neprovođenje presuda donesenih u njihovu korist. Kako se pojašnjava u Izvještaju, ostvaren je ohrabrujući napredak tokom 2021. godine, pri čemu su tri kantona u kojima su problemi postojali uspostavili akcione planove i planove otplate s ciljem izvršenja domaćih presuda, koje je Evropski sud pozitivno ocijenio.
Prema presudama općinskih sudova, naloženo je da se aplikantima isplate različiti iznosi za neisplaćene naknade iz radnog odnosa, što nije moglo biti izvršeno jer su u slučaju izvršenja banke obavještavale kako su budžetska sredstva za tu namjenu već potrošena.
Po Kunićevoj žalbi Ustavnom sudu BiH koja je prethodila apelaciji Evropskom sudu za ljudska prava, Ustavni sud je utvrdio kako “do izvršenja presuda nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo novčanih sredstava”, odnosno Zeničko-dobojski kanton nije utvrdio tačan broj neizvršenih presuda niti je napravio zbir i listu potraživanja, što je bila suština problema.
Presudom Evropskog suda iz 2017. godine, izvršenje domaćih presuda bi se moralo osigurati u roku od tri mjeseca po pravosnažnosti presude.
Prema Izvještaju, Evropski sud za ljudska prava je tokom prošle godine dodijelio 175.713 eura naknade onima koji su pretrpjeli povrede prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima iz Bosne i Hercegovine.
Potreba da države članice udvostruče svoje napore kako bi unaprijedile kapacitete za izvršenje presuda Suda naglašena je u ovom, kao i u Izvještaju iz prošle godine.
