Globalna koalicija za borbu protiv korupcije, Transparency International se sve očiglednije kreće ka prihvatanju informacionih tehnologija kao alata za otkrivanje uzroka, pojavnih oblika i posljedica korupcije. Ogranak Transparency International u BiH u tom nije izuzetak.

Kako je korupcija kompleksan društveni, ekonomski, politički, pravni pa i moralni (da ne kažem filozofski) problem, ona, kao po navici, teško prihvata da bude brojčano izražena. O njoj mnogo lakše možemo dati kvalitativni, a dosta teže kvantitativni sud.

Razvojem adekvatnih metodologija i prihvatanjem njihovih ograničenja, TI BiH polako dolazi do tačke u kojoj se problem korupcije i svi njoj bliski fenomeni mogu – ne savršeno tačno i ipak uz dosta opreza – mogu izraziti kroz igru podataka, brojeva, iznosa i odnosa.

Za one odrasle u nekom drugom vremenu, u kom su vladali nastavnici odbrane i zaštite, strah od eksplozivnih naprava sakrivenih u hemijsku olovku i u kom su se nauke strogo dijelile na društvene, prirodne i marksizam, potrebno je podrobnije obrazložiti zašto se upuštamo u jedan takav skandal – da skup prevashodno društvenih, efemernih pojava kao što je korupcija objašnjavamo brojevima.

Zašto podaci?

Podaci, odnosno brojevi kao njihov najčešći pojavni oblik imaju, za razliku od ostalih socioloških alata nekoliko prednosti. Najočiglednija od njih je objektivnost. Brojevi ne lažu. Lagati može onaj ko želi da tumači brojeve, ali samu činjenicu da nečega imamo tri, i da je to svima nama jasno i razgovjetno tri ne može niko da spori (tako lako).

Dalje, podaci su mjerljivi. Pod tim mislim da se oni mogu lako porediti i na osnovu njih se lako može izraziti razlika između dvije grupe.

Uz to, podaci nam mogu dati uvid u trend rasta ili nazadovanja kroz vrijeme. Ako je nešto juče bilo pet a danas sedam, to nam mnogo jasnije govori o kvalitetu promjene nego kada kažemo da je juče bilo ok a danas malo bolje.

U konačnici, podaci su univerzalno razumljiviji i mnogo ih je lakše komunicirati kroz različite kulture, nacije i vrijeme, u odnosu na opisne pojmove.

Krećući se tom putanjom, a oslanjajući se na korišćenje informacionih tehnologija i zakone o slobodnim pristupu informacijama, TI BiH je počeo da prikuplja veliku količinu podataka koje korupciju, naročito njene pojavne oblike i posljedice, stavljaju u kontekst.

Ukratko, podaci nam mogu ponuditi mnoge odgovore.

Odgovori

Tako, na primjer, TI BiH prikuplja, analizira i objavljuje podatke o mandatima i dodatnim angažmanima izabranih i imenovanih funkcionera na svim nivoima vlasti u BiH, ukazujući na postojanje potencijalnih sukoba interesa na registar.transparentno.ba

Isto tako, TI BiH prikuplja finansijske i revizorske izvještaje javnih preduzeća koja posluju u BiH, analizirajući i objavljujući podatke o njihovom poslovanju, prihodima, rashodima, dobiti ili gubicima, izdacima za plate i sastavima upravljačkih organa.

Pored toga, baza javnih ustanova sadrži podatke o budžetima, sastavima i primanjima članova uprave i broju zaposlenih za više od 1500 javnih ustanova u BiH.

Praćenjem raspodjele javnih sredstava udruženjima i fondacijama u Bosni i Hercegovini i prikupljanjem podataka o iznosima i namjeni dodijeljenih grantova želimo ovu oblast, koja je naročito neregulisana učiniti transparentnijom a samim tim i otpornijom na moguće zloupotrebe.

Podacima hranimo i AC Monitor koji nam daje pregled najznačajnijih kretanja zakonskih rješenja i njhove implementacije u nekim od ključnih oblasti koje se tiču borbe protiv korupcije.

Mapa procesuiranja korupcije nudi pregled prikupljenih podataka o radu pravosuđa na teritoriji cijele BiH kada su u pitanju predmeti vezani za slučajeve korupcije.

Dakle, puno, puno podataka. Kao, nevjerovatno puno. I, ako smijem da ubacim spojler, tek smo počeli tako da će ih biti još više. Ipak, nešto i dalje ne odzvanja kako treba.

Koje je ono bilo pitanje?

OK, sve ovo nabrojano su odgovori, ali, šta se tačno pitamo?

Dok sam se spremao za pisanje pregleda načina kako TI BiH koristi podatke za potrebe borbe protiv korupcije, algoritam mi je izbacio Once in a lifetime, davni hit Talking Heads-a.

Čisto da podsjetimo, pjesma počinje nabrajajući razne situacije u kojima se čovjek, bilo koji čovjek, uljuškan u svakodnevnicu potrošačkog mentaliteta i površnog postojanja, imajući divnu kuću, kolibu, veliki automobil, makar jednom u životu trgne i upita sam sebe > How did i get here?

Kako sam se našao ovdje – kakav divan (ili, radije, grozan) egzistencijalizam upakovan u stih. Nije slučajno neko jednom rekao, kada bi Kami svirao pop ili art pank, zvučao bi kao Talking Heads.

I zaista, možda je upravo ta kičasta kombinacija kamijevskog egzistencijalizma i razigranog pop-a Talking Heads-a ono što nama treba. Možda je za društvo koje je već decenijama ne ostvaruje napredak niti u jednoj mjerljivoj oblasti koja se veže za napredak potrebna upravo ta vrsta egzistencijalnog pitanja – zašto smo na dnu Evrope po indeksu percepcije korupcije? zašto nam je plata mala? zašto svi hoće da se odsele odavde? zašto se ljudi liječe tehničkim kiseonikom? zašto je pola države v.d.? gdje mi je topli obrok? zašto nemam knjižicu i šta ćemo sad?

Možda je upravo pitanje na koje nam nabrojani alati koji prikupljaju, analiziraju i prikazuju podatke mogu dati odgovor – kako smo došli do ovdje?