Od naših vlasti i njihovih marioneta, koje postavljaju po javnim preduzećima, ustanovama i agencijama, zaobilazeći i ismijavajući zakone, svašta smo već navikli. Uključujući i to da ta mjesta uhljebljavanja podobnih tretiraju kao privatnu svojinu, kojom tako i upravljaju. Pa ovlasti kojih su se dograbili zloupotrebljavaju za zapošljavanje članova porodica stranačkih moćnika, isisavanje javnog novca u stranačke ili private džepove, nezakonito ili javnom interesu suprotno pogodovanje projektima stranci bliskih tajkuna itsl.
A navikli smo i da takvi ne vole javnost, nego poslove vole dogovarati i odluke donositi u uskim krugovima ili kriptovanim telefonima.
No, bezobrazluk koji je ovih dana pokazala Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Mostar, poseban je slučaj. Takav hladni, otvoreni prezir prema vlastitim sugrađanima, karakterističan za one koji su karijeru izgradili ne na radu u javnom interesu nego na odanosti Stranci i poslušnosti prema političkim moćnicima, naprosto je zapanjujući.
I da ovdje postoji išta i nalik na pravnu državu i stvarnu demokratiju, koja podrazumijeva i moralnu i svaku drugu odgovornost, krivci bi već pisali svoje neopozive ostavke, ne čekajući da budu smjenjeni od za to nadležnih tijela.
Naime, samo dan prije zakazane “usmene rasprave” u postupcima za izdavanje, spornih, “prethodnih vodnih saglasnosti” za izgradnju mini hidroelektrana “Buna 1” i “Buna 2” na rijeci Neretvi (tačnije na Bunskim kanalima), a po zahtjevu firme ,,Hercegovina građevinsko zanatstvo” d.o.o. Mostar, kojoj su sudovi i nadležne institucije prethodno ukinuli sve moguće dozvole i saglasnosti, ali joj je politika obezbijedila prostor da “ostane u igri”, Agencija je donijela zaključak da se iz rasprave – isključuje javnost!!!
Dakle, neko u toj agenciji, ili stranci iz koje ona dobija naloge, misli da je u posjedu prekidača kojim se javnost, u pitanjima od značaja za svakog građanina, naprosto može isključiti? I to bez posljedica.
I da se o takvom pitanju kao što je uništavanje prirodnog bogatstva neprocjenjive vrijednosti, odnosno, gradnji mini hidroelektrana na spomeniku prirode, može odlučiti tako što “isključite” onog ko je najzainteresovaniji, a sučelite advokate investitora i jednog(!) udruženja građana, u formalnom činu koji treba samo da posluži kao opravdanje za već kovertiranu odluku, donesenu da nekom drugom mjestu?
Pritom obrazloženje “isključenja javnosti” dovodi u pitanje intelektualni nivo njegovih autora i naglašava njihov odnos prema javnosti kao nečem čega se treba plašiti i od čega treba bježati.
Naime pošto Zakon “usmenu raspravu” tretira kao javnu, osim ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost njenog ometanja, organizator je morao navesti argument za pretvaranjem javnog skupa u neformalno druženje sa investitorom u kome bi se, iz proceduralnih razloga, istrpilo strano tijelo u vidu advokata udruženja građana.
I to obrazloženje izgleda ovako:
“Kako je na portalu Bljesak.info dana 30.4.2022.g. objavljeno, Miroslav Barišić, predstavnik neformalne skupine građana “Stop izgradnji mHE na Buni”, pozvao je sve građane Mostara da dođu na naprijed navedenu usmenu raspravu. Kako je poziv upućen “svim gradanima Mostara” to ovaj organ cijeni da nije moguće zakazanu usmenu raspravu fizički održati na način da istoj prisustvuju svi ”svi građani Mostara”, a da se ista održi bez ometanja i korisno za razjašnjenje predmetne stvari u koju svrhu je ista i zakazana u skladu s odredbama čl. 147. Zakona o upravnom postupku.”
Dakle, da zanemarimo glupost da državnoj Agenciji zvanični argument za bilo šta a pogotovo za radikalni čin isključivanja javnosti iz rasprave, može biti izjava nekog građanina na nekom portalu i da zanemarimo da je izrečeno, zapravo, neprihvatljiva uvreda na račun građana Mostara (koji su istretirani kao nedemokratska, nekulturna i nekontrolisana svjetina, nesposobna da praktikuje demokratske mehanizme odlučivanja), ono što je zanimljivo u ovom obrazloženju je da – Agencija javnu(!) raspravu ukida jer je neko ozbiljno shvatio pojam javne rasprave, te, javnog interesa i javnosti, koji idu uz nju, i pozvao građane da se na nju odazovu u što većem broju, da bi njen legitimitet bio neupitan. Da bi ona zaista bila – javna rasprava.
No, s obzirom da je suprotno od pojma “javno” – tajno, zatvoreno, privatno, a imajući u vidu način funkcionisanja politike u BiH i kako se postavljaju kadrovi tih “javnih” ustanova, preduzeća, agencija… i opštu korupciju koju oni generišu, sve je zapravo jasno. Osim toga do kad to građani ove zemlje imaju namjeru trpiti.
Za kraj, Agencija je, kao potvrdu patološke netransparentnosti, nakon što je “isključila javnost”, u sljedećem koraku (najvjerovatnije istog dana) i tajno (bez obavještavanje javnosti i bez obrazloženja, dakle, bez ikakvog osjećaja odgovornosti prema građanima ove zemlje) i otkazala usmenu raspravu. Koja se, shodno tome (danas, 5.5., za kad je bila zakazana) nije odžala. Niti se (shodno nivou transparentnosti koje praktikuje Agencija) u ovom trenutku zna hoće li se uopšte održati. Pogotovo u obliku u kome bi trebala i koji je predviđen Zakonom.
Klasična je to situacija u kojoj čovjek poželi da ima malo manje životnog iskustva, razočarenja i gađenja, pa da se može svemu smijati. No… problem je kad ti u glavi odzvanjuju Costellovi stihovi “Mislite da su glupi, mislite da su smiješni, sve dok vas ne natjeraju / da trčite na njihove noćne mitinge!”
Sve u svemu, u zemlji čiji političari proizvode takvu količinu i takav intenzitet skandala, ovaj “mali”, jedne agencije za koju većina građana nije ni znala da postoji, na žalost, prolazi nezasluženo nezapažen.
