Ovih dana održana vanredna sjednica Skupštine grada Banjaluka ponovo je aktuelizirala pitanje javnog prevoza i rezultata revizije urađene na ovu temu od strane Glavne službe za reviziju javnog sektora RS.
Grad Banjaluka je, naime, jedna od osam jedinica lokalne samouprave koja je bila subjektom revizije učinka na temu „Javni linijski prevoz putnika u gradskom i prigradskom saobraćaju“. Ostalih 7 su: Prijedor, Doboj, Istočno Sarajevo, Zvornik, Trebinje, Bijeljina i Gradiška.
Revizijom, čiji su rezultati objavljeni u julu 2021., je utvrđeno da se postojećim načinom upravljanja javnim gradskim i prigradskim prevozom ne obezbjeđuje efikasno funkcionisanje javnog prevoza putnika, te da postoji potreba za unapređenjem funkcionisanja ove komunalne djelatnosti.
Bavili su se revizori i cijenama, ali ne na način na koji to rade političari, loveći u mutnom, odnosno pokušavajući politički profitirati na aktuelnoj krizi i rastu cijena energenata, gdje iza tobožnje zainteresovanosti za građane stoji, zapravo zainteresovanost da slome svoje političke protivnike, pod javnim pritiskom.
Revizori su, naime, analizirajući stanje u periodu 2016-2020. zaključili da jedinstvena cijena u gradskom autobuskom prevozu u Banjaluci, iako pojednostavljuje neke stvari, dovodi do stimulisanja korištenja putničkih automobila na kraćim relacijama, jer je, u analiziranom periodu, cijena prevoza gradskim autobusom, u odnosu na trošak goriva putničkim automobilom, recimo, na relaciji dužine devet kilometara (što je prosječna dužina autobuske linije), bila veća za 12,5%.
Revizori su takođe, izvršili neka poređanja, iz kojih su zaključili da je politika subvencionisanja JGPP-a primjenjivana u Trebinju rezultirala značajno nižom cijenom autobuske karte u javnom prevozu na području Trebinja u odosu na Banjaluku (što se zadržalo do danas), a uz to i njenom višegodišnjom stabilnošću (u odnosu na rast registrovan u Banjaluci). Takođe, analiza je jasno pokazala da je prevoz autobusom, u Trebinju, cjenovno konkurentniji u odnosu na prevoz putničkim automobilom. Posebno je značajno da su primjenjene mjere, u Trebinju, dovele do porasta tražnje usluga JGPP-a pa je broj prevezenih putnika sa 14,7 hiljada 2016. porastao na 17,1 hiljadu 2019. godine, što predstavlja rast od 16%. I što govori o tome da su primjenjenim mjerama, ostvareni i neki drugi ciljevi, osim same usluge javnog prevoza. Prije svega onaj o smanjenju emisije izduvnih gasova i s njima povezanog zagađenja vazduha.
Na pomenutoj sjednici banjalučke skupštine, njen predsjednik je istakao da je jasno da su svi saglasni da je ugovor koji grad ima sa prevoznicima nepovoljan za grad i da ga treba mijenjati. S druge strane, radi se o ugovoru potpisanom u posljednjim danima prethodne, gradske administracije, koju je vodila upravo stranka predsjednika Skupštine. Pritom, populističke izjave o tome ko želi a ko ne da građani ne osjete poskupljenje karata u javnom prevozu su tek dio ovdašnjeg političkog folklora. Čak i ne tako prljavog kako smo navikli (kao da mladi kadrovi još nisu savladali lekcije vulgarnosti, brutalnih obračuna sa političkim neistomišljenicima i govora mržnje, svojih lidera – i nadajmo se da i neće).
No, iako je trenutni fokus političara u Banjaluci i javnosti isfrustrirane aktuelnim cunamijem poskupljenja, te prevoznika koji prijete potpunom obustavom saobraćaja ako im se ne dozvoli poskupljenje karata, na cijenama i pitanju ko će da plati nužno poskupljenje (što je zapravo lažna dilema, jer će ga u bilo kom slučaju platiti građani – pa neće valjda političari?), one nisu bile u fokusu zaključaka i preporuka pomenute provedene revizije.
Ključni detektovani problem na koji je ukazano, naime, nisu bile cijene karata, nego da sistem naprosto nije dobar.
Revizija je, naime, utvrdila da u većem broju gradova nisu uspostavljene ni strateške, ni organizacione, ni upravljačke pretpostavke za uspješno funkcionisanje javnog prevoza putnika. I da postojeći način izbora prevoznika za obavljanje javnog gradskog i prigradskog prevoza i definisani uslovi rada, u većini gradova, ne osiguravaju stabilnost funkcionisanja ove usluge.
Kao šamar politikanstvu i fokusiranosti na međustranačke obračune, umjesto na interes građana, zvuči zaključak revizora da „mjere i aktivnosti gradskih uprava na upravljanju javnim gradskim i prigradskim prevozom putnika nisu rezultirale razvojem javnog prevoza, boljim korišćenjem postojećih kapaciteta javnog prevoza i povećanjem broja korisnika.“ (Čast izuzecima).
Takođe je konstatovano da aktivnosti na planu kontrole i izvještavanja o funkcionisanju javnog gradskog i prigradskog prevoza putnika nisu bile u funkciji poboljšanja kvaliteta usluga prevoza. A uspostavljanje i vođenje pouzdane i ažurne evidencije i baze podataka pretpostavka je uspješnog upravljanja javnim prevozom putnika.
Za otklanjanje uočenih nedostataka, odnosno organizovanje efikasnijeg javnog prevoza, u korist građana, revizori su, svim jedinicama lokalne samouprave koje su bile obuhvaćene revizijom, dali 6 preporuka. U aktuelnoj situaciji u Banjaluci posebno je zanimljiva ona da „jedinice lokalne samouprave treba da kreiraju asortiman voznih karata kroz uvođenje različitih vrsta karata koji će povećati stepen integracije mreže autobuskih linija na području grada, uz nivo cijene prevoza koji je stimulativan u odnosu na korišćenje putničkog automobila.“
Zanimljivo je da je Grad Banjaluka, uz Prijedor, jedini koji nije Glavnoj službi za reviziju dostavio akcionio plan za realizaciju datih preporuka, iako je na to bio obavezan po Zakonu. Niti je Skupština Grada razmatrala izvještaj o ovoj reviziji. Kao što prethodno nije razmatrala ni jedan od 5 dosadašnjih izvještaja o finansijskoj reviziji Grada, koji redovno dobija mišljenje s rezervom i gomilu preporuka, koje se ne realizuju.
Za izvještaj o reviziji učinka „Javni linijski prevoz putnika u gradskom i prigradskom saobraćaju“ interesovanje nije pokazao ni Odbor za reviziju Narodne skupštine Republike Srpske, čiji je predsjednik optužio članove iz vladajuće koalicije da opstruišu njegov rad, u cilju zaštite krimanala i korupcije.
Za kraj, navedimo i mišljenje jednog građanina, korisnika javnog prevoza u Banjaluci:
„Javni gradski prevoz treba uređena stajališta, autobuse sa platformama za osobe sa invaliditetom i za dječija kolica, klima uređaje ljeti, grijanje zimi, jasan raspored reda vožnje, kontrolu od strane Grada, kroz redovno izvještavanje o funkcionisanju javnog prevoza. I na kraju, iako Grad Banjaluka ima potpisane ugovore sa prevoznicima, ugovori trebaju bit bolje napravljeni, a vlast imati efikasna rješenja, da se bez obzira na okolnosti na svjetskom tržištu nafte, građani ne dovode u neizvjesnost oko pitanja da li će stići na posao, u školu ili kod ljekara. Obezbijedite nam, dugoročno, efikasan i jeftin javni prevoz, da se građani jagme za kartu, a ne samo prevoznici za cijene karata (za koje, uzgred, ne nude ništa novo), pa se u skupštini i van nje svađajte koliko hoćete.“
