Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije prihvatio je konačni prijedlog izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama.
U koji je ugrađen Vladin prijedlog da se Povjereniku za informiranje oduzima ovlast da, uz godišnje izvješće, izdaje posebna izvješća na vlastitu inicijativu.
Nema labavo.
Koliko je vlast i do sada (ne)ozbiljno shvaćala čitavu tu priču s Povjerenikom za informiranje dobro je poznato.
Od formiranja Ureda koji se treba baviti žalbama zbog netransparentnog ponašanja vlasti na način da niti kadovski niti tehnički ne može obaviti u potpunosti i kako treba ono što mu je posao.
Do izravnog opstruiranja njegovog rada.
U ime predlagatelja državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i uprave Juro Martinović članovima saborskog Odbora objasnio je da je radna skupina koja je pripremila prijedlog smatrala da nema potrebe za posebnim izvješćima…sad duboko udahnite i nabrojte do deset prije nego što nastavite čitati… KAKO SE TIME NE BI OPTEREĆIVAO SABOR I SABORSKI ODBOR(!?)
Ako Sabor želi, uz godišnje izvješće koju povjerenik predaje, uvijek može zatražiti izvanredno izvješće – dodao je mudro državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i uprave.
Koje će valjda zastupnici zatražiti ako kojim slučajem odluče da ih informacije koje Povjeernik smatra važnima toliko da ne mogu čekati godišnje izvješće – neće opterećivati.
Ali nema brige.
U istom dokumentu, dakle konačnom prijedlogu izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama, dodana je obaveza da se rješenja Povjerenika za informiranje imaju izvršiti, kao i to da se izvršenje osigurava izricanjem novčanih kazni odgovorne osobe tijela javne vlasti.
Svaka čast.
Sankcija za “opterećene” nema ili su tragikomično besmislene
Prije gotovo dvadeset godina, u ime Centra za istraživačko novinarstvo, bio sam jedan od potpisnika inicijative za donošenje Zakona o pristupu informacijama kojeg tada Hrvatska nije imala.
Inicijativu je podržao veći broj nevladinih organizacija na čelu s hrvatskim ogrankom međunarodne organizacije Transparency International, čiji je tadašnji predsjednik, pokojni profesor Josip Kregar, bio na čelu skupine stručnjaka koja je taj prijedlog izradila.
Inicijativu su vladajući odbili, zapravo službeno su je ignorirali.
Ali im to nije smetalo da zakonski prijedlog praktično doslovno prepišu, predlože i izgalasaju – kao svoj.
Uz malecku, gotovo nebitnu izmjenu.
Izbacivanje iz teksta Zakona – sankcija za neizvršenje zakonske obveze.
Začudo, tada se nitko nije sjetio objasniti da je to učinjeno kako se tijela javne vlasti i njihovi čelnici ne bi dodatno opterećivali.
Odgovaranjem na pitanja postavljena temeljem Zakona o pristupu informacijama.
I plaćanjem kazni ako na pitanja ne odgovore.
Dakle, aktualno objašnjenje da Povjerenik za informiranje ne može slati izvješća Saboru bez da zastupnici to zatraže – kako ne bi ometao te iste zastupnike – samo je prirodan nastavak stare prakse.
A to što bi konačno državni službenici i institucije javne uprave mogli biti kažnjeni zbog nepoštivanja Zakona o pristupu informacijama valjda bi trebalo oduševljeno pozdraviti.
Nakon gotovo dvadeset godina.
Kad je već “razmontirano” Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa tako da su mu ovlasti svedene na sprdačinu.
Pa je aktualnom ministru obrane upravo “odrezalo” kaznu od 7000 kuna zbog kršenja Zakona o sprečavanju sukoba interesa.
Jer dok je dotični Mario Banožić bio ministar državne imovine sam je sebi dodijelio na korištenje luksuzni stan od 92 četvorna metra iako na njega nije imao pravo.
I u tom stanu živi već tri godine.
Da se pita Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kazna za “nestašnog” ministra vjerovatno bi bila mnogo veća od iznosa jednomjesečne stanarine u stanu te veličine – kad bi vrli Bane kojim slučajem plaćao stanarinu kao oni koji nisu državni dužnosnici.
Ali vlast se pobrinula da se tako što ne može dogoditi.
Da se Bane, slični njemu i sva ostala ekipa na vlasti ne bi opterećivali.
