Bez prisustva javnosti, koju je Agencija “isključila” i bez adekvatne reakcije građana Mostara, i civilnog društva uopšte, na taj čin bahatosti, netransparentnosti i nedemokratičnosti, danas, 26.05., iz drugog pokušaja, održana je “usmena rasprava” u vezi sa zahtjevom firme “Hercegovina građevinsko zanatstvo” za izdavanje prethodne vodne saglasnosti za gradnju dvije mini hidroelektrane na Bunskim kanalima.
Rasprava je održana u organizaciji, i u prostorijama, Agencije za vodno područje Jadranskog mora, sa sjedištem u Mostaru, nadležnoj za izdavanje tih dozvola. A prisustvovali su joj investitor, sa svojim advokatom i projektantom, s jedne strane, te predstavnici ekoloških udruženja Majski cvijet, Aarhus centar i Koalicije za zaštitu rijeka, s druge.
13 ljudi, u petnaestak kvadrata, bez dozvole snimanja i fotografisanja. Kao nastavak maltretiranja i netransparentnosti od strane Agencije. Uz bezobrazno negiranje ranijih vlastitih odluka i odgovornosti za njih.
Prema svjedočenju prisutnih na “raspravi” od predstavnika Agencije je iznesena tvrdnja da je 28.4. objavljeno u Večernjem listu da će rasprava biti javna i da je svaka zainteresovana stranka mogla prisustvovati, ukoliko preda zahtjev za prisustvo. Ignorišući, na web sajtu Agencije, dan pred prvobitno zakazani termin rasprave (05.05.), objavljenu odluku da se “isključuje javnost ” iz usmene rasprave.
Eko-aktivisti su bili neprijatno iznenađeni i terminologijom službenika Agencije, koji, bez obzira na činjenicu da je Kantonalni sud Mostar 25.02.2021. godine poništio(!) rješenje Agencije za vodno područje Jadranskog mora, aktuelni proces nazivaju procesom “produžetka vodne suglasnosti” iako je produžiti nešto što je poništeno i ne postoji (a i kad je postojalo bilo je nezakonito) – nemoguće.
Tako da se tu ne može govoriti o produženju, već o novoj saglasnosti, koja se traži. Ili, tačnije, ponovnom traženju rješenja, nakon što je Sud prvobitno poništio. Traženju, koje je, po mišljenju eko-aktivista, trebalo odmah, bez rasprave, da bude odbijeno, jer se radi o zaštićenom području, o “spomeniku prirode”. Što detalje tehničke prirode i tsl. čini bespredmetnim.
Oliver Arapović, predsjednik udruženja “Majski cvijet”, kao i njihov advokat na samoj raspravi, insistira da je jedino što traži – “da Agencija odluku donese po zakonu”. Što znači bez koruptivnog i stranačkog uticaja (koji je, takođe, koruptivni, naravno).
Miroslav Barišić, član neformalne grupe građana “Stop izgradnji mHE na Buni, koji je prisustvovao raspravi, naveo je da su se predstavnici eko-udruženja pozivali na pravilnik o izdavanju dozvola, koji kaže da ukoliko izgradnja ugrožava stanovništo da se dozvola ne može dobiti. Istakli su da su dostavili i peticiju i izjavu da lokalno stanovništvo neće dozvoliti i ne podržava izgradnju MHE.
U konačnici, zaključak Agencije, nakon provedene rasprave, može biti ili da odbiju zahtjev investitora, kao neosnovan, ili da mu izdaju vodnu suglasnost, bez obzira na sve argumente protiv toga. Rok da donesu tu odluku je 60 dana.
Posebno je zabrinjavajuće ponašanje administracije Grada Mostara u čitavom slučaju. Iako na raspravi očekivani, nisu se pojavili. A iz Agencije tvrde da su se više puta obraćala Gradu i da nikad nisu dobili informaciju po upitu u vezi donesenog zaključka o zabrani gradnje mHE na Bunskim kanalima, te, da li će se raditi na izmjeni i dopuni Prostornog plana, iz koga bi MHE na Bunskim kanalima bile eliminisane kao mogućnost.
No, “zabijanje glave u pijesak” i izbjegavanje iznošenja javnog stava (primjetno i u odbijanju Gradonačelnika da se sretne sa eko-aktivistima i da, sa svojim saradnicima, svojevremeno, učestvuje na okruglom stolu na ovu temu) nikog neće poštediti od odgovornosti. I za učinjeno i za neučinjeno.
_________________________________________________
A pogledajmo još jednom (u videu redakcije za kulturu BHRT-a) o čemu govorimo. I za što su ljudi prinuđeni već godinama da se bore. Ne protiv pohlepnog pojedinca (sa njima samima je lako), nego protiv kriminogenog korumpiranog sistema, odnosno politike koja pljačka i vlastite građane i njihovu još nerođenu djecu. Ne vodeći računa o posljedicama.
