Zbog stalne neizvjesnosti od sukoba, straha iz prošlosti i navike na autoritarne vođe, građani BiH se plaše protesta i promjena bilo vlasti, ili promjena na radnom mjestu i lošeg odnosa poslodavca prema radniku.
Zato su protesti ostali samo na papiru ili na društvenim mrežama. Mnogi bi htjeli da poprave stanje u kojem se nalaze najavljujući proteste ili otpor, želeći da upozore i na taj način pokušaju da promijene situaciju.
Međutim, zbog nedostatka odlučnosti od realizacije protesta često ne bude ništa. Posljednji protest u Republici Srpskoj bio je protest ugostitelja koji su tražili pravo na rad koje im je bilo uskraćeno odlukom Republičkog štaba zbog virusa korona. Međutim, većina je dobila krivične prijave.
„Da li to znači da će svako ko podigne glas imati problem sa zakonom da će oni kroz institucije da procesuiraju ljude i da će im stvarati probleme bilo na poslu ili bilo šta. Živimo u policijskoj državi i državi u kojoj nemamo pravo mišljenja i na svoj stav“, kaže Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma RS.
Pokušaji nadležnih da povećanjem plata od 20 do 30 maraka smire radničko nezadovoljstvo nije dovoljno da ulije sigurnost, smatra Tatić i dodaje da ni najavljeno kažnjavanje poslodavaca koji prijavljuju radnike na 4h, a u realnosti taj radnik radi 8 sati i više, neće pomoći radniku koji uglavnom snosi najveće posljedice.
„Javna tajna je da 50% ugostitljeskih radnika u RS radi na 4h ko je kriv za to, prvo sam radnik što je pristao na to ali plaše se ljudi za svoju egzistenciju i da ne ostanu bez posla. Taj sam radnik nije zaštićen jer ako inspekcija dođe i ako ja kao radnik ukažem na nedostatke koje imamo i poslodavac to sa inspekcijom riješi postavljla se pitanje da li poslodavac i inspekcija to rade zajedno“, kaže Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma RS.
Jedan od razloga zašto nema pobune zbog lošeg standard ljudi je taj što se većina građana umorila jer su u proteklih 30 godina stalno bili pod nekim pritiskom da se za nešto bune i da nešto što je normalno ne mogu da ostvare bez borbe.
„Strah koji ljudi imaju ne samo zbog poslodavaca već se plaše da li će ga neko vidjeti i da će ostati bez posla i upravo to je ključno i nadam se da će se promijeniti jer kada ljudi dobiju hrabrost i kad vide da se može protestvovat da ne snosite odgovornost ni represiju ili da ostanete bez posla, onda će protesti biti masovniji i urodiće efektom“, kaže Stefan Blagić, Restart Srpska.
I dok se na Zapadu promjene posmatraju kao prilika za napredak, kod nas se promjene i dalje posmatraju sa određenom dozom rezerve pa i straha. Narod je navikao da se nalazi pod nečijom „čizmom“ jer su uvijek postojale ili još uvijek postoje autoritarne vođe koji svoju ličnost i način vladavine postovjećuju sa državom.
